Nastavljamo putovanje po Route 66 kojom nas vode Putoholičari. Nakon Oklahome, vrijeme je za pravu Ameriku.
Ulazimo u Teksas gdje se osjećamo kao da smo upali u kaubojski film, a zatim prelaskom u Novi Meksiko odjednom vam dobro dođe poznavanje španjolskog jezika. To su te čari Amerike. Wild West here we come.
Prije nego uđemo u Teksas prolazimo Texolu, mjesto od samo tridesetak stanovnika iako izgleda da nitko ovdje ne živi. Stižemo da službene granice dviju država. Pravo mjesto za jedan stop i malo majmunjiranja pred fotoaparatom.
Između svake savezne države postoji oznaka, tzv. State line i do sada nismo imali potrebu stati ni kod jedne od njih. No, kad smo ugledali Texas, kauboj u nama je jednostavno rekao stani. I mi ga poslušali.
TEKSAS
Ovdje počinje najzanimljiviji dio puta, kad ugledate pravog kauboja u kaubojkama, trapericama i ogromnim šeširom na glavi. Teksas je druga savezna država u SAD-u po veličini i broju stanovnika, ali druga sa najkraćom dionicom Route 66. Počinje se mijenjati krajolik, priroda i arhitektura. Odnosno arhitekture skoro pa i nema jer ima puno napuštenih gradova. Sve je nekako misteriozno, pomalo zastrašujući osjećaj, samo čekate kada će dojahati neki kauboj i počet pucat, a mnoga ta napuštena mjesta bile bi odlične scene za neki horor film. Sad tek primjećujemo koliko je Route 66 nekada bila bitna i koliko je promijenila, odnosno uništila život na ovom području.
Shamrock
Shamrock, morate priznati da vas naziv mjesta vuče na Irsku. I dobro vas vuče, mjesto je ovo gdje su se nastanili irski imigranti. St. Patricks Day se obilježava punom parom, a zanimljivo je da u subotu koja je najbliža tom danu svi muškarci svoju bradu obojaju zeleno. Zatim slijedi, još jedno irski zvučno mjesto, McLean kroz koje smo mi samo projurili.
Groom
Stižemo u Pisu! Ovaj…, ne. U Groom! Groom je mjesto koje ima svoj kosi toranj. Odmah ćete primjetiti Britten Water Tower koji je nagnut. I ne, nije tornado, niti potres, niti išta slično. Samo marketing. Ralph Britten imao je restoran i odmorište za kamionđije, kupio je toranj, preselio ga pokraj restorana i namjerno ga ukosio kako bi privukao ljude u svoj restoran. Danas restorana više nema, ostao je samo kosi toranj.
U Groomu će vam pogled skrenuti i na ogroman križ, tz. Cross of Our Lord Jesus Ministries. Križ je novijeg doba, iz 1995. godine, a visok je 60m. Uz križ se nalazi i križni put i malo svetište.
Conway
Conway je još jedno mjesto kroz koje smo projurili. Napuštene kuće, pravi mali ghost town. Mnogi se tu zaustavljaju na Bug Ranchu. Kopija poznatog ranča kadilaka, samo što su ovdje koristili VW bube.
Amarillo
Is this the way to Amarilloooo!? Tony Christie opjevao je ovo mjesto, a stihovi pjesme obilježili su nam cijelu Route 66, i mjesecima nakon povratka pjevušimo je pod tušem.
Žuta ruža Texasa, tako nazivaju Amarillo, a mi se zaustavljamo samo sa jednim velikim razlogom – hrana. Big Texan restaurant poznat je po svojim steakovima, a ako ga uspiješ pojesti za 60 minuta ne moraš ga platiti, samo treba uzeti u obzir da ima 2kg, i kako kažu to nije sve.
Sjest ćete na povišeni stol, tako da vas svi mogu vidjeti i navijati, dobit ćete stejk od 2kg, pečeni krumpir, grah, koktel od škampi, pecivo sa maslacem i salatu, i sve morate pojesti dok vam iznad glave odbrojava ogroman sat. Ukoliko uspijete ne morate platiti, dobit ćete majicu i zapisat će vas u njihovu knjigu slavnih, odnosno onih koji su uspjeli to uraditi. Piece of cake, jelda? Ukoliko se nađete ovdje, nemojte odmah odustati, jer ništa nije nemoguće. Naime, rekord drži žena sa nešto malo manje od 60kg kojoj nije bio potreban čitav sat već samo 20 minuta i to za čak tri komada stejka.
Mi nismo bili toliko hrabri ili toliko gladni da rušimo rekorde, ali smo svejedno uživali u restoranu. Sve ima kaubojski štih, poslužuju vas kauboji i kaubojke, a hrana je odlična. Osim stejka morate probati i njihova odlična rebarca.
