Nekako se sve češće pojavljuje ova tema u savjetovanjima koje radim s roditeljima. Prije ili kasnije se nametne, iako moram priznati nije moje područje i nekako više volim roditelje uputiti stručnijim osobama, no ne mogu ignorirati neke osnovne uzroke koje i sama primjećujem. U nadi da će većini biti od koristi, odlučila sam o tome javno pisati.
Dakle, ono što sam i sama zamijetila kod djece je da više vole industrijsku i brzu hranu, lijepo zapakiranu, uglavnom iz dućana. Manji postotak djece voli domaću kuhanu hranu. Jedu, ali ako imaju izbor, zna se što će izabrati.
I sada se postavlja pitanje kako je do toga došlo?! Postepeno i polako kad je perspektiva roditelja u pitanju. No, kada je perspektiva djece u pitanju oni ne znaju što su jele generacije prije njih nego samo ono što je trenutni trend.
Sadašnje generacije djece su svojim rođenjem upoznale trgovačke lance. Znaju sve moguće reklame napamet i kojem lancu pripadaju. U uho im uđu omiljene reklame koje pjevuše svako malo, premda ne znaju o kojem se proizvodu točno radi. Sve to znači da marketing odlično odrađuje svoj posao.
Kada ste vi kao roditelji sjeli porazgovarati s djetetom i objasnili o utjecaju reklama?
U školi je to dio građanskog odgoja i učitelji to rade s djecom. No, tada je već dosta kasno za sve. Prvih 7 godina oni memoriraju i ponavljaju ono što čuju i vide i prirodno će s police dućana poželjeti baš ono o čemu pjevuše svakodnevno. To možda je slatko i simpatično, no ne i dobro za dijete.
Dakle, to je prvo – dozvoljavate da drugi vrše veći utjecaj na dijete od vas. Tako postepeno gubite svoju vjerodostojnost. Drugo su navike jedenja koje imate u svojem domu. Koliko često kuhate? Imate li običaj jesti svi za stolom ili gdje svatko stigne?
Svakodnevno pripremanje hrane je ritual. Svakodnevno sjedenje za stolom je ritual. Prisustvom takvih rituala u vašem životu razvijate “zdrave” navike u životu djeteta. Svaki dan se jede kuhana hrana, svaki dan se druži i razgovara uz hranu, njeguje se određena vrsta ponašanja za stolom ali i komunikacija za stolom.
Sve je to navika koja mora krenuti iz obitelji. Kada dijete stekne naviku konzumiranja tople i kuhane hrane, usvoji razmjenu informacija s članovima obitelji tada će to kod djeteta stvoriti određenu pouzdanost da je hrana doma a ne u dućanu. Osim toga, dijete shvaća da će dolaskom doma biti prilike da s nekim porazgovara ali i pojede nešto toplo.
Treća i jednako bitna stavka je da dijete uključite u kreiranje jelovnika. Neka svaki član obitelji napiše 10-ak vrsta hrane koju bi volio vidjeti na mjesečnom jelovniku. Neke će se hrane preklapati kod svih članova obitelji a neke uopće neće jer ono što neki vole, drugi ne moraju nužno voljeti. No, tu dijete razvija toleranciju prema drugima. Istovremeno, dijete vidi da se poštuje njegovo mišljenje te cijeni to i jede.
Ako dan ranije dijete dobije informaciju koju hranu će jesti idući dan, tada pomalo razmišlja o tome i u organizmu aktivira osjećaj gladi te će tako pojesti ono na što je cijelo vrijeme mislilo. To je opet dobro za one koji manje jedu.
Još jedna važna stavka je da dijete naučite da samostalno sebi servira hranu koju će jesti i to onoliko koliko misli da će pojesti. Ako treba, neka stavi manje pa kada pojede doda još. Tako ga učite da pojede sve s tanjura, poštuje hranu, uči procjenjivati i uči pristojno tražiti još. Možda vam se čini sitnica, ali za dijete je to velika stvar.
Imate li običaj djetetu dati novce da si nešto kupi u dućanu kada je gladno ili da uzme od doma ono što imate?!
Razvijanjem navike da uvijek kupuje, doći će do toga da će to postati djetetova svakodnevica te će uvijek kupovati, čak i kada je doma kuhano. Ako vi kupite za dijete i doma imate mogućnost da sebi pripremi sendvič za školu kao dodatak školskoj užini, uzme neku voćkicu u školu, uzme zobene pahuljice s voćem u manjoj prijenosnoj posudici, koju misli pločicu ili slično, tada se razvija navika spremanja i pripremanja hrane od doma. Daje se informacija da je hrana doma a ne u dućanu.
Dijete bi uvijek trebalo ponijeti neku sitnicu za gricnuti od kuće. Zgodni su i orašidi, suho voće, zdravi krekeri. Sve to vi već prije trebate nabaviti i imati spremno od kuće. Time vi namećete koju vrstu hrane želite da dijete konzumira. Ovo je također sitnica kojom se postepeno razvija svakodnevna navika jedenja.
Kada kuhate uključite dijete kao pomoćnika, bez obzira na dob. Dajte mu da pomaže, asistira ili čak da samo spremi neko jednostavno jelo. Ako svaki put isključujete dijete iz procesa kuhanja tada neće ni razviti osjećaj da sebi spreman hranu već će otići u dućan ili naručiti hranu.
Sve su to sitnice koje postepeno i s vremenom postanu krupnice i vama se čini kao da je dijete odjednom zavoljelo kupovnu hranu. Nije! Ono samo nema priliku razvijati zdrave navike. Dijete nije imalo priliku živjeti onako kako su naše generacije živjele prije bez trgovačkih lanaca, shopping centara i fast foodova gdje sve zove na kupnju hrane.
Vi kao roditelji postepeno uvodite navike kojima dijete okrećete domu, hrani spremljenoj u vašoj kuhinji, motivirajte dijete da razmišlja o kuhanju i pripremanju hrane, u početku jednostavne pa će s vremenom biti sve složenije. Kada idete u nabavku tjednih namirnica, tražite djetetov popis onoga što bi volio nositi u školu. Nemojte u početku ukinuti sve slatkiše i grickalice. Postepeno uvodite zdravije slatkiše poput suhog ili svježeg voća, a i grickalica ima zdravih. Posjetite police zdrave hrane. Posljednjih su godina po pristupačnijim cijenama i poprilično popunjene u svakom dućanu.
Od svoje petnaeste godine nastojim živjeti zdravo i pouzdano znam da se sve može organizirati i postepenim uvođenjem zdravog u vaš život, mijenjati postojeće navike. No, sve to mora biti roditeljska inicijativa. Važna je upornost i svakodnevni trud. Na stolu neka budu zdrave grickalice. Educirajte se uz internet ako mislite da o tome ne znate puno. Rado ću vam i sama sugerirati i pomoći. Ionako se bavim savjetovanjem.
Uvođenje nove navike ne ide preko noći. Potrebno je minimalno tridesetak dana svakodnevnog truda a ako to nije dovoljno pokažite upornost još koji mjesec. Niti ste loše navike uveli preko noći, niti mogu nestati preko noći. Sretno!
tel. 098/564-290
Facebook – TRENutak za roditeljski KUTak
