Vaš je zadatak kao roditelja da djetetu uvijek i uvijek dajete sigurnost. Djetetu sigurnost znači ljubav. U suprotnom, gubitak sigurnosti je strah. Bez obzira na dob djeteta, ova životno važna potreba je djetetu znak da ga volite. Pa čak i u pubertetu...
Kada je dijete u maternici majke ono ima sve što mu treba –
hranu, toplinu i majku uvijek uz sebe i sve mu to pruža
sigurnost. Izlaskom iz maternice osjeti po prvi put hladnoću,
ostaje bez hrane pa i majke na neko vrijeme što je djetetu čudno
i po prvi put gubi sigurnost. Stoga na porodu djeca plaču jer
gube osnovnu potrebu – potrebu za sigurnošću.
Ostatak života je djetetu nastojanje da povrati tu potrebu. Sve
što čini, čini kako bi mu roditelji nastojali vratiti sigurnost.
Tako dijete svaki put kada se osjeća nesigurnim plače nastojeći
pridobiti pažnju majke ili barem ono što je njegova trenutna
potreba.
Nadalje, u prve dvije godine se roditelji uglavnom trude biti
pored djeteta i omogućiti mu sve što mu treba. Redovito održavaju
djetetovu rutinu brinući se da je dijete zadovoljeno. Nekako se u
prve dvije godine sve vrti oko djeteta, kod većine roditelja.
Znači, dijete je u maternici majke bilo zbrinuto i sigurno, zatim
u prve dvije godine roditelji nastoje djetetu zadovoljiti osnovne
potrebe i sve to šalje djetetu poruku da je sigurno i da je u
centru pažnje.
Kada dijete prohoda i počinje govoriti ono samostalno nastoji
uzimati neke stvari i roditelji polako počinju djetetu prepuštati
odnosno dijete polako prestaje biti centar svijeta što ono
počinje osjećati. Ne razumije riječima no osjeća po ponašanju da
roditelji više ne skaču na svaki njegov zahtjev.
U tom periodu dijete ulazi u fazu dvogodišnjaka u kojoj nastoji
zadržati svoj status ‘centra svijeta’. Da bi to uspio zadržati
radi ono što najbolje zna – plače. Ako to ne uspijeva, radi
sljedeće što zna, naročito ako shvati da to kod roditelja ‘pali’
– baca se na pod. Ako u tome ne uspije, pokušava naći raznorazne
obrasce koji bi ga vratili u centar zbivanja. Zato baca stvari,
počinje psovati (naročito ako je to roditeljima slatko i ono je
opet u centru zbivanja), udara roditelje ili braću, uzima stvari
bez pitanja i slično.
Sve to radi samo da bi zadržao status važnosti.
Do sada je naučio kako je odlično biti u centru i nastoji iz
petnih žila zadržati ovaj status. Koliko će u tome uspjeti,
pokazat će djela roditelja koji će ili podržati takvo ponašanje
dajući mu ono što dijete traži ili se smijati na sve to pa opet
dati do znanja da je u centru ili pak će ignorirati i shvatiti o
čemu se radi te ovu fazu prihvatiti kao prolaznu fazu.
Nastojite djetetu objasniti da je to neprihvatljivo ponašanje i
da time neće dobiti ono što želi. No, nagradite ga svojom pažnjom
svaki puta kada se ponaša prihvatljivo.
Budete li dosljedni u tome, ova će faza trajati kratko, no ako
djetetu šaljete poruke tako da nekada popustite a nekada ne, tada
je ono zbunjeno i faza traje duže. Najduže traje kada mu
popuštate i naučite ga obrazac da se tako dolazi do cilja. Onda
će on tako naučiti lekciju i to će i raditi. Tako to izgleda iz
perspektive djeteta.
Iz perspektive roditelja to izgleda drugačije.
Roditelji jedva čekaju da se dijete rodi i žele mu dati i
omogućiti sve što ono želi nastojeći zadovoljiti dijete u svakom
pogledu. No, djetetu ne treba udovoljavati potrebe za željama već
potrebu za sigurnošću. Znači, da ćete biti uz njega kada mu to
treba.
