Depresija i tjeskoba danas pogađaju rekordni broj djece i mladih pa je važno prepoznati simptome i znati što učiniti...
Mentalno zdravlje polako počinje dobivati pažnju koju zaslužuje,
ali kod djece je još uvijek poprilično u sjeni. Međutim, tjeskoba
i depresija danas su u drastičnom porastu pa je ključno da
roditelji znaju kako prepoznati znakove kod svoje djece.
Što ljudi ne znaju o mentalnom zdravlju djece?
Studije su pokazale da stres i traume u ranoj dobi mogu dovesti
do dugoročnih mentalnih, ali i fizičkih posljedica koje sežu u
odraslu dob.
Depresija danas pogađa više djece i mladih ljudi nego ikada u
posljednjih nekoliko desetljeća. Najskloniji su joj tinejdžeri, a
kod manje djece se često javlja tjeskoba koja
uzrokuje abnormalnu zabrinutost i strah od
npr. odvajanja od roditelja.
Koji znakovi nam govore da dijete treba pomoć?
Postoje određeni rizični faktori koji povećavaju šanse za problem
s mentalnim, psihičkim zdravljem. Neki od njih su:
– dugoročne fizičke bolesti
– bolesni roditelji ili roditelji koji su imali problema sa
zakonom
– rastavljeni roditelji
– zlostavljanje
– diskriminacija
Djeca najčešće izražavaju svoje emocije kroz ponašanje.
Primjerice, djeca s tjeskobom se češće žale na fizičke
bolove poput glavobolje i trbobolje. Može se dogoditi i da dijete
naglo izgubi interes za hobije i aktivnosti u kojima je prije
uživalo te se počne društveno izolirati.
Djeca s tjeskobom traže konstantnu potvrdu. Moguće je da puno
ispituju, iako im je već rečeno sve o nekoj nadolazećoj
situaciji, tvrdi Kelly Moore, menadžerica u Dječjem centru
za oporavak od traume u Rutgersu, za Futurity.
Obratite pažnju na nagle promjene raspoloženja, intenzivne
emocije, poteškoće s koncentriranje, neobjašnjiv gubitak
kilograma. Svi ti simptomi mogu ukazivati na brojne mentalne
probleme poput poremećaja hranjenja, poremećaja raspoloženja,
tjeskobu i ostalo.
Kako roditelji mogu pomoći?
Potrebno je što prije potražiti profesionalnu pomoć, ali
roditelji igraju važnu ulogu. Važno je da roditelji pokažu
da uvažavaju djetetovo mišljenje. Pokušajte uspostaviti
otvoren odnos s djetetom i pokažite da ne osuđujete njegove
emocije.
Čak i ako ne sumnjate da dijete ima mentalnih i emotivnih
problema, dopustite mu da provede dovoljno vremena igrajući se
izvan kuće, osigurajte mu dobro okruženje u školi i pripazite na
odnose unutar obitelji.