U prošlom članku Putoholičari su nas poveli na famoznu Route 66, prošli smo Illinois, a danas ćemo zakoračiti u slijedeće savezne države: Missouri, Kansas, Oklahoma.
MISSOURI: St. Louis
Granica između Illinoisa i Missouri je rijeka Mississippi, četvrta najduža rijeka na svijetu, a možda je zanimljivo spomenuti da je prvi čovjek koji ju je preplivao po cijeloj dužini iz susjedne nam Slovenije. Route 66 je tu granicu prelazio preko mosta pod nazivom Old Chain of Rocks Bridge. Most je danas otvoren samo za pješake i bicikliste i to samo sa Illinois strane. Pokraj mosta imate parking i isplati se prošetati mostom.
St. Louis je grad rocka i bluesa, ovdje je rođen jedan od najutjecajnijih izvođača u povijesti rocka, legenda Chuck Berry. Zanimljiva je i činjenica da u gradu postoji kvart koji se zove “Mala Bosna”, gdje živi više od 70 000 Bošnjaka.
Grad je ogroman, a gužva još veća, probijamo se do centra kako bi se popeli na Gateway Arch, ogroman luk, simbol grada i velika vrata zapada. Luk je visok 192m, kažu najveći spomenik u Americi, a do samoga vrha stižete za 4min u mini, maloj kapsuli – ne preporučamo klaustrofobičnim osobama, kao ni onima koji se boje visina. Pogled sa vrha, na rijeku i grad, ništa posebno.
Danas nas čeka puno kilometara pa ne smijemo gubiti vrijeme. Prije napuštanja grada prošetali smo od Old Courthouse do parka Citygarden. Citygarden je zanimljivo mjesto, prekrasno uređen park, sa hrpom neobičnih skulptura, ljudi se opuštaju, a klinci kupaju u fontanama.
Napuštajući grad primjećujemo uređene kvartove/naselja kao iz pravih američkih filmova. Ono gdje su sve kućice iste i gdje svi u isto vrijeme krenu kositi travu ispred kuće.
Danas zapravo imamo hrpu kraćih zaustavljanja, kod nekolikog starih benzinskih, starih motela i dućana. Posjećujemo i najveći njišući stolac, koji je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda.
Cesta se mijenja iz trenutka u trenutak, u jednom trenu je zatvorena, a u drugom samo nestane, doslovno. Ili dođete do rijeke, a most srušen pa se vraćaj.
Devils Elbow
Posljednja postaja za danas je Elbow Inn bar u kojem se okupljaju uglavnom bajkeri, a zanimljiv je jer sa stropa visi hrpa grudnjaka. Stigli smo u kasno popodnevnim satima, bila neka fešta, bilo hrane, dobre muzike i odlične atmosfere, savršeno za kratki odmor. Devils Elbow je zapravo zajednica na rijeci Big Piney koju prelazimo preko Devils Elbow mosta.
Danas smo jako dugo na cesti, smještamo se na ulazu u grad Springfield (ne pomiješati sa onim u državi Illinois, kao što smo ih rekli ima ih jako puno).
Novi dan započinjemo zaustavljanjem kod Gay Parita Sinclair benzinske postaje. Kako je negdje pisalo, ovdje vam više ne poslužuju gorivo, al možete biti posluženi sa nekoliko sati ugodnog razgovora. Benzinska postaja je replika stare postaje iz tridesetih godina koja je izgorjela. Repliku je izgradio Gary Turner koji je sa svojom ženom Lenom ubrzo došao na dobar glas. Ovo mjesto je postalo must stop, gdje ste stali na čašicu razgovora, koja se iz planiranih 15min pretvorila u razgovor od nekoliko sati, i niste požalili zbog toga. I mi smo planirali i zaustavili se, no vrata nam nitko nije otvarao, pomislili smo da je prerano. Tek kasnije smo saznali da je u siječnju 2015. godine Gary umro, a u svibnju je za njim otišla i njegova žena.
Jurimo dalje kroz Missouri uz kraća zaustavljana u Carthagi i Joplinu. Cijelim putem nas prati kiša. Ovo područje je poznato po tornadima, koje na sreću ili žalost nismo vidjeli, iako je u par navrata nebo izgledalo kao da će se svakog trena spustiti na zemlju.
