Međimurci zaljubljenici u putovanja, odlučili su svoja putovanja postaviti na viši nivo, i uputiti se na put oko svijeta prošlog ljeta 2015. godine. Putovanje je trajalo 40 dana, a narednih tjedana ćete kod nas moći čitati dogodovštine s putovanja oko svijeta u 40 dana!
Iva i Branko su iz Male Subotice, s njima su išli Saša, Ana, Sandro i Nina, također Međimurci.
Za finalnu ideju puta oko svijeta kriv je Route 66 koji je svima njima bio tiha patnja. Zbog toga su se odlučili da će okosnica putovanja biti sigurno Route 66, i prema tome planirali sve ostalo. Put je počeo u SAD-u, u NYC-u, pa Chicago. Rentali su auto s kojim su krenuli na Majku cestu – Route 66 sve do Los Angelesa kroz 3 vremenske zone i 8 saveznih država. Tu je dio ekipe otišao doma, a Branko i Iva na put za Havaje, nakon toga u Australiju (Sydney, Cairns, Veliki koraljni greben), Japan (Tokyo) i na kraju UAE (Abu Dhabi).
Pročitajte prvi dio putopisa:
Putoholičari su krenuli na avanturu života. Ljeto 2015. godine odlučili smo napraviti put oko svijeta, doslovno otići na jednu stranu kugle zemaljske, a vratiti se sa druge. Vrijeme je da vam ispričamo priču sa naše najveće avanture. Vrijeme je da krenemo na mali put oko svijeta. Za početak vas vodimo u New York City.
Moram priznati da nas zapad Zemlje, točnije SAD, nije baš toliko privlačio, nekako smo se zaljubili u Istok, Aziju i uvijek se joj rado vraćali. To što nas SAD nije previše privlačio ne znači da nismo imali želju vidjeti, naprotiv, planirali smo napraviti taj put i dati mu šansu. I imali smo velika očekivanja.
Dugo smo planirali napraviti jedan malo veći put u koji ćemo uključiti SAD. Nakon svakojakih kombinacija odlučili smo se za slijedeću avanturu: SAD (NYC, Route66, Havaji), Australija, Japan, Abu Dhabi i cjelokupan put nazvali mali put oko svijeta.Route 66 nam je bila okosnica cijelog puta, a kad si već u Americi moraš vidjeti i taj famozni NYC. Pošto nas je Route 66 doveo do samog zapada kontinenta i bili smo tako blizu tom raju na zemlji, odabrali smo Havaje iz razloga da ovo putovanje pretvorimo u jedan novi početak, početak našeg bračnog života. Zašto Australija? Kad si na Havajima, na drugom kraju svijeta, isto nam je bilo dal da krenemo doma preko istoka ili zapada pa smo se odlučili za Australiju jer tko zna kad ćemo joj opet biti toliko blizu. Japan pak je bila želja koja je dugo čučala u nama, a kako smo morali napraviti neko presjedanje iz Australije prema Europi, odluka je pala na Tokijo.
Na prvi dio puta poveli smo prijatelje, a drugi dio obišli smo sami. Sandro i Nina su prošle godine sa nama putovali Malezijom, Tajlandom i Burmom i pokazali su se kao uspješni putoholičari pa smo ih opet poveli sa nama, novopečeni putnici Saša i Ana prošle su godine posjetili Tunis i otkrili čari putovanja pa ih nije bilo potrebno puno nagovarati da nam se i oni pridruže. Sa svima njima smo prošli američki dio puta od New Yorka do Los Angelesa odakle su se oni nakon tri tjedna vratili doma, a mi nastavili dalje.
Da li je SAD ispunio naša očekivanje čitajte u slijedećih nekoliko putopisa, prvo krećemo u New York.
NEW YORK CITY
Kako smo radili put oko svijeta, odnosno jedan mali krug oko naše Zemlje, sve naše karte su bile u jednom smjeru. Naši pak prijatelji su kupili kartu sa dolaskom u New York i povratkom iz Los Angelesa. Da bi prošli što jeftinije do New Yorka nismo putovali zajedno. Oni su kupili kartu Budimpešta – London – New York, Los Angeles – Dallas – London – Zagreb (BritishAirways, 500eura). Mi pak smo imali kartu Zagreb – Kopenhagen – New York (NorwegianAir, 400eura).
