Ako svako jutro odgađate alarm na budilici kako bi mrvicu dulje ostali u krevetu nemojte osjećati grižnju savjesti. Moglo bi biti da uopće niste krivi vi, nego način na koji radite.
Sve više istraživanja ide u prilog tome da većini ljudi ne odgovara ritam koji nameće posao jer nije sinkroniziran s našim prirodnim tjelesnim satom. Stručnjaci sve više upozoravaju o tome.
San je strateški resurs svakog čovjeka, a kompanije to zanemaruju, sudeći prema uputama Christophera Barnesa, profesora menadžmenta na Sveučilištu Washington, Foster School of Business.
Kad su radne smjene u suglasju s prirodnim obrascima ljudskog sna, te će osobe kvalitetnije izvršavati obveze i biti inovativni jer su usredotočeniji i generalno zdraviji jer su pod manjim stresom, napisao je Barnes u svome tekstu kompanijama. A ako nedovoljno spavaju, zaposlenici su skloniji učiniti veće pogreške i doživjeti ozljedu na poslu. Njegovo istraživanje pokazuje da se noćni tipovi ponašaju manje etično u rano jutro, dok ranoranioci to isto češće čine noću.
No, nije sve samo u količini sna. Hoćete li biti produktivni u 8 ujutro ovisi o vašem cirkadijskom ritmu. Svaki organizam od primitivne bakterije do čovjeka ima biološki određen, unutarnji sat, kaže Till Ronneberg, profesor kronobiologije s Instituta medicinske pshihologije sa Sveučilišta Ludwig-Maximilian u Munchenu. A taj sat se uvelike razlikuje od osobe do osobe.
“Slično je i sa stopalima. Neki imaju ogromna stopala, a neki iznimno mala, no većina je u prosjeku”, kaže Roenneberg.
Kaže i da je problem taj što ljudi uopće ne razmišljaju o cirkadijskom ritmu, odnosno važnosti prirodnog svjetla i njegova utjecaja na ljudski organizam. Mnoge kompanije radni dan započinju u 8 ili 9 sati što ne prati u potpunosti potrebe većine ljudi.
Taj kratki spoj kombiniran s pritiskom produktivnosti i stalne dostupnosti što putem e-pošte, što putem mobitela, znači da mnogi zaposlenici pate od “socijalnog zamora”. Drugim riječima, njihova su tijela konstantno u “krivoj vremenskoj zoni”. Roenneberg procjenjuje da se više od 70% ljudi ustaje ranije nego što bi trebali i ne uspijevaju se dovoljno odmoriti i biti izvrsni u produktivnosti.
Neusklađenost između unutarnjeg sata i raspreda obveza koje imaju započinje već u adolescenciji, tvrdi Paul Kelley s Oxfordova instituta za san i cirkadijski sustav u UK-u.
Kelley kaže da se tjelesni sat većine ljudi počinje kretati unaprijed oko puberteta. Do trenutka kad pođu u srednju školu, tinejdžeri ustaju u prosjeku tri sata ranije nego što bi trebali jer u nekim slučajevima nastava počinje već od 7.30 sati. Rezultat toga je kronični nedostatak sna koji utječe na njihovu sposobnost da se fokusiraju, a što u težim slučajevima može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih poteškoća poput pretilosti i dijabetesa. Zbog pritisaka javnog zdravstva neke školske ustanove u SAD-u u UK-u uvode kasniji početak nastave.
Kako ljudi stare tako se njihov tjelesni sat pomiče natrag i češće ustaju ranije, no Kelley kaže da većina radne populacije i dalje ustaje prerano.
Vjeruje da bi bilo idealno kad bi radni dan počinjao u 10 sati ujutro.
“Nije racionalno početi raditi u 8 sati ujutro. No, to je predrasuda koju imamo o radu, da će ranoranioci djelovati pametniji i savjesniji od onih koji dulje spavaju. Njih će se smatrati zabušantima, tvrdi Kelley. “Cirkadijskim sustavom upravlja biologija, a ne navike i običaji”, kaže, piše BBC.
Roenneberg je napravio eksperiment s radnicima u Volkswagenovoj tvornici automobila u Njemačkoj te uThyssenKrupovoj tvornici čelika tako da im je smjene prilagodio njihovom cirkadijskom sustavu, za svakog zasebno. Ranoranioce je smjestio u jutarnju smjenu, a ljubitelje kasnijeg ustajanja smjestio je u popodnevnu smjenu.
U obje tvornice pokazalo se da su radnici s novim načinom rada bili zdraviji, manje umorni i na poslu i u slobodno vrijeme.