U Amarillu osim odlične hrane svi se zaustavljaju i zbog ranča kadilaka. Nekad umjetnička postava, trebala je prikazati razvoj kadilaka i navodno su postavljeni pod nekim kutem kao piramide u Gizi, al danas samo neobična turistička atrakcija. Stari kadilaki koji strše iz zemlje i svi po njima rade grafite sa sprejevima. Toliko ljudi se ovdje okrene, kažu ako si u jutro nešto napisao do navečer toga više nema, jer je to već prekrio novi grafit. Mi smo se uvjerili da nije potreban čitav dan da tvoja kreacija nestane, dosta je i deset minuta. Ne treba vam čak niti sprej, jer ih ima hrpa oko kadilaka.
Adrian
Teksasu se nalazi i sredina Route 66. U gradu Adrian netko je odlučio povući liniju na cesti i postaviti tablu da je ovdje sredina puta iako se ona službeno nalazi nekoliko milja dalje. Tu je i Midpoint café sa kako kažu najružnijom ali i najukusnijom pitom raznih okusa, Ugly crust pie.
Glenrio
Glenrio je posljednje mjesto u Teksasu, ako ga uopće možemo tako nazvati. Mjesta skoro pa i nema, pravi ghost town, ostale su samo ruševine.
NEW MEXICO
Današnji dan ćemo završiti u novoj državi, u novoj vremenskoj zoni, stižemo u New Mexico i kao da smo stvarno ušli u neku drugu zemlju. Krajolik se u potpunosti promijenio, a gradovi postaju sve siromašniji, napušteniji. Udaljenosti između gradova su velike, i pametno je napuniti tank na svakoj benzinskoj koju ugledate.
Putem smo primjetili i ograde koje prelaze preko ceste i koje su za vrijeme našeg prolaska bile spuštene. Prvo smo bili zbunjeni i razmišljali čemu bi mogle služiti, zatim smo se sjetili starih kaubojskih filmova. Stoka! Ograda se podigne kako bi se stoka preusmjerila na pravi put.
Tucumcari
Noć se spustila, a mi stižemo u Tucumcari, vrijeme je za odmor. Tucumcari je najveće mjesto između Amarilla i Albuqurquea pa je pravo mjesto za noćenje, za napuniti tank i zalihe hrane i pića.
Tucumcari je nastao 1901. godine kao kamp graditeljima željeznice po nazivom Six Shooter Siding, zbog čestih pucnjava. Nekoliko godina kasnije, ljudi su odlučili ostati u ovom mjestu, a ime su dali prema planini Tucumcari. Grad je bio poznato prenočište ljudima koji su prolazili pa kako bi moteli privukli goste postavljali su velike neonske znakove. Znakovi i danas stoje, moteli neki ne rade, a putnika je sve manje.
Osim neonskih reklama, grad je prepun murala posvećenih Route 66. Sve zajedno izgleda jako veselo i simpatčno.
Ovdje se nalazi i jedan zanimljiv motel, izgrađen davne 1939. godine, iako je promijenio nekoliko vlasnika još uvijek radi kao nekad. Ono što je posebno kod njega su garaže. Naime, ima samo 14 soba, ali svaka ima svoju garažu odmah do sobe, kako bi svog limenog ljubimca imali na oku. Nažalost, nismo uspjeli ovdje prenoćiti jer su sve sobe bile zauzete.
Santa Rosa
Rano u jutro krećemo dalje kroz Novi Meksiko i prvo zaustavljanje imamo u Santa Rosi. Tražimo rupu, plavu rupu. Samo nismo znali da se nalazimo u mjestu pod nazivom City of natural lakes, pa tih rupa ima više, točnije 12. Znači 12 jezerca u jednom gradu usred pustinje, hmm. Dobro, ali samo je jedna tzv. Blue Hole. I kad smo je konačno uspjeli pronaći shvaćamo da je Blue Hole doslovno plava rupa. Znači malo okruglo, prirodno jezerce, promjera 24m, poprilično duboko (1400m) i izrazito plave boje. Nailazimo na hrpu ronioca koji istražuju što se to skriva u plavoj rupi. Navodno se ovdje kupao i Billy the Kid.
Las Vegas
I evo nas u Las Vegasu! A gdje su kockarnice? A gdje je blještavilo? Nema! A zašto!? Jer nismo u Nevadi. Ovo je Las Vegas, Novi Meksiko. Moram priznati da su zbunjujući ti nazivi američkih mjesta. Totalno su neoriginalni. Vidiš Las Vegas i pomisliš, pa kad već došli skroz do Nevade, a kad ono do Nevade još barem 1000km. Onda onih nekoliko Springfielda, pa prođeš prvi, dođeš u drugi i pomisliš da si pogriješio smjer i vratio se natrag. Onda imaš Miami, Lebanon, Cuba, i pitaš se da li si uopće u dobroj državi. Kažem vam, totalno neoriginalni. Totalna zbunjola.