Razlika u letovima nam je bila sat vremena. S time da smo mi kasnili u polasku jer, kako nam se pilot javio, imali smo problema sa strujom na avionu pa smo jedno vrijeme bili u mraku. Norwegian Air je low cost kompanija pa na višesatnom letu nismo imali hranu niti piće, odnosno mogla se samo kupiti, ali smo zato imali besplatan WiFi što nas je zabavljalo čitav put.
U Kopenhagenu smo imali nekoliko sati za presjedanje, a za takve situacije vam dobro dođe posjedovanje Diners kartice. Naime, Diners često ima besplatno uključivanje u njihov kartični sustav sa besplatnom članarinom za prvu godinu. Znači nemate troškove, a na većini aerodroma imate Diners lounge gdje se možete odmoriti, najesti, popiti piće itd, sve besplatno dok čekate slijedeći let.
U NYC slijećemo u kasno večernjim satima, mi na jedan terminal, a naša ekipa na drugi i negdje na pola puta aerodroma se uspješno pronalazimo. Terminale na aerodromu povezuje AirTrain koji vas također može prebaciti do prve metro stanice (karta 8$). Kupili smo si tjednu metro kartu (32$) jer smo izračunali da će nam to biti najisplativija solucija. E da, još da kažem koju o američkoj carini o kojoj kruže raznorazne lovačke priče. Uopće nije bilo nikakvih problema, mogu vas pitati standardna pitanja, kamo idete, kako dugo ostajete, gdje odsjedate itd i taj čas ste na američkoj strani. Moguće je da vam pregledaju torbe, izbace voće ako imate i to je to. I sve zapravo ovisi na kakvog službenika naletite, kao i bilo gdje drugdje, jer ako ste dobili službenicu u opakom PMS-u i napravili jedan njoj sumnjivi pokret, e onda jednostavno niste imali sreće. Pustit će vas i žena u PMS-u, samo će vas malo duže gnjaviti i dignut vam živac.
Smještaj smo uzeli preko Airbnb, mini stančić sa tri kreveta na kat u Brooklynu, u nekom ludom portorikanskom djelu. Što se tiče smještaja naša preporuka je da napravite dobru računicu. Cijene smještaja na Manhattnu su puno veće nego na Brooklynu, al morate uzeti u obzir što mislite u gradu posjetiti. Ako će vam se veći dio obilaska grada vrtjeti oko Manhattna, a pretpostavljamo da hoće, ponekad je bolje uzeti nešto skuplji smještaj jer nećete trošiti puno na prijevoz, i definitivno nećete gubiti puno vremena na prijevoz. Mi smo bili smješteni u Brooklynu jer smo gledali cijenu da nam bude što jeftinije, no na prijevoz do Manhattna smo gubili više od pola sata, a kad si ograničen vremenom u takvom velegradu, to je puno. Ukoliko se odlučite za smještaj izvan Manhattna obavezno gledajte da vam metro stanica bude što bliže.
A što posjetiti u New Yorku?
Kao pravi turisti prvo smo otišli na najpoznatije njujorško mjesto – Times square. Misliš si trg kao trg, sa hrpom blještavih reklama, i je, ali moram priznati da ima neku svoju energiju. Interesantno je sjesti negdje sa strane i jednostavno promatrati prolaznike, svašta se tamo može vidjeti. Do trga se obavezno vratite u večernjim satima kada je u punom sjaju, doslovno.
Drugo najpoznatije mjesto u gradu, su gradska pluća, odnosno Central Park. Samo smo došli do ulaza, ostavljamo ga za neki drugi dan jer je jednostavno preogroman i ne stignemo sada. Nahranili smo sebe i ptice i krenuli dalje.
Uz sam park nalazi se poznati Plaza hotel iz filma Sam u kući 2, a sigurno ćete prepoznati i djelove parka kojima je Kevin jurio. No neke od nas je više zainteresirao Apple store na 5. aveniji odmah do hotela pa ako ste jedan od geekova nemojte propustiti ovo mjesto.
