Prirodna kozmetika nikada nije bijela.
A kad smo već kod boja, također ćemo teško pronaći onako privlačno rozu, ili neodoljivo žutu, te plavkastu ili zelenkastu boju. U današnjim zakonskim okvirima kozmetike nigdje nije definiran izraz “prirodno” pa se stoga tim izrazom mogu koristiti baš svi – od najprirodnijih do naj-ne-prirodnijih proizvoda.
Ono što bi trebalo činiti tu razliku jest moralna odgovornost proizvođača na koju češće nego rjeđe ne možemo računati. A možda smo mi konzumenti zapravo ti koji ne žele promjene, i možda smo i mi djelomično krivi što nam se prodaje jedno pod nazivom drugog. No, za one koji ne žele pripadati ovakvim trendovima neznanja, danas postoje mnogi alati i dostupne informacije.
Gotovo svima je poznat pojam organske kozmetike. Pojam “organski” jest definiran zakonom te znači da si sirovine (biljke) sadržane u proizvodu organski (ekološki) uzgojene te je takvih sirovina u jednom kozmetičkom proizvodu ne više od 5-10%. Dakle, što zapravo koristimo kada koristimo organsku kozmetiku? Jednostavno rečeno, vrlo malo toga.
Nažalost, današnja kozmetička industrija vrlo brzo izbacuje alternativne sastojke onima koje smatramo lošima, pa stoga nije teško na policama naći proizvode bez parabena, bez mineralnih ulja, bez silikona, bez bojila, bez phenoxyethanola, bez propylene glycola, parfema i sl. No, kako odabrati ono što zaista ima učinak? Tu se moramo osloniti sami na sebe.
Moramo čitati sastav, pa iako ne razumijemo taj čudan jezik ipak možemo naučiti razlikovati zvuk “kemije” od onoga kako zvuči prirodna sirovina kada ju pročitamo. Bitno je da u prvih pet sastojaka nisu mineralna ulja, parafini i esterska ulja.