Ukoliko ste ovih dana pomnije pregledali svoje voćkice zasigurno ste primjetili na vrhovima mladih izboja kolonije sitnih kukaca. Naime, lisne uši ubrajamo u gospodarski značajne štetnike koji se redovito javljaju u vrijeme intenzivnog rasta biljaka. Gotovo da ne postoji biljna vrsta koju lisne uši ne napadaju, ali posebnu pažnju obraćamo na štete koje nanose kultiviranom bilju.
Lisne uši nanose direktne štete sisanjem biljnih sokova na lišću, ali i na nekim drugim biljnim organima kao što su stabljika, grana, plod pa čaki i korijen. Napad lisnih uši očituje se kao kovrčanje lišća, odumiranje lisnog tkiva, izobličenje plodova, deformacija izboja što je posebno štetno kod mladih voćaka i venuće tj. propadanje biljaka za vrijeme suše.
Sigurno ste uočili kako se uz lisne uši na napadnutoj biljci redovito nalaze i mravi. Pa čak možemo reći da je to prvi i najuočljiviji pokazatelj prisustva lisnih uši na biljci. Naime, lisne uši luče tzv. mednu rosu što je ustvari slatka tekućina koja nastaje kao nusproizvod ishrane. Lisne uši dnevno posišu višestruko veću količinu biljnog soka od vlastite težine jer za razvoj trebaju određenu količinu aminokiselina, a višak ugljikohidrata izlučuju u vidu slatke tekućine koju mravi sakupljaju i odnose u mravinjake za ishranu ličinki. Dokazano je da mravi stimuliraju izlučivanje medne rose, pa su na parcelama gdje ima mrava zabilježene veće štete.
Na samo jednom listu jabuke odvija se “igra prijestolja” Bubamara se hrani lisnim ušima i jedan je od najznačajnih prirodnih neprijatelja, a mrav osim što oslobađa lisne uši od medne rose brani ih od grabežjivaca.
Gotovo svaka vrsta živog organizma ima u prirodi svoje antagoniste koje nazivamo prirodni neprijatelji. Najpoznatiji primjer takvog odnosa iz svijeta kukaca je odnos bubamare i lisne uši. Često zarazu biljaka lisnim ušima uočavamo tek po nazočnosti brojnih bubamara. Jedna odrasla jedinka ili ličinka bubamare može dnevno pojesti 20 do 30 lisnih uši. Prema nekim podacima 30 do 50 bubamara po voćki može spriječiti masovno razmnožavanje lisnih uši. Za prirodne neprijatelje kukaca koristimo naziv entomofagi, a najčešće su to drugi kukci, grinje, ptice i sisavci. Osnovna funkcija prirodnih neprijatelja je sprječavanje prenamnažanja štetnih kukaca tj. održavanje njihove brojnosti ispod praga štetnosti za kultivirano bilje. Prirodna ravnoteža podrazumijeva zastupljenost određenih vrsta na nekom području u onom omjeru u kojem jedna drugoj ne ograničava život. Kada bi suzbili lisne uši, bubamare ne bi imale hranu, pa bi ili uginule ili otišle u potragu za prikladnijem staništem što bi narušilo prirodnu ravnotežu našeg voćnjaka.
Ličinke bubamare možda ne izgledaju simpatično, ali su vrlo korisne jer za vrijeme svog razvoja mogu pojesti do 400 lisnih uši.
Da bi smanjili napad lisnih uši,a time i štete koje one uzrokuju na kultiviranim biljkama možemo poduzeti nekoliko preventivnih mjera. Jedna od njih je dobro izbalansirana gnojidba u kojoj se ne koriste prekomjerne količine dušičnih gnojiva. Naime, prekomjerna gnojidba uzrokuje bujniji porast, produljenje vegetacije, a biljke su nježnije što pogoduje prenamnažanju lisnih uši. Preporuča se jedan dio vrta tj . voćnjaka ostaviti neobrađenim, tako da se lisne uši mogu hraniti i razvijati na korovima, te će se i pritisak na kultivirano bilje smanjiti. Prirodni pojas divljih cvjetajućih biljaka pogoduje naseljavanju korisnih kukaca i prirodnih neprijatelja.
Kemijska kontrola i suzbijanje provodi se sredstvima za zaštitu bilja (insekticidima), a ona koja djeluju samo na lisne uši nazivamo aficidi.
U kontekstu suzbijanja lisnih uši često se sugerira upotreba pripravaka iz kućne radinosti na bazi koprive. Postoje brojne recepture koje podrazumjevaju močenje ili kuhanje koprive u različitim omjerima sa vodom, a učinkovitost navedenih pripravaka u najvećem broju slučajeva nije dokazana. U specijaliziranim trgovinama mogu se nabaviti gotovi pripravci koji sadrže koprivu, a deklariraju se kao sredstva za jačanje biljaka.
Jabučna krvava uš vrlo je česti štetnik manjih voćnjaka uz okućnice i prepoznaje se kao bijela vunasta nakupina na deblu i debljim granama jabuke. Krvava uš naseljuje rane nastale od rezidbe, a jačem množenju ove štetne vrste pogoduje i elementarna nepogoda tuča. U kontroli navedenog štetnika uzdamo se u parazitsku osicu Aphelinus mali, na koju negativno utječe primjena nekih insekticida i fungicida.
Iz svega navedenog slobodno možemo zaključiti da je prekomjerno razmnožavanje lisnih uši znak neravnoteže. Prednost u kontroli navedenog štetnika treba dati preventivnim mjerama zaštite, dok se kemijske mjere koriste u iznimnim slučajevima i to usmjereno na način da pošteđuju prirodne neprijatelje.
Obavijesti i savjete vezane uz uzgoj voća i povrća pratite na Facebook stranici Voćkarica&Vrtlarica.
