TRENutak za roditeljski KUTak: Ponekad otvorim usta i iz njih izađe moja mama

Dogodi li vam se ikada takvo što? Čujete sebe da djetetu govorite nešto što vam je išlo na živce kada su vam roditelji govorili, a evo sada i vi to isto izgovarate njemu.

Dok živiš pod mojim krovom, bit će onako kako ja kažem.
Jednog dana ćeš vidjeti da sam bila u pravu.
Shvatit ćeš kada i sam budeš roditelj.
Daj Bože da te tvoja djeca neće slušati kao što ti mene sad ne slušaš.
Ne kolutaj mi očima jer će ti završiti na drugoj strani glave.
Kad se budeš ženila, sve će ti to proći.
Zbog preglasne muzike oglušit ćeš.
Ubit će te propuh!
Ne treba ti sve što imaju tvoji prijatelji!
Ne zanimaju me druga djeca!
U radu je spas!

Ovakve i slične rečenice su naši roditelji naslijedili od svojih roditelja. Slušali smo ih iz usta svojih roditelja. Živcirali se slušajući ih. I evo nas sada, čujemo sebe kako ih izgovaramo svojoj djeci.

Uvjerili su nas da će nas propuh ubiti ili da ćemo oboljeti od njega. Kada analiziramo koliko je ljudi stradalo od propuha i koliko ih je oboljelo, shvatit ćemo da čak nema ni statistike o tome, a kamoli mrtvih. U nekim jezicima svijeta čak ne možete ni prevesti propuh jer ga nemaju.

U što su to oni nas uvjeravali? Zašto su nam to radili? Je li u pitanju ljubav, strah ili potpuno neznanje?

Kada čujete sebe da izgovarate neku rečenicu koja vam je imputirana u djetinjstvu, samo je s djetetom analizirajte da vidite koliko je apsurdna. Ako ništa drugo, barem ćete se dobro nasmijati i zabaviti. Dijete će zapamtiti taj vaš potez pa kad je sljedeći put izgovorite, tada će to okrenuti na šalu. Neće je preuzeti od vas kao što ste je vi od svojih roditelja. Neće je jednog dana strogo ozbiljnim tonom ili prijetnjom izgovarati svome djetetu jer će mu biti smiješno.

Većina ovakvih uvjerenja programirala su nas samim time što smo ih često slušali. Ušli su u našu podsvijest i na nesvjesnom nivou postali nešto što ne želimo biti.

Nema nikakvih problema ako nam koriste u životu i mi primjećujemo da smo zbog njih bolja osoba. No, ako nam ne koriste i još nas živciraju, a i mi njima nerviramo one oko nas, tada ih jednostavno analizirajte, okrenite sve na šalu, recite djetetu da su vama tako govorili i polako izbacujte iz govora.

Dijete će vam sigurno pomoći osvještavajući vas kada je izgovarate jer u ljutnji nismo ni svjesni što sve izlazi iz nas. Ali dijete jest.

Porazgovarajte sa supružnikom. Sigurna sam da i on ima svoje ‘bisere’ koje su mu govorili njegovi roditelji. Možete prodiskutirati i njegove te uvidjeti koliko su utjecali na njegov karakter, ali i na njegov utjecaj u odgoju.

Takvih sitnica najčešće nismo ni svjesni. Nad onim što nismo svjesni, nemamo ni kontrolu. Nema šanse da promijenite nešto u ponašanju prema sebi ili drugima, ako ne osvijestite što govorite.

Sve je dobro dok nam koristi. No, većina tih rečenica je oblikovala naš karakter. Mi smo danas ovo što jesmo. Izgovarajući djeci rečenice koje su nas nervirale, oblikujemo dijete koje će se jednom naći u istoj situaciji.

Stoga je bolje poraditi na osvještavanju onoga što izlazi iz naših usta kada sami sebe ne čujemo, a to je uglavnom u ljutnji.

Dijete će vam rado pomoći ako ga uključite. Na kraju krajeva, zabave u životu je premalo u odnosu na brigu. Kada problem okreneš na šalu, on postaje manji i lakše ga je riješiti. Naučite dijete takvo što. Da od problema ne radi dramu već da ga okrene na šalu, suoči se s njim, nasmije i riješi.

Da biste i sami znali kakvo dijete želite odgojiti, dobro ja da sa supružnikom sjednete i porazgovarate kakve vrijednosti želite razviti u karakteru djeteta. Ako treba i zapišite ih, uskladite se i djelujte. No, više o tome nekom drugom prilikom.

Želim vam puno sreće u odgajanju čovjeka po vašoj mjeri.
Ako zapne, tu sam!