Nastavljamo putovanje po Route 66 kojom nas vode Putoholičari.
Nakon prave Amerike koju smo upoznali kroz Teksas, stižemo u Zemlju Grand Canyona ili kako je još nazivaju u Zemlju gdje stvarno postane vruće. Ulazimo u Navajo Land. Savezna država gdje dajemo veliki respect prirodi. Prekrasno, netaknuto, zadivljujuće! Ohai Arizona.
Vožnja kroz Arizonu je ono što smo priželjkivali i čekali od kako smo krenuli iz Chicaga. Priroda je stvarno zadivljujuća. Amerika je prepuna nacionalnih parkova, čak 58, a sada nam je jasno i zašto.
Petrified Forest
Prvo smo prošli kroz nacionalni park Petrified Forest i bacilli oko na Painted desert. Ulaz u park se naplaćuje 10$ po automobilu bez obzira koliko ljudi se u njemu nalazi. I onda krenete dalje, a priroda ne odustaje i zadivljuje vas iz kilometra u kilometar. I ne znate gdje sve ne bi stali da napravite neku dobru fotku. Petrified Forest u prijevodu Okamenjena šuma, a šume nigdje. Naziv je dobio po okamenjenim deblima koja su pronađena na ovom prostoru. Danas je to kamenita pustinja u koju se možete zagledati i gledati je jedno vrijeme.
Dio parka je i Painted desert gdje su brdašca tog parka obojena različitim bojama, kao da je netko uzeo kist i povlačio linije, ovdje nek bude crveno, tu ćemo staviti bijelo, ajmo malo ljubičaste pa ispočetka.
Park je vrijedan zaustavljanja, mi nismo znali gdje se ne bi zaustavili i fotkali. Samo se pazite malih mušica, na jednom mjesto smo se zaustavili i tako fotkali, gledali, uživali u pogledu, odjednom počne neko peckanje, pa jednog, pa drugog, začas nas je sve peckalo. Mini, mini mušice, al bolne, ouch. I ako ti je jedna ostala negdje na koži osjećao si je tako dugo dok je nismo pronašli. Tko zna kaj je to za mušice nek nam javi, baš nas zanima.
Holbrook
U prošlom stoljeću ovo mjesto nije bilo za svakog, tu je bio pravi divlji zapad. Grad je bio prepun kauboja, revolveraških obračuna, kockanja, prostitucije… Koliko je ovaj grad bio divlji govori i ulica pod nazivom Bucket of Blood, a nekada je postojao i salon istog imena.
Danas je grad puno mirniji, revolveraške obračune više ne možete vidjeti, ali zato možete dinosaure i indijance. Možda nećete vidjeti indijance, ali se možete osjećati kao isti u Wigwam motelu gdje su sobe zapravo wigwami, odnosno indijanski šatori. Što se pak tiče dinosaura, njih možete vidjeti ispred Rainbow Rock Shop-a gdje si je vlasnik dao truda i napravio nekoliko ogromnih dinosaura.
Winslow
‘Well, I’m standing on a corner in Winslow, Arizona, and such a fine sight to see. It’s a girl, my Lord, in a flatbed Ford slowin’ down to take a look at me.’ – ovako pjevaju dečki iz grupe Eagles u pjesmi Take it easy koja je proslavila ovo mjesto.
Na uglu u Winslowu postavljena je statua čovjeka koji čeka na uglu, i gradski park je dobio naziv Standin’ on the Corner Park. Poznata ruta prolazi kroz sam centar grada, gdje je na raskrižju ogroman znak Route 66. Svi se pokušavaju fotkati na sredini znaka, na sredini raskrižja iako automobili jure iz svih smjerova, ali vozači imaju obzira i pričekat će vas da napravite uspomenu na Winslow.
Kao velikom ljubitelju Coca-cole nismo mogli ne primijetiti ogroman kamion, onaj isti kojeg gledamo u reklamama svake godine u božićno vrijeme. Na našu žalost, nijedna limenka mu nije ispala iz kamiona.
Meteor Crater
Prije nekih 50 000 godina, manje ili više, ovo područje bilo je iznenađeno posjetom iz svemira – pao je meteor. Ostavio je rupetinu promjera 1200m i dubine 170m. Fascinantno, jelda? I tako mi skrenuli s rute i vozili nekih desetak kilometara do te rupetine, kad tamo ogromna zgradurina, odnosno Visitor Center gdje će vam uzeti 18$ po osobi kako bi vidjeli rupu. Krater je danas u privatnom vlasništvu i naravno da bi i ja naplaćivala da mi nešto iz svemira upadne u dvorište, ali nas je šestero, i ako svatko da 18$ to je 108$ kako bi vidjeli rupu, ok rupetinu! Probali smo izvući neki popust no nisu se dali, pa se nismo dali niti mi, okrenuli se i vratili na Route 66 bez da smo vidjeli tu rupetinu. Izgubili nekih sat vremena što ćemo požaliti u Grand Canyonu.
Flagstaff
Mjesto je poprilično veliko, navodno i zanimljivo, ne bi znali. Mi ćemo ga pamtiti kao mjesto gdje smo skrenuli prema Grand Canyonu.
