Produženo ljeto, odnosno razdoblje iznadprosječno toplog i suhog vremena pogodovalo je dozrijevanju plodova smokve na kontinentu. Iako je smokva tipičan predstavnik biljaka mediteranske klime, nalazimo je u ekstenzivnom uzgoju kao pojedinačna stabla u mnogim dvorištima i vrtovima kontinentalnog dijela Hrvatske.
Naime, stablo smokve može u fazi zimskog mirovanja podnijeti temperature do -15°C i preživjeti tijekom hladnih zimskih mjeseci. Ukoliko razdoblje većih hladnoća potraje nešto duže, može doći do smrzavanja nadzemnog dijela smokve, ali stablo se vrlo brzo regenerira u proljeće tjeranjem novih izboja iz debla i korijenova vrata.
Prilikom sadnje sadnice smokve vrlo je važan dobar odabir sadnog mjesta kako bismo u što većoj mjeri spriječili štete od smrzavanja. Preporuča se smokvu posaditi uz zid na južnoj strani koji služi kao zaštita od sjevernog vjetra, a ujedno je i “akumulator” topline.
Smokva je od davnina poznata kao hraniteljica naroda. Jedna je od najstarijih uzgojenih biljka, pa čak se i spominje kao dio vegetacije edenskog vrta. Naime, njezino lišće poslužilo je Adamu i Evi za kreiranje prve odjeće
Plodovi smokve sadrže puno šećera, prvenstveno fruktoze i glukoze. Smokve su također bogate mineralima kao što su kalij, kalcij, magnezij, natrij i cink. Plodovi smokve sadrže više kalija i kalcija od plodova jabuka, stoga ih smatramo izuzetno hranjivim voćem. Pored šećera i minerala u njihov sastav ulaze još i fitosteroli, sirova vlakna, antocianin, biofenoli i flavonoidi.
Zahvaljujući svom bogatom sastavu smokvama se pripisuju i ljekovita svojstva. Smatra se da njihovom konzumacijom pozitivno utječemo na smanjenje kolesterola, smanjenje rizika od raka prostate i raka dojke, te poboljšavamo pamćenje i pospješujemo rad crijeva.
S obzirom na broj berbi tijekom godine sorte smokava dijelimo na jednorodne i dvorodne. Stoga razlikujemo i dvije vrste cvatova, a to su proljetni i ljetni. Kod jednorodnih sorata proljetni cvatovi otpadaju, a plodovi se razvijaju iz ljetnih cvatova koji su smješteni u pazušcu lista mladice. Neke od sorata koje rode jednom u godini su: Zamorčica, Crnica, Zelenka, Zimica, Bružetka bijela i crna. Kod dvorodnih sorata plodovi se razvijaju iz proljetnih cvatova koji se nalaze na vršnim dijelovima jednogodišnjih izboja i iz ljetnih cvatova, što znači da sa istog stabla imamo dvije berbe godišnje. Dvorodne sorte smokava su: Bjelica, Petrovača bijela i crna, Matalon crni i smeđi, Grčka crna. Za većinu sorata koje se nalaze u uzgoju svojstven je partenokarpni razvoj plodova, pa se zametanje i razvoj plodova odvija bez oplodnje, a cvjetovi smokve nalaze se u zatvorenim cvatima koje nazivamo sikonij.
Smokve bi se trebale brati u rukavicama kako bi spriječili kontakt ruke sa smokvinim mlijekom koje iritira kožu. Naime, plodovi se otkidaju sa peteljkom iz koje izlazi bijeli sok.
Za uspješan uzgoj smokava na kontinetu presudan je odabir sadnog mjesta. U prvim godinama uzgoja preporuča se još i dodatna zaštita tijekom zimskih mjeseci agrotekstilom i prirodnim materijalima kao što su kukuruzovina, slama i listinac.
Onaj tko uzgaja smokve s pravom može reći ‘Moj vrt, moj mali raj’!
