TRENutak za roditeljski KUTak: Tinejdžerski bunt

Nedavno sam imala individualno savjetovanje s mamom čija tinejdžerica odbija surađivati s mamom. Smatra da je mama naporna i ne želi ni razgovarati a kamoli poslušati neke savjete ili prihvatiti pomoć. Što činiti?

Najprije morate shvatiti da će kod većine djece doći jednom do toga da oni pokažu bunt i takvu reakciju. Kao da ispituju je li roditeljima dovoljno stalo da se potrude oko njih. Kao da testiraju roditeljsku ljubav. U takvim situacijama dijete ne traži od vas da mu se obraćate s visoka već ravnopravni.

Zato vas i odbijaju kada im se počnete obraćati s visoka, kao da vi sve znate, kao da ste popili svu pamet svijeta i imate puno iskustva i znanja više od njih. Čak i ako je to točno, ako želite da vas dijete posluša, bitno je da ne zauzmete taj stav – ‘sad ću ja tebi reći’!

Svaki tinejdžer dođe kat tad u tu fazu. Počinje doživljavati sebe u odnosu na svijet. Shvaća da vrijedi i da nešto zna. Tada testira koliko zna a s kime će to najviše vježbati nego sa svojim bližnjima. Podiže glas, objašnjava svoje mišljenje, bori se za svoje stavove, gradi svoje vrijednosti i brani svoja uvjerenja.

U to vrijeme, najmanje što trebate vi kao roditelj činiti je to da zauzimate isti stav. Budite mudri i ne bunite se i vi istim stavom!

Nije taj njihov bunt usmjeren protiv vas. To samo možda tako izgleda na površini. No, nije tako. Vas roditelje oni koriste kao vježbalište, kao osobe od povjerenja s kojima moraju isprobati generalnu probu da bi osjetili i razvili snagu za druge.

Tu vi kao roditelji nastupate s razumijevanjem. Pokušajte razumjeti što se krije iza takvog njihovog ponašanja. Nije njihova namjera da poruše odnos već da izgrade svoje stavove i sebe, a to mogu samo uz ljude koje vole – vas roditelje.

Kako im možete pomoći?

Konstruktivnim raspravama bez napadanja osobnosti. Uđite u raspravu s njima kao osoba koja ne želi povrijediti suparnika već mu biti tu da ovaj drugi ispita sebe i ono u što vjeruje. Postavljajte pitanja, ako razmišljate drugačije tada to naglasite i zastupajte svoje stavove i obranite ih. Način koji ćete izabrati je put koji će vaš tinejdžer uzeti kao svoj put.

Ako se svađate i namećete svoje, tada ćete svoje dijete primjerom podučavati da tako treba. Ako nemate razumijevanja za druge, gazite i vrijeđate, tada mu poručujete da i on treba tako. Ako popuštate i ne ulazite u rasprave, to mu i poručujete. Ako se bunite i analizirate svaku riječ te cjepidlačite oko svega, tako će i vaše dijete.

Što želite? Kakvo dijete želite?

Dijete sa stavom i s dobrim argumentima koje zna braniti i boriti se za svoja razmišljanje ili nekog tko vrijeđa i omalovažava, bez argumenata i nekog tko olako odustaje ne braneći svoje stavove.

Čak i u tako ‘kritičnim’ situacijama ne zaboravite biti roditelj uzor svojem djetetu od kojeg će dijete imati koristi. Od kojeg će naučiti kako se treba ponašati i u takvim situacijama.

Roditelji često ne gledaju na ovakve situacije tim očima. Smatraju da je suprotstavljanje djeteta usmjereno prema njima osobno. No, najčešće nije. Samo izvana tako izgleda. Vaše dijete vas i dalje neizmjerno voli te baš iz tog razloga koristi vas kao vježbalište jer zna da mu nećete zamjeriti, barem tako misli.

I ne biste trebali zamjeriti. Trebali biste shvatiti i razumjeti. I dalje pokazivati primjerom bez obzira kako teško bilo. Od takvog stava ćete oboje imati koristi. Vi zato što nećete doživljavati osobno već ćete i dalje biti uzor. A dijete zato što će naučiti kako treba i da se na vas može osloniti uvijek. Osjetit će da ste tu za njega. Osjetit će podršku.

Ne zaboravite – vi gledate u istom smjeru samo su vam putevi malo drugačiji. Nitko tu nikoga ne napada i nitko tu nije protiv nikoga. Vi ste suradnici kroz život. Prema tome – surađujte! Katkada nije lako, ali se može!

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!