KANSAS
Galena
Galena je danas poznata po autićima iz crtanog filma Cars. Točnije po Tow Matter čija inspiracija je bio stari kamion gospođe Melbe Rigg. Melba je kamion prodala, ali kad se proslavio u crtiću otkupila ga je natrag i danas ponosno pozira u Galeni. Melba i njezina obitelj danas tu imaju mali dućan i kafić po imenu Cars on Route 66. Nismo imali namjeru se zaustavljati, al smo mislili ajde brzinska fotka, pa ušli i unutra i zadržali se. Tada smo shvatili zašto je Melba dobila nadimak Mouth (što možete čuti u videu).
Galena je pravi fotografski raj, po meni baš ono kako smo zamišljali Route 66. Inače dosta dijelova Galene, ali i ostala mjesta na Route 66 bili su inspiracija za spomenuti crtić Cars.
Ovdje se vidi koliko je moderna autocesta uništila život u gradovima uz Route 66. U Galeni je nekad živjelo više od 30 000 stanovnika dok ih danas živi oko 3000.
Riverton i Baxter Springs su mjesta kroz koja još prolazimo prije nego napuštamo Kansas kroz koju prolazi najkraći dio Route 66, samo 18 kilometara.
OKLAHOMA
Ulazimo u Oklahomu, a na ulazu znak dobrodošlice u tzv. Native America. Ušli smo u zemlju Indijanaca.
Oklahoma, u prijevodu sa jezika Choctaw indijanaca, znači “crveni ljudi”. Ovo je zemlja gdje su, smatra se, živjeli prvotni indijanci. U 19. stoljeću ovamo su preseljavani i indijanci iz ostalih djelova SAD-a, pa je to postao pravi Indijanski teritorij gdje se koristilo čak 25 različitih jezika. Krajem 19. stoljeća zapadni teritorij današnje Oklahome postao je službeno Teritorij Oklahoma, a istočni Indijanski teritorij. Polako su se počeli ukidati indijanski zakoni, zemlja im se oduzimala i dijelila bijelim doseljenicima, a 1906. godine ta dva teritorija su spojena u današnju Oklahomu. I tako u nekadašnjoj zemlji indijanaca danas živi samo 10% njih.
Commerce
Prolazimo Quapaw i zaustavljamo se u Commerce i Dairy King, mini, mini restorančić, nekada poznata benzinska postaja Marathon izgrađena davne 1927. godine, gdje možete probati Route 66 kolačiće. Nedaleko od Dairy Kinga je Conoco, stara benzinska postaja zanimljivog izgleda, zelene boje, izgleda kao da je izronila iz susjedne zgrade.
Nakon Commercea stižemo u Miami, i ne nismo se odjednom prebacili na Floridu i dalje smo u Oklahomi. Route 66 ovdje postaje prava, stara, poluraspadajuća cesta, tzv. Ribbon Road, vodi od Miamija do Aftona, a izgrađena je 1922. godine. Danas se ovdje možete provozati na originalnoj cesti iz tog doba, odnosno djelu kojeg su uspjeli sačuvati.
Tu smo sreli i Čehe koji su svoju Route 66 avanturu odlučili proći u pravim kadilakima i pontiacima iz doba kada je Route 66 bila živa. Sreli smo i francuze, njemce, zapravo ne previše onih koji voze Route 66, uglavnom su to europljani.
Clermore
Stižemo u Clermore gdje smo odlučili malo skrenuti sa rute i to prema Chouteau, sve u nadi da ćemo vidjeti Amiše.
Chouteau
Chouteau u Oklahomi mjesto je gdje su Amiši odlučili napraviti jedan korak prema civilizaciji, dopustili su korištenje traktora za obradu zemlje. Naime polja su poprilično stjenovita i ručna obrada takve zemlje je jako naporna, zbog toga su počeli koristiti traktore, a oni koji to nisu prihvatili napustili su ovo mjesto. Pošto smiju koristiti traktore za obradu zemlje odlučili su ih koristiti i za prijevoz, kada npr. dolaze u grad u nabavku. I baš ih je smiješno vidjeti, jer voze ih žene, a iza vuku mini prikolicu sa hrpom djece.
U gradu su napravili svoj restoran/dućan/pekaru, tri u jedan, pod nazivom Amish Cheese House kako bi svoje rukotvorine mogli pokazati svijetu i prodati. Pa tako možete kupiti odlična peciva i kolače, preko pedeset vrsti sira, domaći sladoled i još svašta. Probali smo pitu od jabuka i sladoled, i sve što smo nakon toga probali jednostavno je padalo ispod ljestvice.
