Kad na trening kreneš u čarapama na kojima su nacrtane kriške pizze, majici s Čokofesta na kojoj piše ‘Čokolada najveća ljubav’, ručnikom koji sam dobila kad sam kupila 3 sladoleda lagano počneš shvaćati u čemu je do sad bil problem (haha)!
Definitivno sam se vratila. Prošli tjedan odrađen bez propuštenog treninga. Zadovoljna sam, a mislim da je i Dinka zadovoljna, a i Marko makar to ne prizna.
Odradila sam i prvi (grupni) trening s Markom P., drugim trenerom Markom iz TTSa (Važno je zvati se Marko) i bilo je odlično. Teško, ali odlično! Mučili smo se jako, ali nakon takvih treninga se osjećaš najbolje ikad jer znaš da si odradil dosta za do kraja života.
Ukratko cijeli tjedan izgledal je nekak ovak: ponedjeljak i srijeda jutarnji crossfit s Dinkom, utorak Insanity (isto s Dinkom. Ne pušta me!), četvrtak i petak Crossfit s Markovima (Marcima, Markima, dva Marka).
Koljeno u duginim bojama
Uspjela sam i sama sebi nanijeti prvu ozlijedu koja je malo vidljivija od žuljeka na ruci. Naime, ja imam povijest sa sportovima i padovima i ozljedama. Valjda ne postoji dio tijela koji nisam slomila. Od prstiju na ruci, do nožnih zglobova. Jedna od divnijih takvih povreda završila je i operacijom, ali naravno, naaaaravnoooo, da se uvijek povreda dogodi kad se glupiraš. Naravno. A ja se volim glupirati. Baš baš.
Zagrijavali smo se za trening i igrali lovača. Najbolja igra ikad poslije zaleđenog dedeka, slijedi ju u poredku igra skrivača. E pa, kad se ja igram lovača, ja jako jako neću biti onaj koji lovi jer svi trče brzo, a ja se koturam i onda mi je cilj ne biti ulovljena. Kad se to skombinira s mojom vrhunskom spretnošću i elegancijom gazele, dobije se moj pad (nakon kaj sam se lijevom nogom spotaknula o vlastitu desnu nogu. Da.) i najjači udarac koljenom o pod ikad. A čak me nisu ni lovili. Niko me nije lovil. Srećom, jedan od mojih prvih rukometnih trenera, trener Rale, naučil me od malih nogu kak padati i kak se još brže dići i dalje odraditi trening, tak da se moje pulsirajuće koljeno u bojama cijelog tamnijeg spektra duginih boja pokazalo ko malo bolnije tek kasnije. Smrznuti grašak je odradil svoje tak da je šepanje uskoro prestalo. Grašak je u finoj juhi. Win-win.
Tjedan dana – dvije kile manje!
Prehrane se i dalje držim po Dinkinim pravilima, a vaganja odrađujemo svaki ponedjeljak, tak da danas opet mogu prilično sretno objaviti da kilice idu dolje, ponovno, u divnom broju. Tjedan dana, dvije kile. Ja sretna.
Naravno, nastavljamo dalje istim ili malo gorim tempom, ali to nije na meni da odlučim. Ja samo radim kaj mi se veli jer me strah da mi se ne veli nekaj još težega.
Idem na međunarodno CrossFit natjecanje u TTS-u
Veselimo se vikendu. Neki više neki manje, ja recimo podosta budući da se u/na/kod/oko TTS Centra održava Varaždin Throwdown, međunarodno Crossfit natjecanje.
Ne znam koju grupu ljudi to može ne zanimati. Imaš super sportaše koji su zvijeri i nisi siguran dal su strašni ili prekrasni. Imaš prekrasno građene momke i djevojke, natjecatelje i podršku koji imaju prekrasno definirane mišiće pa si možeš tam doći potražiti muža/ženu ili inspiraciju da ipak ne odeš na te čevape i odradiš trening. Imaš super muziku. Ma imaš sve.
Varaždin Throwdown održava se u subotu i nedjelju. Svi ste pozvani, besplatno je, ako ne znate kaj je Crossfit, tam budete definitivno saznali, ako znate kaj je, tam budete dobili inspiraciju još malo stisnuti i postati ko oni. Ja sam tam i kak bi rekli neki dragi ljudi ‘celi dan prislinjam’.
Vidimo se!
