Ljudi danas imaju djecu sve kasnije. Obrazovanje duže traje, duže se posvećuju karijeri i sve to utječe i na brakove u kasnijoj životnoj dobi, kao i djecu. Kako to utječe na nove generacije i društvo u cjelini?
Mnoge su se studije usredotočile na utjecaj starosti majke na razvoj djeteta: povećava se rizik od pobačaja, teške trudnoće i razvojni poremećaji kod djeteta.
Sada, studije se sve više okreću prema starijim očevima. Nova istraživanja pokazala su da djeca rođena od očeva starijih od 35 godina, imaju veći rizik od autizma, shizofrenije ili urođenih defekata. Jedna je studija pokazala da bi djeca, koja su rođena od tata iznad 40 godina, mogu imati lošija akademska postignuća.
Nova studija otkrila je da je starost najvažniji faktor u razvoju dječjih prosocijalnih vještina – i to neovisno o dobi majke. Rezultati su objavljeni u časopisu American Academy of Child and Adolescent Psychiatry (JAACAP). To uključuje društvene vještine kao što su pomaganje drugima, dijeljenje i obzirnost prema drugima.
Istraživači su pregledali podatke od preko 15.000 blizanaca rođenih u Velikoj Britaniji. Svi su ispunili upitnik koji se koristi za procjenu ponašanja djece od tri do 16 godina, koji koriste kliničari, pedagozi i istraživači.
Svi su ispitanici bili dio drugog projekta pod nazivom Twins Early Development study (TEDs). Istraživači su gledali evidenciju o socijalnim problemima s vršnjacima, i slučajevima emocionalnosti i hiperaktivnosti. Također su promatrali dob očeva i bilo koji drugi relevantni životni ili genetski čimbenik.
Očevi i djeca: muškarci u ulozi života
Otkrili su da su određeni prosocijalni aspekti osobnosti i ponašanja djeteta genetski uvjetovani. Djeca rođena od očeva mlađih od 25 godina, imala su bolje društveno ponašanje kad su bili mlađi. Isto vrijedi i za one rođene od očeva koji su imali 51 ili više godina. Djeca čiji su očevi bili mlađi ili stariji, u adolescenciji je njihovo prosocijalno ponašanje zaostajalo za vršnjacima.
Dr. Magdalena Janecka, glavna autorica istraživanja, objavila je u priopćenju: ‘Povećana važnost genetskih faktora promatranih kod potomaka starijih, ali ne i vrlo maldih, očeva sugerira da bi mogli postojati različiti mehanizmi iza učinaka ta dva ekstrema u očinskoj dobi’.
Ovo je prva studija koja povezuje starost oca s društvenim ponašanjem djeteta. Dr. Janecka se nada da će to omogućiti bolje razumijevanje kako dob oca utječe na djecu.
‘U ekstremnim slučajevima ti učinci mogu pridonijeti kliničkim poremećajima’, rekla je. ‘Naša studija, međutim, sugerira da oni također mogu biti puno suptilniji.’
