Među brojnim mjestima koja zauzimaju značajnu ulogu u životu Žuži Jelinek – žene nevjerojatne energije, legendarne hrvatske dizajnerice, stilistice, kolumnistice, koja je proteklog vikenda, 23. siječnja, preminula u 96. godini života – nalaze se, i to na posebnome mjestu, Ludbreg i Varaždin!
Jer upravo iz malenoga Ludbrega Žuži Jelinek vuče svoje porijeklo. Naime, njezin djed, Moritz Farber, bio je trgovac tekstilom u tome podravskom mjestu, gdje joj je rođen i otac, Izidor Ferber. Razlika u prezimenima nije pogreška, budući da je otac kasnije promijenio prezime iz Farber u Ferber.
Žuži Jelinek, zbog niza okolnosti, ipak se nije rodila u Ludbregu, već u Budimpešti, 17. srpnja 1920., i to kao Zsuzsanna Ferber. Razlog tome je što su se njezini roditelji, Izidor i Ruža, oboje gluhonijemi, tamo upoznali tijekom školovanja, a morali su obrazovati se upravo u Budimpešti jer je u ono doba jedino tamo postojala škola za gluhonijeme.
Žužina obitelj nakon budimpeštanske epizode seli u Zagreb, dok ona svojim odrastanjem kreće u svijet. Već sa 17 godina bila je u Parizu. No, rat je 1939. vraća u Zagreb.
Židovsko porijeklo donijelo joj je u ono doba mnoštvo problema, i njoj i njezinoj obitelji, ali čini se kako je Žuži iz svega toga izlazila sve snažnija i snažnija, bez obzira na brojne traume koje je proživjela.
Spomenimo tek da su sva tri njezina brata – Imre, Aleksandar i Ivan – stradala tijekom vladavine Nezavisne države Hrvatske. A legenda, koju je kasnije Žuži opovrgnula, govori kako je sama spasila roditelje od pakla Jasenovca time što je, tijekom življenja u Rijeci, zavela tamošnjeg talijanskog časnika.
O njezinoj bogatoj dizajnerskoj i stilističkoj karijeri, koju je ona često znala skromno svesti tek na poziv ‘šnajderice’, dok je zapravo istina da je bila istinska ‘ambasadorica mode’, i to na svjetskoj razini, napisano je mnogo toga. Spomenimo ovdje tek njezinu suradnju s Varteksom i svojevrsnu ljubav prema tome nekadašnjem tekstilnom divu.
– Bilo je to 1957. godine, kada sam položila vozački ispit i kupila Ford corsu, kojom sam stigla u Varaždin. Odmah po dolasku javila sam se ondašnjem direktoru Ivi Kurtalju i kazala kako imam puno dobrih ideja te mu predložila suradnju. Kako je u ono vrijeme mali broj žena uopće vozio auto, direktor Kurtalj je bio već samom tom činjenicom impresioniran, pa mi je rekao: ‘Ako ste tako hrabri da sami vozite auto, kako ste tek hrabri u svojem poslu’ i prihvatio suradnju. S Varteksom sam surađivala 15 godina i prvu reviju s njima napravila u New Yorku gdje je moj zimski kaput, koji je nosila tada poznata manekenka Suzana Parker, pobudio veliku pažnju. Inače, moja suradnja s Varteksom traje do današnjih dana. Gledajući unatrag, svoj životni uspjeh imam zahvaliti dobroj suradnji s Varteksom. To mi je iskustvo pomoglo i kasnije kad sam zbog prozivke maršala Tita morala pobjeći s djecom i roditeljima u Švicarsku. Zato, kad god ste u nevolji, pitajte se ‘Bog zna zakaj je to dobro’. Jer meni je Švicarska puno toga dobrog donijela – rekla je Žuži Jelinek novinarki čiji cjeloviti tekst o njoj možete pročitati na blogu Zrnca mudrosti uz šalicu kave.
Priče o Varteksu poput ove s Žuži Jelinek prikupljene su i 2007. godine objavljene u monografiji sačinjenoj od retro razglednica pod nazivom ’90 priča za 90. rođendan Varteksa’.
Žuži se tada u Varaždinu pojavila na proslavi kao posebna gošća, privlačeći pažnju kao i uvijek gdje god se pojavila. Šarmantna i prpošna, priča se, počastila je tada i direktora Zorana Košćeca riječima: ‘Zgodan dečko, zgodan dečko…”
To su tek neki od detalja iz jedne bogate životne priče žene koja je pomicala granice i u modi, i u svakodnevnom životu, i u pogledima na odnose između spolova, živeći uvijek ispred svoga vremena i ne mareći previše za društvene konvencije.
A iza svega njezina istančanog ukusa i svjetske slave krila se, svjedoče oni koji su je poznavali, topla i svima pristupačna osoba iznimnog smisla za humor. Varaždin i varaždinski kraj imali su tu sreću da je Žuži Jelinek i na ovim prostorima ostavila svoj značajan trag.
