Moje ime je Lídia Redondo, imam 26 godina, a ovo je priča o tome kako sam naglo odlučila privremeno preseliti u Hrvatsku, preciznije u Varaždin.
Za početak, pokušat ću se kratko predstaviti.
Studirala sam audiovizualne komunikacije u Barceloni i fan sam filmova i serija, volim čitati (posebice literaturu koja te tjera razmišljati), volim pisati, crtati i svirati bas gitaru (kad se uspijem prisjetiti da sam prije godinu dana kupila istu). Pomalo sam kaotična, ali kako volim reći, u svom tom kaosu uvijek postoji i neki red.
Volim sve opasne životinje, a jedan od mojih snova, prije nego umrem, je da zagrlim tigra. Volim putovati, a često patim zbog Stendhala. Ludo uživam fotografirajući prekrasne stvari, bez obojanih nokata me nikada nećete vidjeti. Zapravo, uvijek su nalakirani, i to loše. Da, i prva stvar koju ljudi uoče kad me upoznaju je da uvijek nosim leće u boji, a uvijek imam i obojanu kosu.
A sad ću vam reći što se dogodilo i kako sam se prijavila na posao svojih snova!
Dan 1
Razmišljam o odlasku u inozemstvu… Neko lijepo mjesto gdje mogu naučiti engleski. Da vidimo što ima.
Dan 2
Što nudi Eurodyssey program? Ooooo. Stvarno! Mislim da sam našla savšrenu ponudu. Posao u Hrvatskoj, fotoreporter/novinar.
Dan 3
To je definitivno posao za mene. Prijavit ću se. Nisam bila sigurna kako program Eurodyssey funkcionira. Ispada da nije ništa komplicirano, sve je online, postoji forma putem koje se prijaviš, složiš životopis i prijaviš se za praksu.
Tijekom prijave napišeš koja je tvoja motivacija za prijavu, profesionalna i osobna, i ako imaš sreće, možeš se vrlo brzo preseliti u drugu zemlju na praksu. Ili ne? (Pogledati poglavlje ‘Kako se spremiti’ za odlazak u inozemstvo u 15 dana).
Dan 4
Prijavila sam se. I sad samo moram čekati. Danas je nedjelja pa samo mirno.
Dan 5
Ljudi iz Eurodysseyje su me kontaktirali i pitali jesam li još zainteresirana za ponudu i mogu li odraditi intervju? I to već sutra!
Dan 6
Nervoza, emocije i vrućina karakteristična sredinom rujna u Barceloni otpratile su me na razgovor. Djevojka koja me intervjuirala bila je vrlo simpatična (dokaz da sam i ja ljudsko biće i da ne izgledam (previše) opasno).
Željela je saznati je li posao za koji sam se prijavila dobar za mene. (Pa naravno da je! Savršen je za mene.) Morala sam prezentirati i znanja stranog jezika, ispričati o nedavnom radu, znanjima s fakulteta te svemu što zahtjevi posla nose.
Rekla mi je također da ne može znati koliko se ljudi prijavilo na posao, no da ću vjerojatno vrlo brzo dobiti odgovor.
I tako brzo! Čim sam završila razgovor, već sam dobila poruku iz Hrvatske. Žele znati mogu li odraditi Skype intervju?
Dan 7
Kakvo uzbuđenje! Video-konferencija s Hrvatskom! Intervju prolazi vrlo dobro, iako sam malo nervozna. Jer, što može biti bolje od odlaska u Hrvatsku i posla fotoreportera?
Razgovarala sam s ekipom s Varaždinskog.hr, saznajem da se radi o mladom online mediju, što mi je vrlo drago. Osim što ih zanima fotografija, zanima ih i video, a žele znati i jesam li zainteresirana pisati ovaj blog.
Pa, evo me, tu sam.
Da, društvo, ulovili su me. I to točno tri dana nakon moje prijave. I sad selim u drugu državu. Ovaj dio ću nazvati ‘Odiseja seljenja’ ili ‘Kako se pripremiti za odlazak u drugu zemlju u 15 dana’.
Dokumenti, dokumenti…
A sada počinje dio koji možemo nazvati Odiseja papirologija.
Možda mislite da preseljenje na tri mjeseca u neku europsku zemlju zahtjeva samo avionsku kartu.
Da, ali ipak ne. No, ne brinite, budući da sam ja tu, objasnit ću sve što treba napraviti i što sam ja odradila.
Potrebni dokumenti:
– putovnica (ako želite putovati, kada ste na odredištu, u zemlje koje nisu u EU);
– europska zdravstvena iskaznica;
– rodni list;
– radno iskustvo;
– potvrdu o stečenom zanimanju;
– DARDO tablica, koja pokazuje da ste nezaposleni;
– medicinska potvrda koja pokazuje da nista bolesni, kako ne bi utjecalo na posao.
Vjerujem da je identično u svim zemljama, ali i da ovisi o poslu na koji se prijavljujete, no ipak bih vam ukratko ukazala na problem koje sam imala.
Problemi
Europska zdravstvena karta. Prije je ta kartica, ako se ne varam, trajala oko četiri godine. Trenutno traje tri mjeseca, koliko ću ja raditi u Hrvatskoj, no iako imam datum početka i datum završetka prakse, ne može kartica vrijediti točno u tom terminu, nego tri mjeseca od dana izdavanja. Rješenje? Posljednja stvar koju ću raditi neposredno prije odlaska neće biti oproštaj s prijateljima ili stavljanje posljednjih stvari u putni kofer, nego izvaditi Europsku zdravstvenu kartu.
Osim toga, za izvaditi rodni list moraš ići u matični ured gdje su te tvoji roditelji prijavili kad si rođen, putovnica se podiže na policiji, a medininski izvještaj podižete kod svog doktora opće prakse.
