Ima nekih škola koje unutar svojih projekata uče djecu o pravilima ljepšeg ponašanja i to je to. Najviše dijete može naučiti od roditelja ako se roditelj time pozabavi ili ako unutar obitelji svi žive tako.
Kako je moguće da većina djece u 1. razredu ne zna što je bonton,
što su pravila lijepog ponašanja i da to postoji odnosno da je
postojalo? Kako je došlo do toga da se unutar obitelji zanemari
ključni dio u odnosima, društvu i ponašanju?
Vjerujem da se većina nas čudi kako ova današnja mladež nema
kulturu ponašanja pa čak i osuđuje njihovo
ponašanje. Vrijeme je da se zapitamo zbog čega
podrazumijevamo da će to oni sami znati i naučiti ako im mi ne
kažemo i pokažemo.
Podrazumijeva li roditelj da će dijete samo svladati pravila
bontona, neće se od toga dogoditi ništa. Očekuje li da će to
dijete svladati u vrtiću ili u školi, ni od toga neće biti puno.
Vrtić daje djeci osnove ponašanja u vrtiću a toliko i škola o
ponašanju u školi. Ima nekih škola koje unutar svojih projekata
uče djecu o pravilima ljepšeg ponašanja i to je to. Najviše
dijete može naučiti od roditelja ako se roditelj time pozabavi
ili ako unutar obitelji svi žive tako.
Naime, dijete uči promatrajući. Ako unutar vaše obitelji živite
pravila bontona, tada ih dijete prihvaća nesvjesno i uvodi u
svoje ponašanje. No, ako ih nema, dijete nema što kopirati.
Imate li u obitelji kulturu pozdravljanja jedni druge kada se
vidite – ujutro, tijekom dana, navečer? Jedete li svi za stolom u
isto vrijeme ili svatko jede gdje stigne i kako stigne?Što kada
prvi pojede, ustaje li od stola ili ostaje sjediti i čekati
ostale? Shvaća li vaše dijete važnost starijih osoba, te ima li
poštovanje prema starijima da ih propusti prvi ili pozdravi prvi?
Prekida li vas dijete kada govorite? Prekidate li vi dijete kada
ono govori? Upadate u riječ jedno drugome? Je li to po bontonu?
Kopanje nosa u javnosti, glasno žvakanje hrane, davanje
komplimenata, propuštanje i davanje prednosti, dolaženje na
vrijeme, prostačenje, ponašanje u tuđim domovima, u autobusu,
kinu, crkvi, trgovačkim centrima…i tako dalje.
Što od ovoga svakodnevno prakticirate i objašnjavate djetetu
zašto bi trebao to raditi jer neće raditi ako ne zna zašto bi
trebao to raditi naročito ako ne vidi da vi odrasli to isto
radite. Važno je da gleda uzore i uči od njih.
Nemojte čekati da netko drugi odradi ovaj važan dio jer će nam
bonton izumrijeti poput dinosaura. Kada jedni od drugih očekujemo
da će to netko drugi, dijete će ostati prikraćeno. Što kad bi
svatko na sebe preuzeo i odradio bonton, tada bi ga dijete čulo,
učilo i doživjelo od roditelja, vrtića i škole. Sigurno bi nešto
i zapamtilo i primjenjivalo, zar ne? Zar nije tako sigurnije?
Ženski dio populacije se žali kako kavaliri izumiru a imamo
sinove i ne odgajamo ih u kavalire. Mi kao majke možemo učiniti
puno po tom pitanju, samo je potrebno da zasučemo rukave. Neće ih
nitko drugi odgojiti u kavalire osim nas.
Želimo li da pravila pristojnog ponašanja ne izumru i zažive
barem u našoj obitelji, trebamo ih odmah uvesti u praksu. Za
početak nabavite bonton i čitajte ga s djetetom. Primijetit ćete
da su neka pravila njima smiješna i čudom se čude da knjiga kaže
jedno a oni oduvijek rade drugačije. Tada ćete shvatiti da ih
nitko tome nije podučio i da se ponašaju tako kako se ponašaju
jer su prikraćeni edukacije. Pružite im je vi, za početak.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: info@anitavadas.com
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.