Odgajajte dijete tako da samo bude odgovorno od malih nogu. Neka od malih nogu donosi odluke i stoji iza njih. Što znači, ako se pokaže da odabere dobro za njega, radujte se zajedno odličnoj odluci i analizirajte kako je došao do nje...
Jeste li od onih roditelja koji djetetu dopušta sve zato što vama
nije bilo dopušteno da to činite? Dozvoljavate mu da samostalno
bira, da odlučuje samo i da samo sebi određuje što i koliko će?
Ili ste od onih roditelja koji traže od djeteta da bude poslušno
i da čini ono što mu roditelji kažu jer oni znaju najbolje što je
dobro za dijete? Dijete treba slušati i slijediti svoje roditelje
koji mu žele najbolje.
Što ako dijete nema osjećaj slobode ili još uvijek ne zna što je
sloboda? Najbolje je djetetu odrediti granice kako bi dobio
iskustvo slobode kršenjem tih granica. Ako od malih nogu počnemo
s pretjerivanjem, s vremenom neće dijete imati mjeru. Zato se i
dešava da dijete više ni ne cijeni stvari koje mu kupujete a ni
vas koji mu kupujete. Kada imaš previše, a nisi zahvalan na tome,
tada trebaš još i još kako bi zadovoljio svoje apetite.
Baza ovog problema je nedostatak ljubavi i zahvalnosti. Dva vrlo
bitna osjećaja. Ako puno komunicirate s djetetom i ako od njega
tražite da osvještava svoje postupke i svoja imanja, svoja
bogatstva, tada će dijete osvijestiti da ima dovoljno i više će
težiti vama i vašem društvu jer uz vas uči. Zato je i neophodno
odgajati dijete svojim istinskim prisustvom, a ne kupovanjem
stvari.
Kada ste tu, dijelite tugu i sreću, iskomunicirate nepravdu,
zaliječite bol, znate za tajne ljubavi i prijateljstva, tada
šaljete djetetu poruku da je to ljubav. U tim situacijama će
dijete kada mu je teško tražiti vas, vaše društvo i razgovor s
vama, a ne kupovanje materijalnih stvari.
Ako ste ona druga vrsta roditelja koja voli dijete kontrolirati i
imati sve pod kontrolom, od onog što će dijete obući do toga s
kime će provoditi vrijeme i koje odluke će donositi, tada opet
djetetu ne činite uslugu jer ga lišavate osobnih iskustava
uspjeha i neuspjeha. Sve dok dijete ne pogriješi na vlastitim
greškama, neće znati kako je to pogriješiti i imati to iskustvo.
Bolje je da to puštate na manjim stvarima kada je dijete manje
nego da ga čuvate i štitite kad je manje jer će kad-tad dok
odraste htjeti svoje iskustvo, a tada više neće biti bezazlenih
situacija.
Ovo vam pišem zato što mi je došao klijent kojeg su roditelji
previše štitili kao dijete a sada kada je prešao dvadesetu
se sam ne usudi donositi odluke za život. Završio je školu, ali
mu je teško odlučivati što sa životom. Roditelji žele jedno, a on
bi drugo, no kako je uvijek slijedio roditelje ne usuđuje im se
oduprijeti te je tako već ostao bez nekoliko poslova koje su oni
birali. Kada učini po svome, osjeća se loše jer mu se čini da
djeluje protiv njih. Kada djeluje po njihovom, tada nije sretan
jer to nije ono što on želi. Eto, to su posljedice previše
kontrole ili pak previše slobode. Kako ćete to spriječiti?
Odgajajte dijete tako da samo bude odgovorno od malih nogu. Neka
od malih nogu donosi odluke i stoji iza njih. Što znači, ako se
pokaže da odabere dobro za njega, radujte se zajedno odličnoj
odluci i analizirajte kako je došao do nje. Kada pogriješi, neka
opet preuzme odgovornost za svoju odluku i opet analizirajte kako
je moglo drugačije, bolje i što je naučio na tome. Tako nema
osuđivanja i kritiziranja već samo iskustvo koje olakšava nova
iskustva. Trudite se odluke uskladiti dobi djeteta. Doduše, ima
onih koji to s lakoćom čine, a ima i onih kojima treba duže, no
nauče s vremenom.
Ja u svojoj učionici uvodim obaveze i dužnosti za svako dijete.
Zovemo ih supermoći. Svaki tjedan dijete bira aktivnost u kojoj
će nastojati biti najbolji u njenom obavljanju. Ne osuđujemo ako
ne uspije, nego pomažemo dok ne svlada. Ima onih koji su od malih
nogu uspješni gotovo u svim aktivnostima, a ima i onih kojima
treba sve do 4. razreda pomoć i podrška, no nauče nekako. Bitno
da smo tu za dijete i da shvati da nije nesposobno nego da mu
treba više vremena.
Podrška, ljubav, razumijevanje, dodatna objašnjenja, usmjeravanje
i motiviranje trebaju biti na svakodnevnom meniju u odrastanju
djeteta. I dajte djetetu vremena da svlada. Katkada zbog samog
pritiska da mora što prije, to ne ide onako brzo kako vi mislite
da bi trebalo.
Samo zamislite sebe kada dođete na novi posao i kada dobijete
osobu koja vam treba u početku dati upute. Ako je ta osoba
arogantna i umišljena, ako vam daje jednu uputu i misli da ste vi
sve polovili, ne usuđujete se više pitati i osjećate se loše i
nesposobno pored nje.
Ako je ta osoba puna razumijevanja, podrške i objašnjava sve što
vama nije jasno, potiče vas da ćete s vremenom biti bolji, tada
je vama lakše uz nju, brže napredujete i nemate straha pitati je
što treba, zar ne?
Isto je i djetetu pored vas, ovisno o tome kakav stav imate prema
njemu. Ako ga gušite, stiskate i namećete svoju volju, tada će to
dijete bježati od vas i nećete ga tako ničemu podučiti.
Ako pak mu dajete slobodu da samo radi što hoće, osjećat će kao
da nema vašu podršku, kao da vam nije stalo i da vas nije briga,
kao da ga ne volite.
Potrebno je pronaći pravilan balans u odgoju, podržavati i
usmjeravati bez gušenja i pretjerane slobode jer posljedice će
plaćati dijete svojim životom. Zato se potrudite odgajati dijete
da mu olakšate život, a ne da mu ga još otežate.
Da je lako, nije. Da je moguće, jest. Uspjeli su drugi, možete i
vi!
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam.
Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: info@anitavadas.com
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.