Roosevelet island je duguljasti otok na East river, rijeci koja prolazi gradom. Otok je dužine 3km, a širine samo 250m. Do njega se može metroom, no mi biramo uspinjaču (prolazi tjedna karta za metro). Otokom vozi besplatan bus pa se možete provozati skroz do starog svjetionika.
Slijedeća stanica nam je bio Queens. Posjetili smoCiti Field, stadion bejzbolskog kluba New York Mets i Billie Jean King National Tennis Center sa najvećim teniskim terenom, Arthur Ashe Stadium, gdje se odigrava US Open, a kojeg je prošle godine osvojio naš Marin Čilić. Prošetali smo parkom Flushing Meadows – Corona. Najduže smo se zadržali kod ogromne kugle zemaljske – Unisphere izgrađene za Svjetsku izložbu 1964./65. godine kao simbol početka tzv. svemirskog doba. Vjerojatno se ne sjećate izložbe, al sigurno se sjećate filmova Ljudi u crnom i IronMan 2 u kojima se Unisphere pojavljuje. Vjeverice u parku pak su pitome skoro kao one u Londonu.
Jedna od zgrada koja će vas prebaciti u raznorazne filmove, ali i zgrada koja nas je jednostavno oduševila je Grand Central Terminal, željeznički kolodvor sa najviše platforma na svijetu, njih 44.
Najpoznatiji simbol New Yorka je, kao što svi dobro znamo, Kip slobode na otoku Liberty. Kip slobode bio je poklon od francuza SAD-u. Kip prikazuju ženu, odnosno božicu Libertas sa bakljom i pločom – tabula ansata – na kojoj stoji datum američke nezavisnosti, 4.7.1776. Pod nogama se nalazi slomljem lanac i kao takav, kip predstavlja slobodu i bio je znak dobrodošlice imigrantima koji su dolazili u Ameriku. Visina kipa je 43m, a sa postoljem 93m. Sve ostale informacije ćete izguglati ili saznati prilikom posjete kipu.
Do gospođe Libertas ne možete doći samo tako, ulaznica vam treba za sam pristup otoku. Imate tri mogućnosti, sve tri mogućnosti u cijenu imaju uključen trajekt do otoka Liberty, do otoka Ellis i natrag do Manhattna ili New Jersey. Ulaznice se razlikuju s obzirom na pristup kipu, najjednostavnija i najjeftinija je ona gdje dolazite samo na otok i ne penjete se na kip (18$). Za istu cijenu možete dobiti sa ulazom u muzej i penjanjem do vrha postolja na kojem se nalazi kip, odnosno ispod nogu. Treća, najskuplja (21$) uključuje penjanje do krune na glavi kipa. Ulaznice možete kupiti online, al morate biti vrlo brzi jer one za ulazak u krunu su rasprodane za nekoliko mjeseci unaprijed, pogotovo u ljetnom periodu. Ulaznice se prodaju i po cijelom gradu, što regularno, što na crno.
Dan nam je sunčan pa je vožnja do otoka Liberty ugodna. Na otoku se ne nalazi ništa osim kipa. Iako se prodaje ograničeni broj ulaznica, gužva na otoku je ogromna. Ulazimo u podnožje unutar kojeg se nalazi muzej o samom kipu, od stvaranja, kako se mijenjao, a tu se nalazi i originalna baklja koja je zamjenjena sa sadašnjon 1986. godine. Nakon 159 stepenica dolazimo točno ispod stopala kipa gdje se nalazi balkon sa pogledom na grad. Ulaznicu za krunu nismo uspjeli uloviti.
Slijedeće zaustavljanje brodom je otok Ellis, što je također uključeno u ulaznicu za Kip slobode. Ellis otok nekad je bio prijelomna točka za sve one koji su tražili bolji život u obećanoj zemlji, Americi. Kada su imigranti brodom dolazili u Ameriku, prije ulaska u grad morali su se zaustaviti na otoku Ellis i tu proći raznorazne inspekcije, zdravstvene, financijske… Danas se na otoku nalazi muzej o imigracijama gdje je prikazan cjelokupni postupak ulaska u Ameriku nekada, ali i informacije o imigracijama danas.
