Dogodilo se i to. Ja sam svojevoljno krenula trčati. Budući da ja, stvarno iskreno, ne mogu trčati ni od kuhinje do dnevne sobe, prije nego sam krenula odlučila sam malo pročačkati po netu i pogledati neke savjete za nesposobne trkače.
Za početak, trebalo je napraviti dobru playlistu, jer kao, kad se uživiš u trčanje i muziku, uopće ti nije teško. Notorna laž! Taman da pored mene trči i Anthony Kiedis i pjeva mi serenade na uho, mislim da se ne bi ufurala u to trčanje.
Drugi savjet je da je potrebno dobro se rastegnuti jer je onda trčanje lakše. Mislim da ne moram naglašavati da nije bilo lakše. Bilo je jednako teško i užasno.
Bila je to samo slezena
Treći savjet koji je vrijedan spominjanja je bio da je potrebno trčati tako dugo dok se ne osjeti takozvani runner’s high. Vi koji niste maratonski trkači i nemate poima o značenju tog pojma, runner’s high je termin koji označava stanje euforije koje nastupa nakon određenog vremena trčanja, odnosno kad trčite dovoljno dugo da vaše ubogo tijelo više ne zna kaj bi samo sa sobom pa zaključi da jedini razlog zašto to radite je taj što ste na težim drogama pa onda otpusti sve moguće kemikalije i vi dobijete dodatni šus. Ja sam u jednom trenutku mislila da sam dostigla runner’s high, ali je ispalo da je to samo slezena i da ako ne stanem budem ispovraćala jučerašnji ručak.
Ukratko, po svim smjernicama interneta ja sam užasan trkač i ja se s tim slažem. Ovaj tjedan nisam uživala i nije bilo jednostavno. Jedina motivacija mi je bila da na kraju tjedna vidim malo ljepšu brojčicu od one koju sam vidjela prošli tjedan.
Razbojnik zvan vaga
Ali taj razbojnik zvan vaga imao je drugačije planove. Ravno pola kile manje. Budući da je brojčica ipak manja nego prije, moram biti barem malo sretna, ali nekako moram priznati da je onih dvije i pol izgledalo puno bolje.
Ukratko, pola kile je super, ali ne ako za tih pola kile svakoga dana pola sata u sebi psuješ i sebe i ovu ulicu i tu glupu ideju i ko ju je smislio i ovaj blog i urednika koji sigurno hoće novi tekst i ovu travu i te patike i glupe ptice i sve drugo kaj vidiš pred sobom.
Zaključak mojeg tjedna trčanja je jasan: ne ponovilo se. Naučena lekcija: ljudi koji svaki dan trče su heroji i treba im se diviti. Svaka vam čast i naklon do poda. Stvarno. Kad odrastem hoću biti ko vi.
Novi izazov – joga
Srećom, ponedjeljak je, a ponedjeljak znači nove stvari. Ovotjedna nova stvar je joga. Ja o jogi ne znam ništa osim da je jako popularna i da jogu vježbaju sve zgodne cure.
Znam da je polagana i da većinu vremena provode na podu i to je dovoljno da me ne podsjeća na trčanje i da prihvatim ideju o isprobavanju joge tjedan dana.
Zahvaljujući Facebooku i nagradnim igrama, uspjela sam se ogrebsti za smješno jeftinu članarinu u joga studiju Plavo drvo, a danas je dan D.
Runner’s high je nedostižan, ali možda je nirvana moja nagrada. Ako se u međuvremenu ne strgam cijela pokušavajući pravilno izvesti joga položaje, javim iskustva za tjedan dana.
