U ovo blagdansko vrijeme koje karakterizira obilje na našim stolovima, odlučila sam pisati o još jednoj nepravedno zapostavljenoj voćki. Mušmula je vrlo neobično voće koje se konzumira kada je “trulo” odnosno prezrelo, a nutritivna svojstva ploda čine je idealnom namirnicom za konzumaciju u ovom periodu.
Činjenica je da zbog dostupnosti i raznovrsne ponude svježeg voća i povrća tokom cijele godine, ne razmišljamo o sezonskom karakteru namirnica i naše prehrambene navike nisu uvjetovane dozrijevanjem lokalno proizvedenih plodova. Svježe jagode, borovnice, maline i drugo voće jednako nam je dostupno bez obzira na godišnje doba, pa je manje atraktivno voće kao mušmula gotovo palo u zaborav.
Plodovi mušmule sorte Plovdivska postaju užitni na stablu nakon nekoliko mrazeva. Iako zreli ne otpadaju sa stabla, te su divna poslastica u kasnu jesen.
Mušmula je dijetalna namirnica koja obiluje vitaminima B kompleksa, mineralima i sirovim vlaknima. Odavno su poznata ljekovita svojstva mušmule. Smatra se da blagotvorno djeluje na probavni sustav, pomaže čišćenju jetre i bubrega te doprinosi jačanju imuniteta. Najkorisnija je kada se konzumira u svježem stanju, a višak plodova možete preraditi u marmeladu, liker ili rakiju.
Plodovi mušmule sorte Domaća ne dozrijevaju na stablu i moraju odstajati neko vrijeme nakon berbe kako bi postali užitni. Ja ih stavljam u sanduke sa slamom i spremam u podrum.
Mušmula je biljka skromnih zahtjeva tako da je idealna za uzgoj hobi početnicima ili na mjestima gdje se ne možete svakodnevno brinuti za nju (vikendice sa voćnjakom i vinogradom). Doslovno možete posaditi sadnicu i sjetiti se za dvije do tri godine da morate ubrati plodove.
Mušmula se razmnožava cijepljenjem na vegetativne podloge dunje (MA, MC, BA-29), stoga je jedini ograničavajući faktor uzgoja visok sadržaj aktivnog vapna u tlu. Uglavnom se prodaje kao sadnica golog korijena, pa je idealno vrijeme za sadnju kasna jesen ili rano proljeće. Mušmula je po pitanju sortimenta vrlo siromašna voćna vrsta, a najzastupljenije sorte su Domaća i Plovdivska.
Osobno mi je draža sorta Plovdivska, iako nešto sitnijih plodova oni dozrijevaju na stablu i sočniji su u odnosu na plodove sorte mušmula Domaća. Mušmula je samooplodna, pa je dovoljno imati samo jedno stablo koje će redovito nakon cvatnje donijeti rod.
Prve plodove možete očekivati već u drugoj ili trećoj godini nakon sadnje. Stablo mušmule ne naraste velikih dimenzija i pogodno je za uzgoj na površinom ograničenom prostoru. U godinama do prvog roda formira se uzgojni oblik koji će osigurati nosivost osnovnih skeletnih grana i osvijetljenost svih dijelova krošnje. Rezidbom na rod održava se uzgojni oblik i izbacuju bolesni, oštećeni i izrođeni izboji. Rodni element mušmule je mješoviti pup koji se nalazi na vrhu ili postrano na duljim jednogodišnjim izbojima.
Iz njega se razvija kraća mladica koja nosi jedan cvijet. S obzirom da mušmula cvate relativno kasno, rijetko stradava od proljetnih mrazeva. Optimalno vrijeme za berbu je kasna jesen, odnosno mjesec studeni. Preporuka je da se berba obavi nakon prvih mrazeva koji će pospiješiti dozrijevanje plodova. Naime, plodovi mušmule u vrijeme berbe uglavnom nisu užitni (sorta Domaća), već moraju odstajati neko vrijeme kako bi meso omekšalo.
30-tak godina staru mušmulu unazad nekoliko godina “napala” bakterijska palež jabučastog voća i ukrasnog grmlja (bolest uzrokuje bakterija Erwinia amylovora). Stablo se obnovilo tjeranjem novih izbojaka iz adventivnih pupova.
U literaturi se često spominje kako nema značajnijih bolesti i štetnika koji bi ograničavali rast i plodonošenje ove voćne vrste, pa se smatra idealnom za eko uzgoj. Međutim, mušmula je izuzetno osjetljiva na napad bakterije Erwinia amylovora koja u optimalnim uvijetima dovodi do ugibanja osjetljive biljke domaćina u jednoj sezoni. Pojava ove bolesti ovisi o vremenskim uvjetima u vrijeme cvatnje i pojavi tuče u ljetnim mjesecima.
Na prerezu ploda mušmule sorte Domaća jasno se vide krupne sjemenke. Prema obliku ploda razlikujemo sorte jabučastog i kruškolikog oblika.
Sezonska hrana obiluje vitaminima, mineralima i antioksidansima te svojim sastavom odgovara specifičnim potrebama organizma. Kako se u prirodi odvijaju promjene tokom godine, tako se i naš organizam stalno prilagođava nastalim uvijetima. Priroda se pobrinula da iz sezonskih namirnica dobijemo potrebnu energiju za svladavnje svakodnevnih izazova, samo moramo znati osluškivati potrebe svojeg tijela i biti svijesniji okoline u kojoj živimo.