Uz samo Route 66 ima hrpa zanimljivosti zbog kojih se vrijedi zaustaviti, ali ponekad vrijedi i skrenuti s rute. Treba imati na umu da je SAD ogromna zemlja i da su udaljenosti stvarno velike. Iako smo u planu imali više skretanja s rute, jednostavno u tako kratkom roku nismo stigli.
Moramo spomenuti tri skretanja s rute, koja nažalost, mi nismo stigli vidjeti i zbog kojih se planiramo vratiti u SAD. To je Monument Valley i Antelope Canyon, sjevernije od Grand Canyona prema saveznoj državi Utah, te Sedona južnije od Flagstaffa.
Grand Canyon
Da li se isplati skrenuti zbog kratera meteora prosudite sami, ali ono zbog čega se definitivno mora skrenuti s rute je Grand Canyon. Preko 100 kilometara od same Route 66, 100km kojih definitivno nećete požaliti. Jer ipak ste u zemlji Grand Canyona.
Da li je uopće potrebno nešto govoriti o ovom prirodnom fenomenu ili se sve zna?! Ukratko, za one koji nisu slušali u školi. Grand Canyon je kanjon nastao djelovanjem prirode i to uglavnom rijeke Colorado. Brojke: dužina = 446km, širina = do 29km, dubina = 1,6km; prostire se na = 4.926,66 km². Grand Canyon jedno je od 7 svjetskih čuda prirode, a nacionalni park postoji od 1919. godine.
Zanimljiva je činjenica da 1 na 400 000 posjetitelja umire u Grand Canyonu, i to uglavnom zbog dehidracije i vrućine. U prosjeku u parku se dogodi 12 smrtnih slučajeva, ali u to su uključeni i zdravstveni problemi, prirodna smrt, vrućina, utapljanje, samoubojstvo… Od toga 2-3 slučajeva su pad u kanjon i to uglavnom zbog nepažnje posjetitelja – skakanje po liticama, traženje boljeg mjesta za fotku itd. Male su to brojke, ako uzmemo u obzir da park godišnje posjeti preko 4 milijuna ljudi. U svakom slučaju, ljudi držite se označenih puteva i ograda, jer ako počnete padati, šanse da preživite su vam minimalne do nikakve. :/
Što se tiče posjeta možete odabrati North, South i West Rim. South Rim se nalazi u blizini gradova Flagstaff i Williams, najlakše mu je pristupiti pa ga bira najviše posjetitelja. North Rim je nešto sjevernije od toga, često se bira za planinarenje, jahanje na magarcima, rafting… West Rimu je najlakše pristupiti iz Las Vegasa, tamo se nalazi poznati Skywalk, staklena polukružna staza smještena iznad kanjona na visini od 219m. Ovaj dio nije u nadležnosti nacionalnog parka, već indijanaca Hualapai pa se kupuju posebne ulaznice, odnosno paketi. Paketi su različiti, a sadržavaju dozvolu za ulaz u rezervat, druženje/fotkanje sa indijancima Hualapai, Skywalk, shuttle bus do vidikovaca, helikopter itd.
Mi smo odabrali South Rim jer nam je bio najbliži. Vozeći se prema Grand Canyonu primijetili smo kako smo odjednom ostavili pustinju iza sebe i ušli u šumovito područje. Cesta je prekrasna, veći dio puta vozite kroz šumu.
Stižemo u Grand Canyon, ulaznica je 30$ po automobilu i vrijedi sedam dana. Ulazimo u park i vozimo do parking gdje odlučujemo ostaviti auto i koristiti besplatan bus koji vozi uz kanjon do raznih vidikovaca.
Jednostavno nema pravih riječi da opišu to čudo od prirode, čak niti fotografije ne mogu to približiti. Prekrasno! Wow! Ono kad se moraš nakloniti prirodi i dati joj stvarno veliki respect.
Još ljepši dio je zalazak sunca. Što smo mi vidjeli polovično. Baš je bilo smiješno. Vraćali smo se busom s jednog od vidikovca i primjetili kako je sunce počelo zalaziti. Bili smo uvjereni da imamo još dosta vremena i da ga nećemo propustiti. Samo smo zaboravili kolike su to udaljenosti, kako je zapravo taj kanjon veliki. Vozili smo se u busu, i vozili, i samo nikako da stignemo. A kad smo konačno stigli, primijetili smo posljednje zrake sunca iza drveća i shvatili da ipak nećemo stići. Međutim, ljudi u busu nisu bili našeg mišljenja i počeli su trčati. Hmmm… pa ajmo i mi. Trčimo, niti sami ne znamo kamo. Al trčimo prema sunčevim zrakama. Baš smo si smiješni, ali ne predajemo se. Stižemo do kanjona, sunce još nije u potpunosti zašlo. Ali… Zašto uvijek ima ali? Vidimo da je zalazak prekrasan, žuta, narančasta, ljubičasta, pink, igra boja je očaravajuća, ali to je sve što vidimo, od zalaska ništa. Sunce nam se sakrilo iza jedne litice. Polako odustajemo… No, ne svi. Dečki su odlučili igrati se sa statistikom poginulih u Grand Canyonu i penju se na neku liticu sa još desetak ludih posjetitelja za par dobrih fotki. Svi su preživjeli, mislim da je to bitno spomenuti!
