TRENutak za roditeljski KUTak: Isti roditelji, ali djeca drugačija

Potpuna je nepoznanica kako to isti roditelji mogu odgajati karakterno različitu djecu.
I dok je jedno dijete mirnije i poslušnije, drugo je nemirno i raskalašeno. Ili ako je jedno povučenije, drugo je otvoreno i komunikativno.

Ne malo puta se pitamo kako je to moguće. Kako je moguće da su djeca nekih roditelja potpuno različita iako su im roditelji isti?

Kako postoje roditelji čija djeca baš i nisu toliko različita već su i po ponašanju i po karakteru slična, znači da nije pravilo da nužno moraju biti različiti.

U čemu je štos?

Najčešće se prvom djetetu roditelji posvećuju više, s pažnjom, čitaju i educiraju se, rade sve po pe esu i to dijete bude kakvo bude. Kada dođe drugo dijete, roditelji već imaju iskustva i znanja koja su stekli s prvim i ne ulažu više u svoju edukaciju kao s prvim. Neke stvari rade po intuiciji, neke stihijski. Opušteniji su i sigurniji u sebe.

Znači, imamo iste roditelje ali drugačijeg obrasca ponašanja za razliku od prvog djeteta. Čim imaš drugačije ponašanje, drugačiji su rezultati. Tako drugo dijete ne može biti isto kao prvo.

Kakvo će biti ovisi isključivo o ponašanju roditelja prema njemu. Dijete se prilagođava roditelju.

Ima još jedna važna stavka!
Iako se svaki roditelj trudi jednako voljeti svako dijete, na nesvjesnoj razini ima svojeg miljenika. I dok jednom djetetu popušta nešto malo više nego drugom, djeca to primjećuju i iskoriste.

Ne možete ni zamisliti koliko djeca više reagiraju na vaše neverbalne reakcije. Ne slušaju previše ono što im govorite već gledaju kako se ponašate. Oni su kao male kamerice, sve zabilježe i pamte. Prema tome formiraju svoje ponašanje.

Imate li dijete koje je odgovorno i dosljedno i ističete to kod njega, hvalite ga i ponosni ste zbog toga, drugo dijete to vidi. Ljestvicu tom djetetu dižete sve više jer znate da ono može. Drugo dijete je karakterno drugačije – opuštenije i nisu mu to životni prioriteti, ali vidi da hvalite braću, te na osnovu toga formira svoje ponašanje.

Ako želi da ga se spominje mora nešto činiti. Ne može biti kao brat jer mu to ne polazi za rukom i nikada ga neće stići. Zato pronalazi neke druge oblike ponašanja koje ćete vi spominjati jednako često u razgovorima s prijateljima i rodbinom. Tako se dijete osiguralo da bude spominjano u jednakoj količini kao brat. Nije mu važno što je po lošem. Bitno da se priča i o njemu.

Dakle, sve polazi od vas, dragi roditelji. Svako vaše ponašanje je okidač za djetetovo djelovanje. Iako djelujete na nesvjesnoj razini, shvatite dijete kao ogledalo vaših postupaka. Ono vam neka bude smjernica idete li u dobrom pravcu ili ne.

Ako ste zadovoljni ponašanjem djeteta, to samo znači da su vaši postupci prema njemu onakvi kakvi trebaju biti, usklađeni ste. No, ako imate dijete čijim postupcima niste zadovoljni, tada najprije mijenjajte svoje ponašanje prema njemu.

To vam je kao u šahu. Kada učiniš neki potez, tada se sve figure moraju posložiti prema tebi. Nekima si prijetnja, neke ne zanimaš a neki tebi postaju prijetnja.
Ovisno o našem potezu.

Dakle, kakvo je naše ponašanje prema djetetu, tako se dijete svojim ponašanjem prilagodi vama. Pazite na poteze koje vučete.

Smeta li vam da su djeca potpuno drugačija, promijenite svoje ponašanje prema njima. Mijenjajte tako dugo dok ne bude na obostrano zadovoljstvo.

Znači, tvrdnja s početka teksta – isti roditelji a drugačija djeca, ne vrijedi. N
Ne vrijedi zato što mi mislimo da smo isti, ali nismo – ni po dobi, ni po ponašanju, ni po karakteru koji se promijenio s godinama, ni po iskustvu, ni po količini znanja…

Kako nismo isti, nije ni drugo dijete poput prvog. S time da gene nisam ni dirala. Nekada je jedno dijete više na mamu a drugo na tatu. Što je dokaz da opet ne mogu biti isti.

Nadam se da ste dobili odgovor i da će vas to potaknuti na promišljanje o promjeni vlastitog ponašanja prema djetetu, ako niste zadovoljni njime. Sve kreće od vas.
Želim vam puno sreće, a ako zapne, tu sam!