Sav život se kreće u nekim ciklusima. Cijela priroda puna je beskrajnih početaka i beskrajnih završetaka. Sve se vrti u predivnim spiralnim energetskim vrtnjama i podsjeća nas da u svima nama postoji nešto duboko i tajnovito. Izgleda kao da se cijeli naš svemir treba razotkriti, kao da se čitava naša duša treba ponekad slomiti da bi bili mudriji, slobodniji ili barem istinitiji prema cijelom svijetu i svim bićima s kojim živimo.
I često uočavamo sve te obrasce koji se stalno ponavljaju ukrug i dosadno kucaju na naša vrata moleći za nečim boljim. A mi ne možemo baš sad, nemamo vremena i volje biti bolji prema sebi i drugima tako dugo dok se ne desi neka velika bolest, nesreća ili što god nam naši stari obrasci donose u život. Ponekad je lakše vuči se kao stara odrpana mačka sa sto starih nezacijeljenih rana nego osloboditi se nepotrebnih misli, emocija ili kilograma.
Jer kilice su tu, vidljiva stvar ( nasuprot nevidljive ljutnje, krivnje, srama ili duboke potreba za ljubavi koju konstantno tražimo od svog partnera jer je sasvim neobično i ludo biti samom sebi ljubav) stoje kao prva crta obrane od drugih ljudi. I da… u njima su nagomilane naše male traumice, strahovi, patnje koje automatski vučemo godinama jer nitko nas nikada nije naučio da je u redu biti slobodan i sretan. Nitko nas nikada nije naučio da sunce neumorno i svjesno izlazi svaki dan i obavlja svoju dužnost i beskrajno daje svoju radost i svjetlost svim bićima. I nitko nas nikada nije naučio da je svaki dan potpuno novi početak i da svaki dan možemo oprostiti, te izabrati potpuno nove misli, potpuno nove osjećaje, potpuno nove energetske impulse, reakcije i akcije. I sviđa mi se ona rečenica koja kaže da nikada ne možete zakoračiti po istoj rijeci. Jer njene vode neprestano teku i teku nekom novom snagom! Ili ona od Heraklita da jedino promjena stalna!
Pogledamo li Majku Prirodu vidimo da se u njoj sve mijenja…godišnja doba, Mjesec, kruženje svih planeta oko Sunca, biljke i životinje…ali mi se još borimo , ne damo se jer volimo automatizam, volimo da ne moramo razmišljati ili malo dublje zagrepsti ispod površine i očistiti naša unutarnja duboka tamna psihološka sranja. Volimo se praviti da je sve baš dobro tako kako je….jer teško je biti poput rijeke koja neprestano teče ili poput beskrajne promjene.
Nadam se da tijekom zime papate fine i tople stvari i da zagrijavate svoje tijelo na odgovarajući način. Probavnu vatru održavamo zdravom primjenjujemo li npr. ayurvedsku prehranu s barem malo ljekovitih začina. No najviše po zimi dobro je izbaciti višak sluzi iz organizma, a u tom nam pomaže sirova hrana. I zato je dobro očistiti naš organizam i povratiti mu moć s hranom bez glutena, brašna, mlijeka, šećera ili jaja. Živa hrana puna je enzima koja pokreću preko 5000 biokemijskih procesa u tijelu koji utječu na ubrzavanje metabolizma i mršavljenje.
Priroda se već polako priprema, a šume su pune visibaba koje polako izlaze iz zemlje. Korak po korak i mi se polako budimo iz zimskog sna… Poklonite si nešto novo za Valentinovo i budite promjena sama!
Vidimo se na radionicama sirove hrane u Varaždinu u Joga studio Šarenom Slonu
I u Čakovcu u kozmetičkom centru S-life
Detalje o radionicama pogledajte OVDJE
