TRENutak za roditeljski KUTak: 'Crna točka' u ponašanju

Statistički gledano, najčešće mi roditelji dolaze, zovu ili pitaju zbog nekog dječjeg lošeg ponašanja. Ja to volim zvati ‘crnom točkom’.

U svačijem životu se nađe neka crna točka koja ga zbog nečeg obilježi. Pokušajte se sjetiti neke svoje crne točke. Nešto na što niste ponosni i nešto što niste mogli promijeniti iako su svi oko vas upirali prstom u to. To je neko loše ponašanje, loše djelo, loša aktivnost ili situacija koja je nekim čudom postala dio vašeg ponašanja. Sami ste se loše osjećali zbog toga. Dragi ljudi oko vas su vas neprestano podsjećali na to želeći da maknete to iz svojeg života. Uz sav trud, nije to tako lako.

I dijete ima u svojem životu nekakvo takvo ponašanje na koje nije najponosnije. Znam da vama iz vaše perspektive izgleda da nije tako, no i drugima je iz njihove perspektive izgledalo vaše loše ponašanje kao nešto što možete promijeniti ali ne želite. Razumijete?

Ma koliko čovjek htio to mijenjati, kao da ne može sam, ne bez tuđe pomoći. Kako pomoći? Kako ste vi promijenili? Prisjetite se!

Najviše nam može pomoći osoba koja nas voli i vidi u nama sve drugo osim tog lošeg. To je osoba koja vjeruje da imamo drugih divnih kvaliteta. To su nama dragi ljudi, prijatelji ili netko tko u nama vidi veći potencijal, gleda širu sliku nas i ne ukazuje prstom samo na to loše već i na sve dobro koje nosimo u sebi. Takvi ljudi nam daju vjeru da mi to možemo, daju nam nadu da ćemo se promijeniti i na kraju se i mijenjamo. Mijenja nas ljubav, podržavanje i razumijevanje.

Upravo to treba roditelj dati svome djetetu – ljubav, podržavanje i razumijevanje. Nije djetetu lako kada krene loše ponašanje, no kao da je u začaranom krugu. Kao da ga nešto tjera na to. Što ga roditelj više podsjeća na to, to je ponašanje učestalije. Što mu više skreće pozornost, to se dijete češće tako ponaša. Kao začarano.

Kao kada nosite neki osjetljivi predmet i sami sebi govorite da trebate paziti kada ga nosite, pa vam još i drugi govore da pazite da vam ne padne jer je lomljivo. Od tog pritiska sa strane, imate pritisak unutar sebe i najčešće se nešto dogodi. Što više pazite upozoravajući sebe, lošije prođete.

Tako je i djetetu. Ono samo sebi govori da više neće. Daje nama obećanje da više neće. No, dogodi se suprotno.

Znate li vi da vas dijete bezuvjetno voli? Za svoje roditelje bi dijete učinilo sve, baš sve. Pa kako to da ne želi promijeniti nešto što živcira roditelja?

Samo zato što ne može. Uz sav trud i volju, to je jače od njega. Kao što je jače od vas ta želja da vam lomljivo ne ispadne. Kao što je vama volja jaka da učinite nešto, no na kraju ne učinite.

Koliki pušači znaju da je pušenje štetno, teoretski im je sve jasno, na kutijama ih podsjećaju slike i sve je već znano i obznanjeno, no pušači će vam reći da to nije baš lako. Tako je i s drugim ovisnostima.

Loše ponašanje u dječjem ponašanju vam je kao ta ovisnost. Dijete bi htjelo, no ne može tek tako. Nije mu nimalo lako. Stoga, nemojte ga osuđivati i nemojte prstom ukazivati, ni prepričavati svima naokolo njegov neuspjeh. Time ne pomažete.

Možete pomoći tako da se usredotočite na neka druga ponašanja, na nešto u čemu je dijete dobro tako da što manje misli na ovo. Pohvaljujte svaki uspjeh kada se izbori s tim ponašanjem. Hvalite neke druge bolje aktivnosti. Poanta je maknuti fokus s tog lošeg ponašanja. Dići djetetu samopouzdanje da nije loš samo zbog toga već da ima drugih divnih osobina i ponašanja u njegovom životu.

I nakon toga vam predstoji još strpljivo čekati da to ponašanje ili razvojna faza prođu. Ako je prošlo drugoj djeci, proći će i vašem djetetu. Vjerujte u to! Što manje fokusa na to, prije će proći. Što više fokusa na to, duže će trajati. Kome je u interesu da traje predugo? Ni vama, ni djetetu, ni onima koji su u vašoj blizini.

Nadam se da vam je ovo objašnjenje nove perspektive u odgoju vašeg djeteta pomoglo. Imate i video na tu temu.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!