Generacije koje ne znaju što je oskudica

Prepuštam vašoj mašti kako ćete vježbati davanje od srca s djetetom. Ne zaboravite da je to jedan od odličnih načina razvijanja zahvalnosti.

Polako su blagdani iza nas i ako ste roditelj i imate djece u
kući, sigurna sam da ima i društvenih igara i raznoraznih
igračaka u vašem domu. Ovih dana ste kolekciju upotpunili te ima
još više svega. 

Naša djeca imaju sreću pa ne znaju što je oskudica i nedostajanje
materijalnih stvari. U današnje je vrijeme gotovo sve lako
dostupno. Čak i ako zarađuješ manje, svejedno možeš mnoštvo
igračaka i odjeću kupiti po jeftinijoj cijeni (nisu originali,
ali po kvaliteti relativno dobre). 

Reći ćete ima obitelji kojima je teško, da se ne zavaravamo.
Slažem se. Ima onih koji imaju previše i onih kojima bi bilo
dobro da imaju barem još malo. 

S obzirom na to da dijete u vašem domu neće moći doznati što je
oskudica, bilo bi dobro da sav višak koji imate poklonite
obiteljima za koje znate da bi bilo dobro da im se pomogne.
Radite to s djetetom, od pakiranja i odvajanja, priče zbog čega
je to dobro raditi, do toga da se dijete samo odvoji od nečeg što
mu je važno i daruje one koji nemaju.

Svakako povedite dijete sa sobom da upozna tu obitelj i da shvati
kako neki žive a kako je njemu lagodno. To je put do zahvalnosti.
Jedan od načina da dijete podučite zahvalnosti je da daje ono što
mu više ne treba onima za koje zna da nemaju. Nemojte to učiniti
samo jednom nego na redovitoj bazi. 

Ako dijete dobije neku igračku kakvu već ima (dogodi se da neki
kupe jer nisu znali) tada može odvojiti u neku poklon vrećicu i
tamo skupljati što će svako toliko odnijeti onima koji nemaju.
Radite na tome da to bude djetetu način razmišljanja a ne vaša
želja da dijete mora.

Takve stvari se vježbaju i uče, naročito kod ovih novih
generacija koje nisu osjetile oskudicu i nedostajanje. Nemaju
priliku to naučiti ako im roditelje ne pokažu kako. Ne mogu ih
tome naučiti u vrtiću i školi jer tamo nema njihovih stvari koje
bi mogli dijeliti s onima koji nemaju. Znači, takve stvari bi
roditelji trebali odraditi s djetetom kako bi dijete shvatilo i
cijenilo ono što ono ima.

Katkada mi se roditelji na savjetovanju žale da im dijete nije
zahvalno ili je baš jako nezahvalno. Moje pitanje je kako da
dijete nauči zahvalnost ako ga tome netko ne poduči? Ako vam je
dijete rođeno u obilju i ima sve, nema ni iskustva da postoji
mogućnost da nema ili da postoje oni koji nemaju. Zato je dobro
pokazati im i podučiti ih kako da daju. Većina takve dijete zna
što je primanje jer stalno nešto dobiva ali ne zna i nije naučilo
davanje.

Davanje je princip vezan uz primanje. Ako dijete samo prima
(hranu, igračke, brigu, pažnju, savjete…) a ne vježba davanje na
mlađem djetetu ili na nekome drugome, tada ga zakidamo za čitav
proces primanja i davanja. To je kao da čitav život koristimo
samo jednu ruku iako imamo dvije. Druga ruka će s vremenom
atrofirati i izgubiti funkciju i smisao. No, ako ih istovremeno
koristimo, obje daju svoj maksimum. Nije da se troše i da ih je
manje. Manje ih je ako se ne koriste. Razumijete poantu?

Što više prakticirajte principe primanja i davanja i time
podučite dijete zahvalnosti. Svaka zahvalna osoba je sretna osoba
jer je u svakom trenutku svjesna koliko je bogatija i ima
mogućnost davanja. 

Postoje razni načini na koje to možete raditi važno je samo
otvoriti se za tu mogućnost. Tada će vam doći kako prilike tako i
ideje.

Kada na ulici netko svira ili prosi, dajte djetetu da odnese par
kuna toj osobi i objasnite kako ta osoba živi i zbog čega to
radi. Možete reći djetetu prije nego li izađete iz kuće da
uzme iz svoje kasice nekoliko kuna (koliko ono želi ako zna pojam
novca) i time bude spremno na davanje ako se ukaže prilika za
to. 

Spomenula sam već da višak stvari, igračaka, odjeće, knjiga i
slično možete donirati obiteljima u potrebi, vrtićima, bolnicama
ili kome god mislite da bi bilo korisno.

Kada dijete sprema sobicu ili ako to radite zajedno, uzmite jednu
kutiju ili vrećicu gdje će na redovitoj bazi spremati ono što
više ne koristi. Mnogi se roditelji ljute što dijete ne sprema
silne igračke u sobici, ne shvaćajući da ih dijete možda ima
previše i s većinom se ne igra ili mu nisu bitne. Kutiju za
doniranje u sobi djeteta neka koristi za takve igračke u koje će
ih stavljati ili dijete ili vi u dogovoru s djetetom kada ne
sprema stvari. Svako toliko kada se napuni, smislite kuda ćete
odnijeti i kome dati. 

Dobro je da dajete obitelji koju dijete poznaje jer se dijete
emotivno poveže s njome i iskustvo kako je nekome pomogao je
jače. Ako impersonalno damo nekoj  instituciji tada je važno
da osvijestite djetetu tko će to dobiti i kome to ide da u svojoj
glavi shvati. Tada sve to staje samo na intelektualnoj razini a
ne toliko na emotivnoj osim ako roditelj ne priča priču i razvije
emocije djeteta. Dosta puta podrazumijevamo ono što mi znamo ali
ne i dijete ako nema iskustva s tako nečime.

Prepuštam vašoj mašti kako ćete vježbati davanje od srca s
djetetom. Ne zaboravite da je to jedan od odličnih načina
razvijanja zahvalnosti. Umjesto da se žalimo da nam djeca nisu
zahvalna, zapitajte se kako da ih tome podučimo jer su generacije
koje na svu sreću ne moraju na svojoj koži isprobati oskudicu, no
naučiti biti zahvalni i naučiti davati svakako trebaju za njihovo
dobro.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!