Svaki roditelj djeluje u najboljoj namjeri za dijete. Većina roditelja trudi se raditi najbolje što zna. Neki roditelji postižu odlične rezultate a neki prosječne rezultate. U manjini su roditelji koji se trude ali rezultati izostaju. Ima i onih koji su već digli ruke jer ne znaju kako. Istrošili su se.
Kako znati radite li dobro? Odgovor je toliko jednostavan i očit. Po rezultatima. Što je rezultat u odgoju?!
Sretno i zadovoljno dijete. Nasmijano dijete. Dijete koje je kreativno, maštovito i vidite ga da “cvjeta”. Samozadovoljno je i visokog samopouzdanja. Čak i ako je po prirodi povučeno ali je zadovoljno i sretno, na dobrom ste putu.
Sve ostale simptome koje dijete ispoljava, možete pripisati samo neko vrijeme razvojnom periodu. No, ako se simptomi ne prestaju povlačiti, tada nema veze s razvojnim periodom nego s nekim greškicama koje smo učinili u hodu.
Roditelji često i sami osjete da “tu nešto ne štima”. Pokazuju im se simptomi i vide da nešto treba mijenjati. E pa, mijenjajte što prije. Ne čekajte predugo.
Ima i ona druga grupacija roditelja koja je prebrižna pa na svaki malo drugačiji način ponašanja djeteta, oni dižu paniku. Stvaranjem panike nikad nikog ne možete učiniti sretnim i sigurnim. Na taj ćete način samo odgurnuti dijete od sebe u smislu da vam sve manje govori.
Roditelji koji gledaju svoja posla i nemaju se vremena zamarati razvojnim periodima djeteta, njegovim odrastanjem i nevažnim brigama, su roditelji koji su tako naučeni. Njihova parola je da su tako njih odgajali i “dobro su ispali” tako da se ne žele miješati. Nije da se ne žele, nego ne znaju kako pa im je ovo odličan obrambeni mehanizam.
I četvrta grupacija roditelja su oni koji sve moraju imati pod kontrolom i nadzorom. Bez njih se ništa ne smije odlučiti. O svemu moraju biti obaviješteni. Bitno je da kažu svoje mišljenje i ima da ih se sluša. Strahovlada vlada i ne znaju drugačije. To je njihov način.
Većina roditelja će se sada pronaći u kombinaciji opisanih roditelja. I da, to je odlično jer je definitivno bolje tako zbog toga da dijete nauči na različite stavove koje imamo prema njemu. Tako će se i dijete oblikovati i prilagođavati ovisno o okolnostima.
Svaka pomoć koju pružamo djetetu ne mora nužno biti pomoć. Može izazvati i kontraefekt. Zašto?
Zato što djelujemo iz neznanja. Ne znamo kako pa automatski djelujemo onako kako smo naučili od naših roditelja.
Sigurna sam da se ne malo vas često čuje kako izgovara mamine ili tatine rečenice kroz svoja usta a upravo ste te rečenice najmanje voljeli čuti u svojem djetinjstvu. No, sada vaši roditelji progovaraju kroz vas. Ne želite to, ali dešava se. Znate da kod vas nije imalo utjecaja ali iznova i iznova radite greške za koje unaprijed znate da ne funkcioniraju. Dapače, čak i vas kao roditelja živciraju.
Čak vam i vlastito dijete to zna potvrditi pa kaže “prestani mi s tim starinskim forama” ili kaže “ne zamaraj me time kako je nekada bilo”.
Zašto ih i dalje koristite? Navika. Stečena navika. Uvjerenja koje smo dobili u nasljedstvo od roditelja.
Navika je moćna stvar a uvjerenja još i moćnija.
Kako ih se riješiti? Snagom volje je jedan od načina, istina malo teži način jer su rijetki ljudi sa snažnom voljom. Ima ih ali u manjini.
Drugi način je učenjem novih metoda i načina.
U današnje doba internet je prepun savjeta o odgajanju. Napisane su brojne knjige o različitim dobima djeteta. Dostupne su stručne osobe.
Nema opravdanja da ne možete ništa poduzeti. Nema! Ako ima volje, ima i načina.
Primijetite li da vaše odgojne metode ne funkcioniraju, pokušajte ih mijenjati. Ne dešava li se promjena u nekom periodu od mjesec dana, ne čekajte. Počnite s drugim metodama, tražite nova rješenja. Svako čekanje stvara kontraefekt u odgoju, dijete pati, nije sretno ni zadovoljno i to ima domino efekt. Patit ćete i vi ali i svi oko vas, društvo.
Cilj svakog roditelja bi trebao biti odgojiti sretno, zadovoljno, kreativno, samopouzdano dijete koje odlično surađuje s bližom i daljnjom okolinom.
Snažna mala individua koja će na svoj način doprinijeti svijetu. Manja odstupanja su u redu no veća odstupanja stvaraju kontraefekt, loš po svakog, počevši za roditelja i u krajnosti po društvo.
Odstupanja u smislu da je dijete sve više depresivno životom. A vjerujte mi nagledam se u školi tužne i depresivne djece i pitam se zar roditelji to ne vide ili ne žele vidjeti.
Dragi roditelji, molim vas shvatite svoju ulogu roditelja ozbiljno. Nisu svi u mogućnosti imati tu ulogu. Blagoslovljeni ste njome. Budite zahvalni za dijete koje vam je dano i učinite ga boljim i zadovoljnijim čovjekom. Boljim od vas. Najboljim mogućim.
Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: anita@atmarama.org
www.anitavadas.wix.com/roditeljstvo
Edukacija j.d.o.o