Trajekt prema otoku Liberty vozi iz Battery parka. Park je prekrasan za šetnju uz obalu, tamo se nalazi i Castle Clinton koji je nekada služio za zaštitu grada. Tu je i House Garden posvećen žrtvama AIDS-a, novoizgrađeni, malo neobičan, ringišpil Seaglass, East Coast Memorial u čijem središtu se nalazi ogroman orao, posvećen svima onima koji su svoje živote izgubili u Atlantskom oceanu za vrijeme Drugog Svjetskog rata. Nama su se u cijelom tom parku najviše svidjeli performeri, od imitatora do plesača koji ožive cijeli park.
Iz parka voze trajekti prema otoku Liberty, ali i prema Staten island. Trajekt prema Staten island je zanimljiv jer je besplatan, a sa njega se vam pruža prekrasan pogled na Kip slobode i Manhattan.
Mi smo pak se odlučili za šetnju iz parka prema poslovnoj, odnosno financijskoj četvrti grada, idemo prema Wall street. Prvo će vas dočekati 3,5 metara visok Charging bull, danas simbol Wall streeta, a zapravo završio tu sasvim slučajno. Bik je djelo gerila arta i postavljen je usred noći 15.12.1989. ispod božićne jelke kao dar njujorčanima, znak snage burze. Kad su ga postavljali imali su samo nekoliko minuta prije nego policija dođe. Policija ga je naravno maknula, odnosno pomaknula gdje je trebao ostati privremeno i evo još danas stoji tamo i spada u najposjećenije atrakcije grada. Pa ako ste tamo, ulovite ga za jaja.
Tu se nalazi i Stock exchange, Trinity church, i hot dogovi za 1 dolar, minijaturni, ali fini, a takve iste na Times Square ćete platiti 4 dolara.
Pješke nastavljamo do 9/11 Memoriala, tu je priča sigurno poznata pa nećemo puno dužiti. Ukratko, na mjestu gdje su 11.9.2001. godine srušeni Twin Towers danas se nalaze dva ogromna “bazena” sa imenima žrtava otvorena na desetu obljetnicu napada, a nekoliko godina nakon toga izgrađen je i muzej. Ulaznica za muzej je 24$, a ukoliko želite vođenu turu platit ćete 39$ (45min), odnosno 44$ (60min). I onda digneš pogled i gledaš sve te nebodere oko tebe i zamisliš si da se samo jedan od njih sruši pa pogledaš bazene sa hrpom imena ispisanim na njima i tek onda shvatiš kakva tragedija se ovdje dogodila, zastrašujuće.
Uskačemo u subway i jurimo prema Rockfeller centru ispred kojeg se u zimi postavlja poznato klizalište i ogromna božićna jelka. Naš cilj je vidikovac Top of the Rock, 70. kat. E sad, kad su u pitanju njujorški vidikovci svi odmah pojure na Empire State Building. Mi smo se odlučili za Top of the Rock jer je ulaznica jeftinija i jer pruža pogled na Empire State Building, iako je Empire viši i penjete se na 102. kat. Dan je prekrasan, a na zgradi možete proći 360 stupnjeva, vidjeti grad sa svih strana i tek tada shvatiti koliki je.
U Americi su bolji život tražili i mnogi Hrvati, a traže ga i danas. A mi smo već naučili, bilo kuda Međimuraca ima svuda. Prijateljica Monika već je neko vrijeme u Washingtonu i čim je čula da stižemo u Ameriku nije odugovlačila, sjela je na bus i stigla u NYC. Slijedeća dva dana, Monika će nam se pridružiti u istraživanju New Yorka.Večer završamo u Little Italy, simpatično mjesto, jednostavno se iz one američke gužve prebaciš u europski mir, a zapravo si u istom gradu. Odlično mjesto za čašicu razgovora sa međimurskom Amerikankom Monikom. Jedino kažu da to više nije to, da Little Italy polako umire, kvart se smanjuje, kažu da treba neko vrijeme da tamo čujete talijanski jezik, a kad ga čujete vjerojatno je neki turist, jer većina talijana je odselila iz kvarta.
Ono što u NYC ne smijete zaboraviti napraviti je šetnja iz Brooklyna prema Manhattnu i to prekonajpoznatijeg NY mosta – Brooklyn bridge. Most je izgrađen davne 1883. godine, dugačak je 1825m, a preko njega ide 6 prometnih traka, pješačka i biciklistička staza, a nekada je vozio vlak i tramvaj; mostarina se ne naplačuje.