Catoosa
Catoosa je mjesto gdje smo se zaustavili samo radi plavog kita. Plavi kit je ogromna struktura na jezeru sa prozorima, toboganom, skakaonicom, postao je prava atrakcija na Route 66, a priča ide ovako. Hugh Davis na svom je posjedu imao malo jezerce gdje su se njegovi klinci i njihovi prijatelji kupali i zabavljali. Hugh je bio poznat kao čovjek sa vješim rukama, svašta je izrađivao, a volio je životinje i prirodu, radio je u ZOO. Kad je došao u mirovinu, početkom sedamdesetih, izgradio je ovog ogromnog kita na jezeru kao poklon svojoj ženi za godišnjicu braka. Cijelo jezero, tada je otvorio javnosti, ljudi su se kupali, družili i tako je bilo do njegove smrti. Početkom devedesetih jezero i kit je zatvoreno, ali ne zadugo, nakon nekoliko godina obnovljeno je i ponovno otvoreno. Danas uz pomoć lokalnih ljudi održava ga kćer od Hugha, Dee Dee i njezin suprug.
Tulsa
Slijedeće zaustavljanje je u Tulsi, drugom najvećem gradu Oklahome. Zaustavljamo se samo kako bi napunili želuce. Odlučujemo se za Tally’s Cafe. Tally’s Café pokrenuo je Tally Alame, a počeo je tako da je siromašnima dijelio besplatne večere za Dan zahvalnosti. Godinama kasnije se proširio, al tradiciju i dalje održava. Preporučamo Homemade Cinnamon Roll, ogroman i ukusan desert.
Chandler
Ukoliko stignete na vrijeme, mi nažalost nismo, u Chandleru možete posjetiti Route 66 Interpretive Center, muzej o Majci cesti.
Warwick
Još jedno malo mjesto na samoj ruti, zaustavili smo se kod Historic Seaba’s filling station. Nekada benzinska stanica, danas muzej motora, koji nažalost nismo vidjeli, jer smo opet došli prekasno. Problem je što se većina toga zatvara u pet popodne, a kako smo mi vozili do mraka, sve nakon pet sati vidjeli smo samo izvana.
Arcadia
U Arcadiji smo stali kod tzv. Round barn, kao što samo ime kaže, okrugla štala. William Harrison “Big Bill” Odor, početkom 19.st. sam je dizajnirao i izgradio ovu štalu, nitko ne zna zašto je baš morala biti okrugla. U početku je služila kao štala, ali ubrzo se počela koristiti kao centar za okupljanje lokalne zajednice. Štala je bila vrlo akustična pa se koristila za plesove i razne glazbene manifestacije.
Na samom izlazu iz grada primjetit ćete ogromnu bocu, al mislim stvarno ogromnu. Ako je pao mrak onda će i svjetliti. Boca je visoka 66 metara, u čast ceste uz koju se nalazi, a nema nikakve veze sa njom. Dobro došli u Pops, modernu benzinsku i restoran gdje možete naručiti preko 600 vrsta sode Pops. Iako nije dio prošlosti, izgrađen je tek 2007. godine, Pops je postao must stop uz Route 66.
Oklahoma City
Projurili smo kroz Edmond jer je već pao mrak, a cilj nam je doći do Oklahoma city gdje ćemo odmoriti za danas. Oklahoma city, najveći je i glavni grad Oklahome, sa pola milijuna stanovnika. Nismo se zaustavljali jer još je puno kilometara ispred nas, a opasno kasnimo prema planu.
Elk City
Putovanje nastavljamo prema Elk City gdje je vrijeme stalo u muzeju na otvorenom. Odličan muzej gdje možete upoznati kakav je nekada život bio u Oklahomi. Od svakodnevnog života, izgrađene su replike škole, crkve, bolnice, dućana, kuća, pravo malo naselje. Zatim farme, kako je život tekao na farmama i rančevima, koje oruđe se koristilo, prijevozna sredstva… Pa sve do muzeja posvećenog cesti koja je život značila, Route 66.
Nastavljamo dalje i putem srećemo američke dečke iz Chicaga. Dorian Santiago i njegov prijatelj odlučili su cijelu Route 66 propješačiti. Kaže Dorian da želi biti primjer svojim studentima i naučiti ih ako žele uspjeti u životu da nekada moraju potegnuti i neku dodatnu milju, u njegovom slučaju nekoliko tisuća milja. I dok ovo čitate Dorian je uspio i završio svoj poduhvat. Trebalo mu je četiri mjeseca. Cijeli put zaključao je zagrljajima, prije početka puta u Chicagu je podijelio 100 zagrljaja što je ponovio na kraju puta u Santa Monici.
Sa Dorianovom pričom završavamo ovaj dio. Napuštamo Oklahomu i vrijeme je za pravu Ameriku, idemo u Teksas. Uskoro.
