U zimskom periodu pisala sam o o značenju cijepljenja, voćnim podlogama i plemkama, te različitim tehnikama cijepljenja. Da se malo podsjetimo….Jedan od najvažnijih razloga zbog čega se voćke cijepe je taj što se cijepljenjem vjerno prenose svojstva sa roditelja na potomstvo.
Prema razlici u boji kore jasno se vidi koji dio voćke je podloga, a koji dio je plemka. Mjesto spajanja naziva se cijepljeno mjesto, a vrlo je važno da prilikom sadnje voćaka bude barem 10 cm iznad razine tla.
Cijepljena voćka sastoji se od podloge koja daje korijen i jedan manji dio debla, te plemke koja daje ostatak debla i krošnju. U iznimnim slučajevima voćka može imati i treći dio, a to je međupodloga. Međupodlogom se služimo za premošćivanje nepodudarnosti između podloge i plemke. Najpoznatiji primjer primjene dvostrukog cijepljenja je proizvodnja sadnica kruške sorte Viljamovke na slabobujnoj podlozi dunje. Naime, Viljamovka se ne može proizvesti direktnim cijepljenjem na podlogu dunje, već se između njih umeće posrednik (sorta kruške Gelertova Maslovka) dobre podudarnosti sa obje strane. Iz gore navednog možemo doći do jednostavnog zaključka da je cijepljenje postupak spajanja podloge i plemke.
Jedan od najčešće korištenih načina cijepljenja za proizvodnju sadnica je okulacija, a optimalno vrijeme za izvođenje navedene tehnike je kasno ljeto (od zadnje dekade srpnja do početka rujna). Okulaciju odlikuje jednostavnost, lakoća izvođenja i relativno visok primitak ako su svi ostali uvjeti ispunjeni. Voćnu plemku čini samo jedan pup (oko) koji se umeće pod koru podloge. Umetnuti pup ne smije potjerati do proljeća sljedeće godine, stoga se ovaj način cijepljenja zove još i “okulacija na spavajući pup”. Većini je dobro poznat način izvođenja okulacije da se na podlozi napravi urez u obliku slova “T”, a kora se lagano odigne kako bi se mogao umetnuti pup. Ako su podloge lošije kakvoće i nije moguće odvojiti koru od drveta, koristimo čip-okulaciju (chip-budding) gdje se pup stavlja na mjesto uzdužnog reza podloge.
Spavajući pup kruške okuliran tzv. chip budding tehnikom na podlogu dunje. Sadnica kruške koja će se razviti iz pupa ima ista obilježja kao i voćka od koje smo uzeli pup (matično stablo).
Prilikom odabira podloge za cijepljenje, najbitnije je da su podloga i plemka kompatibilne odnosno da se podudaraju. Najveći primitak se postiže kada podloga i plemka pripadaju istoj vrsti. Tako se na primjer plemke određene sorte breskve vrlo uspiješno primaju na podlogu vinogradarske breskve, ako su svi ostali uvijeti zadovoljeni. Podudarnost se može opisati kao sposobnost srašćivanja podloge i plemke koje nakon cijepljenja formiraju funkcionalnu voćku zadovoljavajućeg rasta i rodnosti. Ukoliko ste jedan od onih hobi voćara koji voli eksperimentirati, prije svake odluke o cijepljenju proučite malo po literaturi kompatibilnost između vrsta. Može se dogoditi da podloga i plemka dobro srastu, ali nakon par godina može doći do iznenadnog pucanja cijepljenog mjesta.
Jednogodišnji sjemenjak breskve savršeno će poslužiti kao podloga za cijepljenje željene sorte breskve ili nektarine.
Nije rijetkost da u vrtu ili okućnici u blizini voćkica niknu sjemenjaci breskve, trešnje, jabuke ili kruške. S obzirom da nam nisu poznata svojstva izniklih biljaka moramo ih cijepiti kako bi dobili plodove željenih karakteristika.
U sljedećem članku malo detaljnije o čip okulaciji i okulaciji u obliku slova T, a do tada pratite objave na Facebook stranici Voćkarica&Vrtlarica.