Dolazimo u Chinatown. Nakon par blokova ulica jednostavno kao da ste putovali kilometrima i stigli u Kinu. Počinju se mijenjati natpisi, ljudi, mirisi i stvari koje se prodaju – mala Kina usred NYC. Sviđaju nam se promjene tih kvartova, sad si u New Yorku, par ulica dalje već si u Kini ili pak Italiji.
Oblačan dan je, lagana kišica nas stalno prati, ali nedamo se joj. Pješke nastavljamo u NYU – New York University prema Washington square i zatim do Flatiron building. E, to je jedna vrlo zanimljiva zgrada. Nikada nije bila najviša zgrada, ima samo 22 kata, ali je zato bila jedna od neobičajenih. Njezin trokutast oblik može vam poslužiti da napravite neke dobre fotke. Poigrajte se sa fotoaparatom i Flatironom.
Central park je ogromno mjesto i najbolje ga je obići biciklima pa rentamo bicikle na nekoliko sati i krećemo u obilazak. Park je prekrasan! Ali stvarno je. Odlično mjesto za maknut se iz gradske verve, opustit se, zabaviti, izbor je velik unutar samog parka. I nemojte misliti da ga možete pješke obići!
Nastavljamo prema sjeveru Manhattna do restorana Tom’s, poznatog iz legendarne serije Seinfeld, a zatim jurimo dalje kroz Harlem do Apollo teatra. Vozeći se ovim ulicama kao da ste upali u neki film i samo čekate obračun nekih klanova, dilanje droge, možda i neko ubojstvo, i sve to samo zato što je kvart pretežito nastanjen crncima. I stvarno vas podsjeća na američke filmove, al nije bilo nikakvih neugodnosti. Jurimo dalje na biciklima još sjevernije do Bronxa i Yankee stadiona. Al vrijeme nam je pokvarilo doživljaj, kiša nas natjerala da se vratimo.
Kad smo vratili bicikle morali smo potražiti neka poznata mjesta iz dragih nam serija, kao npr. apartman od Carrie iz Sex i grad, te zgradu u kojoj su živeli prijatelji iz serije Friends. Dan smo završili na prekrasnom High line-u. Ovo je odličan primjer kako iskoristiti nešto što se više ne koristi. Stara željeznička pruga pretvorena je u prekrasan park od 2,3km.
Našoj njujorškoj avanturi dolazi kraj jer moramo krenuti prema Chicagu. Što reći o New Yorku, hmm definitivno vrijedi posjete, al potrebno je puno više vremena da ga upoznate, da se mu prilagodite. Ono što je super kod New Yorka, gdje god da krenete nešto će vam uvijek biti poznato i osjećat ćete kao se da ste to već negdje vidjeli, vjerovatno na TV-u.
Kasnije, tokom našega puta, shvatit ćemo da postoje dvije Amerike, ona prava Amerika iz starih američkih filmova, i nova Amerika koju možete vidjeti u New Yorku i ostalim američkim velegradima, al o tome ćemo kasnije.
Još doma smo gledali raznorazne opcije kako doći iz jednog grada do drugog i zaključili da ćemo do Chicago putovati kao pravi Amerikanci, avionom. Cijena aviona je slična cijeni vlaka, a opet je puno brža opcija od busa, a vrijeme nam je bitno.
I onda? I onda saznamo da nam je let otkazan. Al tako to biva kad putujete low cost aviokompanijama, planovi na putovanjima se uvijek mijenjaju i već smo naviknuti na to. Prebačeni smo na let u 12 sati umjesto ranojutarnjeg pa gubimo više od pola dana.
Letimo sa aerodroma La Guardia koji je uvijek pri vrhu top liste najgorih zračnih luka i nakon svih aerodroma kroz koje smo na našim putovanjima prošli možemo reći da i zaslužuje to mjesto. Loše označen, nitko nije upučen, nema nikakvih informacija, šetali su nas sa terminala na terminal. Do leta smo stigli 10min prije ukrcavanja.
Chicago, stižemo!
