Bok! Evo i mene!
Ovog tjedna bilo je i uspona i padova. Iza mene su dani ispunjeni poslom, ali i zabavom. No na kraju sam se razboljela i neko vrijeme bila prikovana za krevet.
Četvrtak, 13. listopad
Danas sam bila stvarno zaposlena! Otišla sam na još jedno slavlje povodom 380. rođendana Prve gimnazije Varaždin, a bila sam i na koncertu Valentina DeVasca u Medinoj škrinji. Bilo je lijepo, pjevao je na španjolskom, a uz to sam ga i intervjuirala i tako napisala prvi tekst za Varazdinski.hr.
Moram priznati da sam za dosadašnjeg boravka u Varaždinu mnogo puta bila u Medinoj škrinji. Jednom sam bila s kolegama s posla (imenom Anja, Monika i Zvonko) pa sam od jednog od njih dobila i mali tečaj hrvatskih psovaka, neću otkriti o kome je riječ.
Uz to, natjerali su me da govorim kajkavskim dijalektom, bila je riječ o nekoj njihovoj internoj šali. Umirali su od smijeha i nisu mogli vjerovati da sam rekla ‘Kad sam ja maškar bio!’. Ja sam se, s druge strane, osjećala kao da sam rekla nešto jako loše!
Petak, 14. listopada
Iza mene je fantastičan dan! Jedno od mojh najdražih fotografiranja otkad sam u Varaždinu! Otišla sam u Gimnet, prostor u Prvoj gimnaziji gdje su bendovi nekad svirali uživo. Bilo je stvarno lijepo, ali i izazov za fotografiranje, jer su svirali u krugu i nije bilo previše svjetla.
Ali glazba je bila predivna, a tek ugođaj! Ne znam kako da to sročim, osjećala sam povezanost sa svima i to što nisam iz Hrvatske nije mi ni najmanje smetalo.
Subota, 15. listopad
Danas sam posjetila izložbu kruha. Bilo je mnogo djece u narodnim nošnjama, a probala sam i ponešto tradicionalne hrane. Posebno mi se svidjelo što se napokon pokazalo sunce iza oblaka. Naviknuta sam na sunce, u Španjolskoj ga ima čak i u zimi.
Nasreću, sunca je bilo sve dok nisam završila fotografiranje pa su i fotografije ispale odlično. Uglavno fotografiram u zamračenim prostorima, što je poprilično teško, a sad je mi je napokon zasijalo sunce!
Navečer sam otišla na jazz koncert u kazalište. Bila sam izrazito sretna jer je magla bila posvuda pa sam uspjela napraviti fotografije Varaždina u magli. A ja stvarno volim fotografirati po magli!
Nakon toga Carlos, Guillaume, Lucia i ja proslavili smo Carlosov rođendan. Nisam dosad pisala o tome kako sam upoznala Carlosa pa ću to učiniti sad.
Tko je Carlos?
Carlosa sam upoznala istog dana kad su me Marko i Larisa upoznali s Guillaumeom. Guillaume je dio istog programa kao i ja (Eurodyssey) i živi u istom domu kao i ja. Iz Belgije je i moram priznati da Belgijanci stvarno puno piju.
Kao što sam pričala, Larisa i Marko su me upoznavali s Guillaumeom pred ulazom u moju sobu, a neki dečko je prošao pokraj nas. Nakon što su otišli Marko, Larisa i Guillaume, vratila sam se za računalo, no uskoro je netko pokucao. Pomislila sam da je Guillaume, no bio je to dečko je prije prošao hodnikom.
Počeo je ovako: ‘Bok! Oprosti, ali, otkud si ti?’, a ja sam rekla: ‘Iz Barcelone.’. I odjednom je izgledao kao da mu je netko skinuo stvarno težak teret s leđa i počeo je pričati na katalonskom!
Carlos je iz Mallorce i ovdje je na Erasmus programu. Došao je u Varaždin oko tjedan dana prije mene i već je bio stvarno usamljen. Posebno ga je veselilo što napokon može pričati s nekim a da to nije na engleskom. Rekao mi je da je od dolaska svaku osobu koja je pričala na engleskom pitao otkud je. Jako mi je drago što smo se upoznali. A još je bolje što smo susjedi!
Nedjelja i ponedjeljak, 16. i 17. listopad
Ovih dana bila sam jako bolesna pa kad sam otišla na jezične vježbe s Guillaumeom i našom učiteljicom Anicom, nisam ništa mogla upamtiti. Radili smo posvojne zamjenice i skoro sam zaplakala koliko je hrvatski jezik kompliciran. Pa kako imate šest različitih riječi za reći čije je što? Poludjeti ću!
Monika, kolegica s posla, kaže da su u Hrvatskoj svi depresivni zato jer je jezik toliko težak da to ni izraziti ne mogu!
Utorak i srijeda, 18. i 19. listopad
Osjećam se bolje, trebalo mi je malo odmora i jako puno serija!
Imam i nešto smiješno za vas! Nije mi bilo baš najbolje pa sam pomislila kako će nešto toplo biti dobro za mene. Tako sam krenula u kupovinu šalice i nekakvog čaja. Moram priznati, kupovanje šalice prava je avantura u Varaždinu.
U Španjolskoj imamo puno kineskih dućana, prodavaona gdje za malo novca možete dobiti sve što god poželite. Ali u Varaždinu? Baš i ne. Šetala sam okolo, pogledala šalicu u jednoj suvenirnici, ali nije mi se svidjela.
Potom sam otišla do druge suvenirnice, no ta je bila zatvorena. Na kraju sam otišla u Konzum, kupila čaj, no šalice nisu imali! Na kraju sam je kupila u dućanu specijaliziranom za prodaju školskog pribora. Kupila sam šalicu s motivom Hrvatske nogometne reprezentacije za 70 kuna! Luda avantura samo da se dođe do šalice.
I tako, pisati ću vam još sljedeći tjedan! Uživajte u vikendu, dobro se obucite i budite na toplom! Nemojte se razboljeti poput mene!
