TRENutak za roditeljski KUTak: Na greškama se uči!

Naše oči ne gledaju u nas nego u druge. Mi nećemo nikada kod sebe primijetiti neku promjenu, osobinu ili naviku već ćemo to isto najprije primijetiti kod drugih, a tek onda, moooožda kod sebe.

I ne samo da imamo jedno oko, nego čak dva. Jedna usta i dva oka. Duplo bolje primjećivanje od pričanja. Ima ljudi koji se ponašaju kao da imaju dvoja usta, a jedno oko. Sve postoji s razlogom da nam skrene pozornost na važnost primjene.

Dva oka i dva uha znače da bismo trebali duplo više promatrati svijet i druge, a ušima slušati, mozgom rezonirati i procesuirati kako bismo nešto naučili od drugih i ono što je dobro pokušamo primijeniti, a što nije nastojimo izbjeći u ponašanju.

Usta su jedna, da iznesemo zaključak. Ne da njima komentiramo, kritiziramo i tračamo jer od toga mi sami nemamo koristi već štete. Osoba koja voli i cijeni sebe, ne radi ono što joj šteti već ono što joj koristi.

Svi učimo dok smo živi. Nekima treba kraće vrijeme učenja, a većini duže. Neki ljudi trebaju više različitih životnih iskustva dok nešto ne nauče. Naučiti nešto znači primjenjivati u životu. Sve dok ne primijeniš, to ostaje samo teorija ili nečije iskustvo. Tako je u svijetu odraslih koji s godinama imaju sve više iskustva.

Kako je u svijetu djece?

Djeca imaju manje iskustva od odraslih. Tek stječu svoje iskustvo. Najbolji način je na učenju od drugih. Tako i rade, gledajući vas roditelje. No, ipak ima i onih koja vole osobna iskustva te metodom pokušaja i pogrešaka istražuju svijet. Naravno da prvi pokušaji neće uroditi savršenstvom, ali s vremenom će biti sve bolji.

Osim ako…

Dogodi se da roditelji kritiziraju prve pokušaje djece. Komentiraju kako su to loše napravili i kako to treba napraviti. Dijete pamti vaše riječi jer vidi dobru namjeru da mu pomognete. Još će nekoliko puta pokušati, ali ako vi i dalje nastavite biti nezadovoljni rezultatom, tada će odustati. I ne samo odustati, nego će početi sumnjati u svoje sposobnosti. Pomislit će da je glup i bedast zato što ne uspijeva onako kako vi to želite. Misli da vas je razočarao i više vas ne želi razočaravati te će radije odustati i dići ruke od novih pokušaja.

U svakoj novoj situaciji će sa zadrškom počinjati proces, bojeći se osobnog razočarenja ali i vašeg razočarenja. Dijete vas beskrajno voli. Učinilo bi sve da vi budete sretni. No, ako mu ne uspijeva, a nije mu jasno kako ne uspije od prve, tada radije više neće pokušavati samo da vi budete sretni.

Budimo iskreni prema sebi i priznajmo da je jako malo aktivnosti koje od prve možemo sasvim uspješno odraditi. Za većinu nam treba nekoliko pokušaja, a ako želimo biti majstor, tada čak i na stotine pokušaja. To je proces. Nema smisla tijekom procesa pljuvati i kritizirati da nije dobro, ako smo u procesu učenja.

Bolja varijanta od kritiziranja je da potičete dijete da što više pokušava, da vježba, bude uporno i ne odustaje te će tako prije naučiti.

Greške jesu dio procesa učenja. Na greškama shvatiš kako ne smiješ i koliko ti još treba do savršenstva. One su putokazi. Sve dok imamo osobu koja nas potiče da nastavimo, koja nas usmjerava u kojem smjeru dalje, koja nas inspirira bez obzira na sve, koja nam daje nove izvore mogućnosti, sve dotle ćemo učiti. Naučit ćemo da je to proces i da ne trebamo biti usmjereni na greške po putu nego na krajnji cilj koji želimo postići.

Tako učite dijete. Tako i sami radite u životu. Prihvatite da se niste rodili savršeni ali da s vremenom možete usavršiti neke aktivnosti do savršenstva, a u nekim drugima aktivnostima ćete potražiti one koji jesu savršeni pa će vam pomoći. Na kraju krajeva, nisu svi za sve, ali svatko može barem donekle svladati svaku aktivnost. Vježba čini čuda, ako vježbamo.

Želim vam puno sreće na putu roditeljstva, a ako zapne, tu sam!

Najava: Petak trinaesti u Prelogu u Didasku držim predavanje na temu ‘Sretan roditelj, sretno dijete’. Ima još mjesta, pa se slobodno prijavite na mail ili mobitel.