Santa Fe
La Villa Real de la Santa Fé de San Francisco de Asís što bi na engleskom bilo The Royal Town of the Holy Faith of Saint Francis of Assisi ili po naški Kraljevski grad svete vjere svetog Franje Asiškog ili skraćeno Santa Fe.
Santa Fe je glavni grad Novog Meksika, najstariji grad Novog Meksika, najstariji i najviši glavni grad SAD-a. Santa Fe ima i najstariju kuću i najstariju crkvu SAD-a. Sve nešto naj, naj, a u svemu tome je zapravo najljepša i najzanimljivija arhitektura grada. Kao da ste upali u pješčanik, sve zgrade izgledaju kao da su izgrađene od pijeska, a zapravo su građene od nepečene cigle koja se sastoji od zemlje i slame. Grad je prepun umjetnika i galerija i sve zajedno daje neki poseban, totalno ne američki štih. Moram priznati da je zaslužio još jedan naj i to kao trenutačno najljepši američki grad kojeg smo vidjeli.
Albuquerque
Jurimo prema Albuquerque, najveći grad u Novom Meksiku, i najveći grad na Route 66 između Chicaga i LA-a. opet nešto naj. Ali koliko je ovaj grad veliki pokazuje i činjenica da se rade dvije vremenske prognoze, svaka za jedan dio grada. Jer na jednom kraju će vas možda pržiti sunce, a na drugom oprat kiša.
Ulaskom u grad, prvo nam u oči upadaju beskućnici, hrpa njih, doslovno na svakom koraku. Ono kad vidiš čovjeka koji može sve svoje stvari strpati u kolica i gurati po gradu, tražiti najbolje mjesto za prespavati ili koji dolar. I dok si misliš da se to viđa samo u filmovima, uvjeriš se da je stvarnost gadna, navodno ih ima preko 30 000 samo u ovom gradu.
Zaustavljamo se na ručku u Dinner 66 restoranu. I to je ono što čini Route 66, dok šetate modernim gradom i onda uđete u jedan ovakav objekt i jednostavno se preselite u neki film iz šezdesetih godina. Osim Route 66 koja se u Albuquerque sječe sama sa sobom, grad je u zadnje vrijeme poznat i po seriji Breaking Bad. Većina serije se snimala ovdje i bez problema možete pronaći sve poznate objekte iz serije no mi smo se zbog vremena zaustavili samo kod kuće Waltera White da provjerimo je li pizza još uvijek na krovu.
Prolazimo kroz Grant i Bluewater prije nego se zaustavljamo u Gallupu kako bi odmorili. I dok mi odmaramo da vam ispričam nešto o “liniji” koju smo upravo prošli. Continental Divide ili tzv. Američka kontinentalna razvodnica koja se pruža skroz od sjevera kontinenta pa do juga Južne Amerike. Na ovome mjestu voda mijenja svoj smjer, tj. zapadno odavde teče prema Tihom oceanu, a istočno prema Atlantskom oceanu. Zanimljiva je ova Majka priroda.
Gallup
Danas smo nekako posebno uzbuđeni, danas ćemo napustiti Novi Meksiko i ući u Arizonu. Ali prije toga posjetili smo Continental Divide Indian Market u nadi da vidimo kojeg indijanca. Naime, Gallup nosi nadimak “Indijanski glavni grad svijeta”.
Stižemo do Continental Divide Indian Marketa kad tamo nigdje nikoga. Šećemo okolo, fotkamo se i evo ga, stiže naš prvi indijanac. Ono što smo zaboravili, i zbog čega nikoga još nije bilo je vrijeme. Točno kroz dućan dotičnog indijanca prolazi granica Novog Meksika i Arizone i točno ovdje se sat mijenja pa smo mi stigli u sedam sati u jutro, a mislili smo da je osam. I tako smo sasvim neočekivano dobili jedan sat više, na kojeg smo skroz zaboravili.
Da se vratimo indijancu. Ispričao nam je priču o dućanu kojeg vodi sa svojom suprugom, gdje prodaje razne suvenire i ručne radove te kako ga je naslijedio od svog oca. Ostavili smo mu koji dolar, poslušali indijanske priče i nastavili dalje. Jurimo prema Arizoni.
Nemojte propustiti slijedeći nastavak jer Arizona je mjesto zbog kojeg bi se vrlo rado vratili u SAD.