Oduševljeni Grand Canyonom, razočarani zbog nedostatka vremena, napuštamo park.
Iznenađenje na cesti! Budućim putnicima na ruti moramo napomenuti da paze na divlje životinje, tj. jelene i srne. Nekoliko puta smo ih skoro zgazili, jednostavno se pojave niotkuda i odluče pretrčati cestu. Čak i na autocesti se može dogoditi jer nema nikakvih zaštitnih ograda. A najgore je ako vozite noću. Nama je najgore bilo u povratku s Grand Canyona, kako smo se vraćali kroz mrkli mrak i šumovito područje. Na svakih nekoliko kilometara vidjeli smo ih uz cestu, pa je jedno od nas bilo zaduženo da prati znakove i navigira vozača, a ostali smo se usredotočili na životinje kojima je nekoliko puta palo na pamet da pretrče cestu baš kad smo mi prolazili.
Williams
Nakon što smo stali u svakom mogućem motelu od Grand Canyona tražeći smještaj, konačno stižemo u Williams. Cijelo područje oko Grand Canyona, sva okolna mjesta, čak i ona udaljena i do 100km prepuna su turista. Moteli naravno iskorištavaju tu okolnost i podižu cijene noćenja. Prvo ne možete pronaći slobodne sobe, a ako i nađete, cijene su ogromne. Stoga smo se vratili do Route 66 iako je već bilo jako kasno i smještamo se u Williamsu.
Williams je poznat kao jedno od mjesta odakle se kreće prema Grand Canyonu. Ovdje čak i počinje tzv. Grand Canyon Railway pa do poznatog kanjona možete stići parnim vlakom ili vlakom kojeg pogoni biljno ulje.
Seligman
U nastavku putovanja nekoliko zanimljivh mjesta, prvo je Seligman. Dosta dugo smo se zadržali ovdje, mjestašce koje čitavo odiše Route 66, sve je u tom znaku, nekako smo se ugodno osjećali ovdje. Na zidu jednog dućana pak smo naišli na majicu s natpisom: Rovinj Hrvatska. Kaže vlasnik da je radio turu motorom po Hrvatskoj i jako mu se svidjela naša zemlja.
Kingman
Kroz Kingman smo samo projurili jer su nam cilj – magarci, al o njima malo kasnije.
Vrućina je sve jača dok nastavljamo prašnjavom, neasfaltiranom cestom. Vožnja je fascinantna, penjemo se na neko brdo, asfalta malo ima, pa odjednom nestane, nigdje ničega, niti kuće, niti ljudi, a niti vegetacije. Zaustavljamo se uz cestu uz neki dućan koji se odjednom pojavio, niotkuda, tzv. Cool Springs. Izlazimo iz auta i podsjećamo se na naziv koji nosi Arizona – zemlja gdje je stvarno vruće.
Oatman
Magarci!!! Oatman je totalno otkačeno mjesto, nekada rudarski kamp, danas turističko mjesto sa stotinjak stanovnika. Grad izgleda kao da ste upali u kaubojski film, al ovaj puta doslovno, čak imaju i revolveraške okršaje nasred ulice. Ali umjesto kauboja, ulicama uglavnom šetaju, tko ili što!? Pa divlji magarci, naravno! Ima ih više od 3500. Totalno su simpatični i djeluju pitomo, a jedan nam je čak pokušao ući u auto, doslovno, čak nam je oštetio kvaku na vratima auta.
Imaju i kafić gdje su zidovi i plafon prekriveni dolarima. Nekada običaj rudara da ostave svoj dolar na zidu, danas je postala tradicija turista, kažu da na zidovima ima preko devedeset tisuća dolara.
U Oatmanu odlučujemo opet napraviti jedno skretanje s Route 66. Skretanje koje je već zapravo postalo dio Route 66 – Las Vegas.
NEVADA
Vozeći, auto nam je prikazivao vanjsku temperaturu, čak 49C stupnjeva. Da, pomalo je vruće.
Laughlin
Napuštamo Arizonu prelaskom rijeke Colorado i ulazimo u Nevadu. Laguhlin je jedan mali Las Vegas. Mjesto poznato po kasinima, ali i vodenim sportovima na rijeci Colorado. Mi smo se zaustavili samo kako bi napunili želuce i još jednom si potvrdili kako je vruće. Prelazak ceste nikada nije bio tako težak. Ne želimo nikome crveno na semaforu u Nevadi. Tih par sekundi dok čekate dozvolu za prelazak ceste činili su se kao čitava vječnost. Osjećate kako vam sunce pronalazi svaki komadić kože koji nije prekriven. Imate osjećaj ako ostanete ovdje još koju minutu da ćete biti kao da vas je netko okrenuo na roštilju. Jesmo li spomenuli da je vruće!
Hoover Dam
Granicu Arizone i Nevade možete proći i na poznatoj brani iznad koje je letio čak i Superman.
