Sjedinjena sa svemirom: Kako sam prepuna predrasuda krenula na jogu, a onda…

Ovaj tekst pišem najmirnija do sad. U ravnoteži sa samom sobom, sjedinjena sa svemirom. No, ok, možda i nisam baš tako mirna, ali sam zadovoljna.

Prošli tjedan bio je joga-tjedan. Bez ikakvog pretjerivanja moram priznati da sam od joge očekivala jednu veliku nulu ili čak još gore od toga što se tiče moje motivacije i oduševljenja. Kad god sam do sad gledala satove joge na internetu s ludom idejom da krenem vježbati, umrla bih od dosade.

Joga je za mene značila malo dubokog disanja, malo staneš ovak’, malo staneš onak’ i onda to držiš, na kraju veliš Namaste i odeš doma. Jednom u životu bila sam na organiziranoj jogi i nakon pola sata izašla i otišla trčati na traku od frustracija.

Priznajem, bila sam u krivu.

Ljubav na prvi pogled

Em što je bio ponedjeljak, em što je bio moj prvi sat joge. Došla sam u studio u centru grada i na prvi pogled se zaljubila. Znam da je dosta popularno ne voljeti Varaždin u zadnje vrijeme, ali ja moram priznati da ga još uvijek jako volim pa sama činjenica da vježbam (bilo što) s pogledom na centar grada podiže atmosferu. Skupilo se par cura (i jedan dečko!) pa smo krenuli s uvodnim satom.

Svaka pohvala za uvodni sat budući da je to dosta pomoglo u daljnjem vježbanju budući da planina, ratnik ili šavasana vjerojatno nisu dio općeg znanja ili dio svakodnevnog vokabulara jednog prosječnog Varaždinca. Dakle, druga pohvala Plavom drvu je da sam mogla pratiti sat iako sam apsolutna početnica.

Prostor je uređen prekrasno, atmosfera je stvarno prijateljska (kaj moram priznati da mi je bilo jako bitno, budući da stvarno nemam nikakvog pa ni najmanjeg poima o jogi, a i ne izgledam dobro dok pokušavam držati određene položaje pa mi je drago da sam umjesto podsmjeha dobila podršku i poticanje), ne morate imati baš nikakvu opremu budući da prostirke posudite njihove (uvijek su čiste i miriše po limun, ne zezam!), a nakon sata ti super instruktor skuha čaj.

Nije reklama, sve sam platila

Znam da ovo sve zvuči kao plaćena reklama, ali nije. Ustvari je baš suprotno. Ja sam sve svoje sate tamo platila i odradila kao i svi drugi, u istim uvjetima i s istim tretmanom, samo sam iskreno iznenađena koliko se moje mišljenje o jogi promijenilo u tjedan dana.

Što se tiče moje kilaže, ona je ostala nepromijenjena ovaj tjedan. Zbog toga bi inače bila poprilično frustrirana. Da nije bilo joge. Ne zato jer sam ‘naučila voljeti svoje tijelo’ i ‘biti jedno’ sa svakim gramom sala, nego zato jer sam već nakon tjedan dana vidjela definiciju određenih mišića!

Naravno, ne izgledam k’o body builder, ali očito sat vremena ove joge (ne znam kak izgledaju druge vrste joga pa ovo kaj pišem se odnosi na ono što smo vježbali) svaki dan stvarno pomaže u oblikovanju tijela. Najveća razlika vidljiva je na rukama i trbuhu. Budući da su mi ruke dosta bolna točka, ovo je definitivno motivacija za nastavak vježbanja joge.

E da, ako se to do sad nije dalo iščitati iz ovoga što pišem, samo napomena: joga je teška i na jogi se znojiš! Naravno da se svaka poza može prilagoditi, ali svi vi hejteri, kakav sam i ja bila, vjerujte mi, oznojiš se i osjetiš da si proteklih sat vremena vježbao.

Novi izazov – 100 kilometara biciklom

Ako ste možda pročitali i prijašnje tekstove, znate da je ovih nekoliko tjedana bilo prilično opušteno, bez promjene u prehrani, a vježbanje je bilo na lakšoj ili srednjoj razini. Budući da ja stvarno volim izazove svih vrsta, jedan kreće već ovaj tjedan. Ne znam koliko bude se to odrazilo na gubitak kilograma (ali me full zanima!), ali znam da to meni trenutno sad zvuči skoro pa neizvedivo i baš zato krećemo u akciju.

U ovotjednom izazovu odlučila je sudjelovati i moja strpljivija polovica, a odluka je pala da od danas do nedjelje odbicikliramo 100 kilometara.

Skinula sam aplikaciju za mjerenje kilometraže. U tih 100 kilometara ne ulazi gradska vožnja do posla, dućana i slično, a sva oprema koju imamo su patike, trenirke, dobra volja i bicikli. Napomena prije nego krenemo: ja vozim običan gradski bicikl bez brzina s ‘kočnicom na iza’ koji sam prije tri godine platila nešto više od tisuću kuna. Dakle, nema fancy opreme i macanskih bicikala. Izazov prihvaćen.

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije