Prije nekoliko mjeseci nasmijala nas je ljubavna priča o paradajzu Sonji koja je gotovo 7 mjeseci preživjela u kuhinjskom ormariću bez naznaka truljenja. Nažalost, nema ničeg smiješnog u hrani koju jedemo. Zbog sve češćih skandala i prevara sa zdravom hranom slobodno smo sumnjičavi prema sustavu kontrole kvalitete i zdravstvene ispravnosti namirnica koje se nalaze u prodaji.
Kako bismo bili sigurni u hranu koju konzumiramo jedno od rješenja krije se u proizvodnji vlastitog voća i povrća, a ako dosegnete razinu samodostatnosti osigurat ćete si kvalitetniji život i zasigurno održati top formu jer rad na zemlji nije nimalo lagan. Paradajz je još samo jedan primjer sezonskog povrća koje se može konzumirati svježe tijekom čitave godine. Pomalo je paradoksalno da živimo u vrijeme u kojem je lakodostupno svježe voće i povrće gotovo savršenog oblika i boje, a opet bez arome i specifičnog okusa.
Patuljaste rajčice pogodne su za uzgoj u malim posudama koje možemo smjestiti i na prozorsku dasku. Okusom i aromom nimalo ne zaostaju za svojim većim srodinicama, a uz to plodovi izgledaju prekrasno!
Za proizvodnju vlastitog paradajza ne trebate imate nužno puno prostora. Uspješno se možete uzgajati u posudama na balkonu ili terasi, te tako zdravo i ukusno povrće raste gotovo nadohvat ruke.
Cherry rajčice nezaobilazne su na mojem balkonu. Do prvog jesenskog mraza biljka naraste i do 3 m, a za to vrijeme na njoj se se formira mnoštvo plodova. Iako su plodovi minijaturnih dimenzija (u engleskom jeziku cherry znači trešnja) često ih koristim za pripremu salata i hladnih predjela.
Jedna od obaveznih mjera u uzgoju visokih i poluvisokih kultivara rajčice je zakidanje zaperaka. Zaperci su postrane grane koje rastu iz pazuha već razvijenih listova.
Zakidanje zaperaka ili pinciranje provodi se ručno, škarama ili nožem kada zaperak postane vidljiv.
Ako se pinciranje ne provodi redovito plodovi su sitniji i slabije se zameću. Naime, svaki neotkinuti zaperak raste, cvate i razvija plodove što znači da oduzima biljci hranjiva, te glavna stabljika zaostaje u rastu i kasnije stvara plodove.
Paradajz kojem nakon sadnje nisu zakidani zaperci izgleda kao grm. Bujan vegetativni rast utječe na plodnost i krupnoću plodova, a zbog dužeg zadržavanja vlage na lišću povoljniji su uvjeti za razvoj bolesti.
Još jedna mjera koju je poželjno provoditi kod uzgoja visokih i poluvisokih kultivara je skidanje lišća koje se nalazi pri tlu, odnosno ispod prve cvjetne hrane. Na taj način smanjujemo mogućnost zaraze najčešćom bolesti rajčice, a to je plamenjača rajčice. Naime, donji listovi su prvi napadnuti zbog dužeg zadržavanja vlage. Kad krene berba skida se lišće koje je hranilo zrele plodove, a to je 1 list ispod i 1-2 lista iznad ubranih plodova. Poželjno je redovito skidati zaraženo/oštećeno lišće od bolesti i štetnika i ono koje je počelo žutjeti jer više nema nema utjecaj na opskrbljivanje biljke asimilatima.
Paradajz uzgojen u plasteniku počeo se crveniti i uskoro će berba:)
Nema slađe od domaće uzgojenog paradajza koji se odmah konzumira nakon berbe, a ljubav traje vrlo kratko jer potpuno zreli plod može stajati bez naznaka truljenja svega nekoliko dana.
