Ako nema mentalnog zdravlja, nema zdravlja uopće, a u Hrvatskoj politika uopće ne prepoznaje njegovu važnost.
Mentalno zdravlje već se dugo ne definira kao naprosto odsustvo
‘bolesti’, naime, prema definiciji Svjetske zdravstvene
organizacije iz 2004. godine mentalno zdravlje se
definira kao ‘stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje
potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresovima, može
raditi produktivno i plodno te je sposoban pridonositi svojoj
zajednici’. Također valja podsjetiti i da je Svjetska zdravstvena
organizacija procijenila još 1996. godine da će psihičke bolesti
postati drugi vodeći uzrok onesposobljenosti do 2020. godine.
Iako je u Hrvatskoj priča o mentalnom zdravlju
nešto prisutnija u javnosti nego ranije, i dalje nedostaje prava
dubina u bavljenju njome na niz razina, uključujući i izostanak
usklađenost niza javnih politika s onom zdravstvenom, kao što smo
već višekratno upozoravali. Uvijek je iznova važno ponoviti: nema
zdravlja ako nema mentalnog zdravlja, a po tom pitanju Hrvatsku,
unatoč nekim pomacima, čeka još zaista mnogo posla.
– Zaista možemo govoriti o tome da politika ne prepoznaje važnost
mentalnog zdravlja te da je mentalno zdravlje hrvatskih građana i
građanki neprisutno u političkim raspravama. Sustavnih provedbi
mjera u promociji i prevenciji mentalnog zdravlja gotovo da i
nema. Republika Hrvatska u ovom trenutku nema Nacionalnu
strategiju zaštite mentalnog zdravlja. Zadnju je imala za
razdoblje od 2011. do 2016. godine, ali nova nije donesena.
Navedeno je poražavajuće s obzirom na to da su pokazatelji, kao i
po pitanju stanja mentalnog zdravlja u Hrvatskoj, tako i po
pitanju mentalnih bolesti u najmanju ruku
zabrinjavajući – upozorila je za
Vijesti.hr psihologinja Sandra
Tolić iz Zagrebačkog psihološkog društva (ZPD).
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije
svaki peti adolescent ima narušeno mentalno zdravlje te ukupno
tijekom života oko 25 posto populacije doživi neki mentalni
poremećaj koji se može dijagnosticirati. Ako uzmemo i činjenicu
da se polovina psihičkih poremećaja razvije do 14. godine,
prevencija je apsolutno ključna.
– Sustavna prevencija povećava kvalitetu života, smanjuje rizična
ponašanja i zapravo u konačnici dugoročno štedi novac državi, a
time i sveukupnom društvu jer su troškovi liječenja puno veći
nego ulaganje u prevenciju. Izrazito je važno da država i društvo
prepoznaju važnost očuvanja mentalnog zdravlja građana i da su
uključeni u istraživanja, planiranja i implementiranje aktivnosti
koje promoviraju i podržavaju razvoj mentalnog zdravlja – ističe
Tolić.
Posebno naglašava da je ‘društvena klima u kojoj
se poštuju i štite osnovna ljudska, politička, ekonomska,
socijalna i kulturna prava nužna za promicanje važnosti brige za
mentalno zdravlje: ‘Trebalo bi staviti naglasak i na najranjivije
skupine društva i manjine te osigurati jednaku dostupnost službi
za mentalno zdravlje i njihovih programa svim osobama u Hrvatskoj
bez obzira na njihovu dob i ekonomski status’.
Stoga je važno da donositelji odluka izrade Nacionalnu
strategiju zaštite i promocije mentalnog zdravlja i
prevencije mentalnih poremećaja i to uz konzultaciju sa
stručnjakinjama i stručnjacima iz različitih područja mentalnog
zdravlja te da se sustavno radi na provedbi donesenih mjera,
zaključuje Tolić.