Često čujem roditelje koji kažnjavaju djecu rečenicom da će oni
otići od djeteta ako će se tako ponašati. Tako aktivirate okidač
da ste otišli kao u vrijeme poroda te se kod djeteta javlja
ponovno strah od vašeg gubitka. Gubi sigurnost i pojačavaju se
raznorazni strahovi. Naročito jer vi i odlazite – na posao, ili u
nabavke ili negdje gdje djetetu ne kažete kuda idete. On takvo
vaše ponašanje detektira kao odlazak. Vi možda znate da ćete se
vratiti no, dijete ne zna. Nije sigurno. Njegova osnovna potreba
za sigurnošću je uljuljkana i zato dijete divlja ili plače već
ovisno kako mu je lakše.
Jasno mi je da vi morate otići na posao, no za dijete je važno da
mu danima ranije objašnjavate gdje idete, koliko ostajete, što
tamo radite, možda da ga vodite tamo i pokažete gdje ste (ako je
izvedivo), uglavnom ovu priču trebate djetetu pričati sve dok je
on ne počne ponavljati i govoriti kuda vi idete. Tek tada je
dijete svladalo gradivo. Kada samo počinje ponavljati vašu priču.
Tako će samo sebe uvjeravati da ćete se vratiti.
Vaš je zadatak kao roditelja da djetetu uvijek i uvijek dajete
sigurnost. Djetetu sigurnost znači ljubav. U suprotnom, gubitak
sigurnosti je strah.
Bez obzira na dob djeteta, ova životno važna potreba je djetetu
znak da ga volite. Pa čak i u pubertetu. Još uvijek je sigurnost
na prvom mjestu, no tada će vam dijete govoriti da ga ne volite,
a iza svega je sigurnost.
Stoga, što god da činite ili koje god poteze da vučete, pitajte
se jeste li zadovoljili djetetovu potrebu za sigurnošću. To je
prvo i osnovno. Ako niste, znači da je dijete u strahu. Što više
ga držite u strahu, to će ono imati raznorazne probleme (mokrenje
u krevet, strah od mraka, spavanje s nekim a ne samostalno,
boravak uvijek uz nekog, česti plačevi i ispadi, okretanje
ovisnostima i slično). Sve ima osnovni uzrok u nedostatku
sigurnosti.
Prvo je naučilo u maternici da je majka uvijek uz njega, a onda
odjednom ga privikavate da bude bez vas a ono želi vas. Vaš je
zadatak da mu pričate unaprijed ono što ga čeka. Uzmite više dana
prije nego li se dogodi događaj. Mjesecima prije pričajte o
jaslicama, o tome da ćete ići na posao, o tome da će ostajati bez
vas u vrtiću. I svaki put obavezno završite onom
Schwarzeneggerovom ‘I’ll be back!’ ili vratit ću se i to zato što
te volim, što ne mogu bez tebe, što si mi sve na svijetu i
slično.
Uvjerite ga da jeste i ponašajte se tako. Ne podrazumijevajte da
to dijete zna samo od sebe jer ne zna. Uvjeravajte ga sve dok
samo ne počinje svojom pričom uvjeravati sebe, a i tada mu
govorite da ga volite i ne možete bez njega.
Imajte na umu da je davanje sigurnosti djetetu kao čovjeku zrak,
kao ribi voda, kao autu benzin – potreba svih potreba koju treba
maksimalno zadovoljiti i još nakon toga provjeriti je li dijete
shvatilo.
Nadam se da će vam sve ovo koristiti da shvatite važnost osjećaja
sigurnosti. Shvatite li ovo i uskladite svoja ponašanja i
djelovanja prema djetetu tako da mu pružite sigurnost, sigurna
sam da ćete imati predivno djetinjstvo s djetetom bez puno
ispada. A svaki ispad bit će samo znak da mu niste zadovoljili
osnovnu potrebu te se uskladite i dajte mu je. Sigurnost je
djetetu ljubav. Ne zaboravite!
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: info@anitavadas.com
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.