Jeste li znali da je 2016. godina proglašena Međunarodnom godinom mahunarki? Naime, Organizacija za prehranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) odlučila je pojačati svijest javnosti o prehrambenoj vrijednosti mahunarki, kao i dobrobiti proizvodnje mahunarki zbog svojstva fiksacije dušika koja doprinosi povećanju plodnosti tla na prirodan način.
Zbog visokog udjela proteina i povoljnije cijene u odnosu na cijene mesa i mesnih prerađevina, mahunarke su u prošlosti nosile titulu ‘meso za siromašne’. Poznato je još i da konzumacija mahunarki izaziva nadutost i plinove, što je u svakom slučaju neugodna nuspojava. Iz navedenog je vrlo jasno kako su mahunarke postale nepoželjna namirnica, te se stvorila potreba da se ukaže na dobrobit konzumacije mahunarki posebno u sprečavanju pojave dijabetesa i rješavanju problema pretilosti.
U mahunarke ubrajamo velik broj vrsta koje se proizvode za ljudsku i stočnu ishranu, a nazastupljeniji u uzgoju su grah i grašak.
Grašak je biljka kratke vegetacije i umjerene klime, a sjetva počinje vrlo rano u proljeće. Sezona berbe je relativno kratka, a viškovi mladog zrna graška mogu se sačuvati zamrzavanjem.
Grah je biljka tropskih područja i ima veće potrebe za toplinom. Zato sa sjetvom graha ne treba žuriti, jer je optimalna temperatura klijanja i nicanja oko 20 stupnjeva Celzija. Za prehranu se najčešće koristi grah zrnaš i grah mahunar, dok se mlado zrno graha koristi samo sezonski.
Danas sam odlučila pisati o mahunarki koja se tradicionalno uzgaja na mediteranskom području gdje je dobro poznata priprema jela od mladih mahuna i mladog zrna, dok se vrlo rijetko uzgaja u kontinetalnom području iako uvijeti tla i klime odgovaraju njegovim potrebama za rast i plodonošenje.
Bob kao i ostale mahunarke karakterizira visoki udio proteina, ali i visoki sadržaj fosfora i vitamina B skupine. Prilikom pripreme jela bob se mora dobro termički obraditi jer pored korisnih sastojaka sadrži i spojeve (tanin, vicin, konvicin) koji kod osjetljivih osoba uzrokuju slabokrvnost, odnosno bolest pod nazivom favizam.
“Kućica” boba:) Vrlo čest način sjetve u kućnim vrtovima je tzv. sjetva “pod motiku”, gdje se na jedno sjetveno mjesto stavi nekoliko zrna. Preporuča se za teža tla ili na tlu sklonome stvaranju pokorice, jer će više sjemenki lakše probiti tlo. U kontinentalnom području bob se sije u ožujku i početkom travnja. Ja sam posijala bob u studenom, a zbog blage zime i uz pomoć agrotekstila eksperiment je uspio!!!
Bob je jednogodišnja biljka sa duboko razvijenim korijenovim sustavom na kojem su redovito prisutne simbiotske bakterije iz roda Rhizobium. S obzirom da bob relativno rano završava vegetaciju na njegovo mjesto možete posaditi neko drugo povrće koje će iskoristiti fiksirani dušik. Izbjegavajte sjetvu na isto mjesto barem 3 godine. Stabljika naraste od 60 do 150 cm visine ovisno o kultivaru.
Cvjetovi boba se nalaze pojedinačno ili u grozdu (2-6 cvjetova),a imaju karakteristične tamnoljubičaste pjege. Hladno i vjetrovito vrijeme, kao i kiša u fazi cvatnje mogu znatno smanjiti prinos zbog slabog leta oprašivača koji pospješuju oplodnju.
Za pripremu jela koriste se mlade mahune i mlado zrno dok se fiziološki zrelo zrno koristi za stočnu hranu. Berba se obavlja u nekoliko navrata, a viškove mladog zrna možete zamrznuti .
Najznačajniji štetnik je crna bobova uš koja nanosi izravne štete sisanjem biljnih sokova. Zakidanjem vrhova stabljike može se smanjiti napad, a ujedno se pospješuje zametanje mahuna i raniji ulazak u rod.
Uvriježeno je pučko vjerovanje da zrno boba donosi sreću, pa onaj tko uvijek nosi sa sobom zrno boba nikada neće ostati bez osnovnih životnih potrepština.