Nakon Odiseje papirologije (moram istaknuti da su me te stvari prilično preuzele), mogu mirnije disati.
Sad jedino što trebam jest preseliti u drugu državu!
Odiseja pakiranja
Zašto Odiseja? Prije svega, morate znati da ja nikad ne koristim velike kofere. Nikad. Uvijek idem samo s malim koferom, a često putujem i samo s ruksakom.
Kao što već dosad znate, to nije slučaj kada putujete u drugu državu i morate nositi laptop, kameru, stativ, …
Dakle, moj problem je da nemam veliki kofer.
Rješenje? Jednostavno sam na Facebook stavila post i pitala nekoga da mi posudi veliki kofer na tri mjeseca, tako da sad imam veliki kofer. Hvala!
Varljiva varaždinska vremenska prognoza
I onda sljedeća dilema. Stižem u Varaždin početkom listopada, ali bit ću tamo do Božića. Kakvo će biti vrijeme?
Pretraživajući Internet otkrila sam da vrijeme u Hrvatskoj očito varira. U mojem slučaju, Varaždin se nalazi u unutrašnjosti, imam osjećaj da će u tom periodu biti prilično hladno. Moguće je čak (što bih voljela) da ću vidjeti i snijeg.
Dakle, moram spakirati kofere za tri mjeseca, računati na promjenu godišnjih doba, za mjesto gdje ne znam kakve će biti vremenske prilike. Moje misli variraju od toga da moram ponijeti zimsku odjeću, da ne umrem od hladnoće, do toga da ipak uzmem i nešto ljetne odjeće.
Prvo što moram učiniti je kupiti dobar kaput. Kod nas u Barceloni nije previše hladno zimi, tako da nemam pravi kuput. Kupila sam i čizme za planinarenje, jer Hrvatska ima mnoge prelijepe nacionalne parkove, posebice Plitvička jezera, prepune vodopada. Također, mislim da će mi čizme dobro doći da mi ne bude hladno.
Radioemisija u Španjolskoj
Sljedeći korak je kupnja mikrofona. Mikrofon? Da, mikrofon. Ne samo za Skype pozive mojoj obitelji i prijateljima, već i zato da nastavim svoju radijsku emisiju u Barceloni, jer željela bih to raditi i u odsustvu.
Stvarno ne znam što sve uzeti sa sobom u Varaždin, tako da su trenutno posvuda razbacane stvari koje želim ponijeti, a moja soba je čak i u većem kaosu nego inače, iako to izgleda vrlo teško moguće.
Također, ne znam koliko ću dana imati slobodno, voljela bih i vidjeti što više toga, primjerice posjetiti Budimpeštu, koja je blizu Varaždina, osim Plitvica, koje sam već spomenula. Uz sve to voljela bih vidjeti Dubrovnik, Šibenik i fantastičnu katedralu, Zadar i najljepši zalazak sunca (kako je to ustvrdio Alfred Hitchcock), također Pulu i arenu, nacionalni park Paklenicu na planini Velebit.
Bojim se da ću se zaljubiti u Hrvatsku pa će mi ova tri mjeseca biti prilično kratka za sve to. Vidjela sam slike, i prekrasne su. Voljela bi obići sva ta mjesta, poslikati ih, tako da moji prijatelji u Španjolskoj budu zavidni.
Sitne atrakcije
Također, nadam se da ću upoznati dovoljno ljudi koji će mi pokazati stvari vezane uz kulturu, hranu, narodne običaje. Srećom, imat ću i tečajeve jezika, organizirane u sklopu prakse pa ću tamo naučiti mnogo, što će mi sigurno koristiti tijekom budućih putovanja u ovu prekrasnu zemlju (očito ću se vraćati opet).
Istraživala sam naravno i Varaždin, mjesto u kojem ću boraviti i raditi. Znam da se radi o bivšem glavnom gradu, vrlo je blizu Austriji, barokni je grad, s prekrasnom baroknom arhitekturom, uređenim ulicama. Ima i prekrasni stari grad s dvorcem, a poznat je i kao mjesto gdje anđeli spavaju, pun neotkrivenih sitnih atrakcija. Kao što sam pročitala, Turistički ured ima puno materijala za otkrivanje svega, ali mislim da ću s tim ići polako.
I posljednje, ali meni vrlo zanimljivo, Varaždin ima prekrasno groblje, s prekrasnom hortikulturom, i jedva čekam posjetiti ga.
Hrvatska, evo me!
Moram polako početi učiti i jezik, nije romanskog porijekla kao španjolski jezik, pa nema puno sličnosti. Za svaki slučaj preuzela sam par aplikacija na mobitel i počela vježbati neke korisne fraze, ne bih željela stići na aerodrom u Zagreb, a da ne znam baš ništa pitati.
Također, moram razmijeniti nešto novaca za prvih nekoliko tjedana, imam putovnicu ako želim putovati izvan Europske unije, veliki kofer, kartica za kameru je ispražnjena, baterije napunjene. Mislim da sam spremna za put!
Sad se još samo moram pozdraviti sa roditeljima, bakama i djedovima, stričevina, ujacima, prijateljima, susjedima… Moja mama je malo tužna, ima troje djece, i svi smo izvan Španjolske. Moj brat živi u Münchenu u Njemačkoj, sestra u Aarhusu u Danskoj, a sad ja odlazim u Varaždin, u Hrvatsku.
Za koji trenutak, bit ću u Hrvatskoj, a još nisam spakirala svoju prtljagu. Trudim se ne brinuti previše. Iako mislim da ću morati kupiti puno stvari po dolasku, jer bi mogla puno toga zaboraviti!
Vidimo se u Varaždinu!