U Ministarstvu zdravstva za Vijesti.hr su ranije
poručili da rade na izradi strategije, no u Hrvatskoj je veliki
problem što je ova tema i dalje ili tabu, ili je se trivijalizira
umjesto da se javnim kampanjama propagira i brigu o mentalnom
zdravlju, obrazuje djecu i odrasle kroz programe dostupne svima
te osigura dostupnost stručnjaka i stručnjakinja mentalnog
zdravlja i djeci i odraslima, prije svega u domovima zdravlja.
Naime, kako što su već upozoravali iz ZPD-a,
danas znamo da su tjelesno i mentalno zdravlje čvrsto povezani te
da nam mentalno zdravlje omogućava i održavanje dobrog tjelesnog
zdravlja, dok problemi s tjelesnim zdravljem mogu utjecati na
mentalno te onemogućiti osobu u uspješnom oporavku od bolesti.
U svijetu se ova veza sve više prepoznaje, a pogotovo je odjeknuo
primjer Novog Zelanda o kojemu smo pisali i
pitali se može li i Hrvatska krenuti tim putem. Novi Zeland,
podsjetimo, kani uspjeh zemlje mjeriti na drugačiji način te je
tamošnja Vlada odlučila imati ‘proračun blagostanja’ u
kojemu su kao novi prioriteti postavljeni: mentalno zdravlje,
borba protiv siromaštva djece i obiteljskog nasilja te protiv
beskućništva.
Riječ je o presedanu u politici, odnosno ‘u ekonomskom planiranju
neke zapadne države u smislu da redefinira prioritete javnih
politika neke države, pa i šire – sam koncept ekonomskog rasta.
Tzv. ‘wellbeing budget’ (proračun za dobrobit društva/ljudi)
detektira goruće probleme koji upućuju na zapostavljene potrebe i
temeljna ljudska prava velikog dijela stanovništva’, kazala je
tom prigodom za Vijesti.hr Sanja Kovačević, članica feminističkog
kolektiva fAKTIV.
Narušeno mentalno zdravlje može imati nepovoljne učinke na
cjelokupno zdravlje i razvoj, osobito kada govorimo o djeci i
adolescentima. Ono je povezano s većom konzumacijom alkohola,
droge i cigareta, maloljetničkom trudnoćom, odustajanjem od
školovanja i delinkvencijom, a sve to govori o važnosti
prepoznavanja brige o mentalnom zdravlju pa bi se u skladu s tim
ono trebalo naći i među prioritetima svake zemlje.
Pritom je iznimno važno da kad o ovoj, kao i o drugim
‘osjetljivim’ temama, javno progovaramo, o njoj govorimo i pišemo
kao o socio-psihološkoj pojavi, a ne (samo) o pojedinačnim
slučajevima imajući na umu da je riječ o vrlo složenom procesu
koji zahtijeva znanje i dugoročnu posvećenost, a ne sporadične,
simbolične akcije i prigodne objave.
U svemu tome važnu ulogu imaju i mediji, koji umjesto
zastrašivanja i bombastičnosti koji su kontraproduktivni u
prevenciji, odgovornim izvještavanjem mogu smanjiti stigmu i
povećati vjerojatnost da ljudi potraže pomoć.
Prema podacima Eurostata, Hrvatska se po udjelu
populacije koji izvještava o simptomima kronične depresije
Hrvatska u odnosu na ostale europske zemlje nalazi na sredini, a
kada se, govoreći o mentalnom zdravlju, uspoređujemo s ostatkom
svijeta, važno je govoriti i o okruženju u kojem živimo.
Kontinuirana nestabilnost u društvu, ugroženost egzistencijalnih
pa onda i ostalih potreba, nepovjerenje u efikasnost i kapacitet
sustava da ispunjava svoju zadaću u osiguravanju zdravstvenih,
socijalnih pa onda i drugih usluga koje su građanima i građankama
potrebne svakako predstavlja rizik za mentalno zdravlje,
upozorava struka i napominje da se gledajući iz te perspektive
taj rizik u Hrvatskoj ne čini zanemarivim.