Danas partneri ulaze u brak s 50 posto šansi da će se on raspasti ako vjerujemo statistikama. Suočeni s velikim problemom modernog društva, mnogi stručnjaci pokušavaju pronaći čarobnu formulu za očuvanje zajednice. Jedan od njih je i dr. John Gottman s Instituta Gottman u Americi koji tvrdi da je za uspješan brak potreban muškarac koji partnerici dopušta da utječe na njegovo mišljenje. Ako muškarcu manjka emocionalne inteligencije te stoga odbija poslušati savjet partnerice, on se zapravo boji da će izgubiti moć.
Onaj koji ovu vrstu inteligencije posjeduje uvijek će biti zainteresiran za osjećaje i mišljenje svoje partnerice zato što je poštuje i zato što joj vjeruje. Kako se muškarci i žene razlikuju, emocionalno stabilan muškarac možda neće izražavati emocije poput nje, ali će se uvijek potruditi ojačati njihov odnos. Kada ona želi govoriti, on mora isključiti prijenos utakmice i poslušati što ima reći. Slaže se s navedenim i Kristina Bačkonja, dipl. psihologinja, te navodi da autor studije pod utjecajem ne misli na pasivno prepuštanje drugoj osobi, nego na vlastiti izbor slušanja tuđih argumenata te obraćanja pozornosti na partnerove misli i emocije.
Prepoznati tuđe emocije
– Činjenica je da bilo koji odnos teško može opstati i da partneri u tom odnosu ne mogu biti sretni ako u njemu nema međusobnog razumijevanja, ako nam je cilj isključivo “pobijediti u svađi”, a ne saslušati argumente partnera i naći kompromis. Autor navodi da postoje muškarci koji imaju tendenciju održavanja autoritarnog odnosa u kojemu ne slušaju što smeta njihovim suprugama, ne prihvaćaju njihove emocije nego opstruiraju njihove primjedbe uz prijezir. U tom je slučaju odnos osuđen na propast. Ako je muškarac emocionalno inteligentan – što se definira kao sposobnost razumijevanja samog sebe i drugih u motivima te primjena tih spoznaja u upravljanju vlastitim životom i suživotom s drugim ljudima – tada će i odnos s partnericom biti kvalitetniji – smatra Bačkonja.
A istraživanja su pokazala i da je emocionalna inteligencija katkada važnija za uspjeh u životu od opće inteligencije, a s time se slaže i prof. psihologije Maja Vučić.
– Kad gledam razne životne situacije iz vlastitog iskustva, takva tvrdnja stoji, jer ako živite ili radite s intelektualnim genijalcem koji se ponaša kao slon u staklani, koji ne mari za druge ljude, njihova stajališta i emocije, koji ne uvažava i ne razumije druge, onda bismo radije izabrali nekoga tko sve to ima, a može biti i prosječno inteligentan.
Važno je da smo u stanju prepoznati tuđe emocije. Ljudi katkada izgovaraju jedno, a njihovi neverbalni znakovi i izraz lica govore drugo. Ako je netko ljutit, ne mora značiti da je ljutit na nas. Možda ga je naljutilo nešto sasvim drugo.
– Razlika između muškarca i žene postoji u emocionalnoj inteligenciji, što ne znači da su sve žene emocionalno inteligentne, a da muškarci nisu. Omjer je nešto veći u korist žena. Jedan je od razloga sigurno taj što se muškarci i žene razlikuju po svojem socijalnom funkcioniranju u odnosu na probleme. Ako malo bolje promislimo kako ljudi funkcioniraju kad im se događa nešto loše u životu (gubitak posla, nesuglasice s partnerom u braku ili vezi, bolest…), postoji očita razlika između muškaraca i žena u nošenju s takvim problemima – dodaje Vučić te zaključuje da je neophodno znati komunicirati s partnerom za uspješan brak.
Nije sve u istraživanjima…
S informacijom da je za sretan brak važno da supruga ima utjecaj na partnera ne slaže se potpuno Hrvoje Maleković, dipl. psiholog.
– Zamislite situaciju u kojoj predsjednik kućnog savjeta zvoni na vrata. Otvara mu stariji bračni par u mirovini. Predsjednik kućnog savjeta upita: “Gospodine, smatrate li se vi mene?” Nakon kraće stanke supruga udari supruga laktom pod rebra i šapne: “Reci mu da ga se smatraš.” Na to suprug odgovori: “Smatram vas se, gospodine!” “Dobro onda, eventualno” – odgovori predsjednik kućnog savjeta – i ode. Upravo ovako, kao u ovoj šali, mogli bi završiti parovi koji će slijepo slušati savjete ovog istraživanja – objašnjava Maleković koji se ipak slaže da je prepoznavanje tuđeg i vlastitog emocionalnog stanja neophodno za uspješan partnerski odnos.
