TRENutak za roditeljski KUTak: O (ne)kulturi

Što se dogodilo s kulturom djece u posljednjih 50 godina? Kuda su nestala sva ona fina ponašanja koja smo inkorporirali u bonton? Otkada su učenja bontona nestala iz školskih klupa? A iz roditeljskog doma?

Pitajte svoje dijete, bez obzira na dob što je to bonton. Neka vam navede o čemu se radi u bontonu. I neka nabroji koje aktivnosti iz bontona slijedi.

Dragi roditelji, vidjet ćete, čuti i doživjeti šok i nevjericu.

U našoj školi imamo kao obavezu tijekom sata razrednika proraditi s djecom bonton. Žalosno mi je čuti da se neka djeca tek sa 7 godina susreću s tim terminom, a o kulturi da ne govorim. Žalosti činjenica da neki roditelji očekuju da netko drugi to odradi za njihovo dijete.

Kultura ponašanja, lijep odgoj i fini maniri bi trebali polaziti od roditeljskog doma. Kako se roditelji izvlače na to da nemaju vremena za djecu, dešava se ovo što se dešava.

Da se djeca nepoznatim odraslima obraćaju s ti umjesto s vi, da nitko nikog ne pozdravlja i da dijete komentira da je pozdravljanje nepristojno umjesto obratno. Pristojno ponašanje za stolom, odnos prema hrani, ljudima, kultura oblačenja, sve se to tiho išuljalo iz roditeljskog doma, a i iz škola.

Sve više očekujemo da će djeca to sama po sebi svladati, a oni se ne zamaraju onime čime ne treba. Ako nitko ne korigira njihovo ponašanje, ne pada im na pamet da se bave svojim kulturnim ponašanjem.

Naročito ako dijete ne polazi ni vrtić prije škole. U vrtiću se još uvijek nekako više tome obraća pažnja. Djeca se socijaliziraju te pitaju odgajateljice o ponašanjima druge djece. Vrtići su zamijenili roditeljski odgoj u većoj mjeri. U vrtiću su djeca 6 do 8 sati na dan i prožive svašta s odgajateljima i drugom djecom i razumljivo je da će tamo svladati osnove kulturnog i pristojnog ponašanja.

No, roditeljski dom bi trebao biti produžetak i nastavak odgoja, ako već nije početak. Znam da su roditelji vremenski prekratko s djecom, no to što jesu mogu biti s djecom ili mogu ‘biti’ s djecom. Nije sve u kvantiteti već i u kvaliteti provedenog vremena s djetetom.

Važno je znati i naučiti razgovarati s djetetom i u roditeljskoj ulozi ga podučavati, riječima i djelima. Pričajte im priče kako je to nekada bilo. Djeca to vole. Kada će čuti da su nekada muškarci nosili šešire i u znak pozdrava podigli šešir, bit će im smiješno, no upravo će ih to podsjetiti da oni mogu barem reći riječ kao pozdrav jer više nema šešira.

Što vi kao roditelj mislite da možete naučiti dijete? Što mislite da morate? Ima li nešto što mislite da ne morate? Što je vaša odgovornost?

Pokušajte sebi odgovoriti čemu će dijete podučiti vrtić a čemu škola? Ono čemu neće oni, morate vi. Ne čekajte da dijete odraste da ga tome podučite. Naročito ne čekajte pubertet kada baš djeca ne vole slušati i učiti od roditelja. Učinite to ranije, kada je dijete mlađe i kada vam se divi i gleda u vama uzor. Tada možete puno više.

Iskoristite svaki trenutak i slobodno vrijeme te više razgovarajte s djetetom. Smatrajte to kao investicija u svoje dijete. Kao što poduzetnici investiraju u svoje firme, tako vi investirajte u svoje dijete. Gledajte što će u budućnosti biti od njega. Kako će mu sve to koristiti. Sva znanja koja dobiju od roditelja djeca više cijene nego kada čekate da to sustav odradi. Što ako dijete bude bolesno baš te dane kada će bonton biti na repertoaru? Čemu zakinuti dijete za takva divna znanja o životu?

Ima toliko toga što su vaši roditelji radili s vama, onako usputno, a vi to danas možda ne radite sa svojim djetetom. Pokušajte se sjetiti kako su vaši roditelji odgajali vas? Nije bilo drugih mogućnosti osim razgovora i osobnog primjera. Koliko su više razgovarali s vama u odnosu na to koliko vi razgovarate sa svojim djetetom? Usporedite i iskoristite činjenicu da ste kao roditelj djetetu najbolja nagrada.

Nema te igračke i crtića koji će dijete htjeti više nego vaše društvo, razgovor s vama, poučne priče, šetnje, igru i slično. Dijete treba vas roditelje na sve moguće načine. I koliko god da mislite da ste puno s djetetom, uvijek je premalo iz kuta djeteta.

Stoga povećajte vrijeme druženja i investirajte u svoje dijete, podučavajte ga, razgovarajte i budite tu, stvorite osjećaj da ste uvijek tu za njega.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!

U Čakovcu će u siječnju biti po posljednji put predavanje za roditelje ‘Odgoj bez vike’. Ima još nekoliko mjesta pa se prijavite na mail ili mobitel.