Kvalitetna zdravstvena politika treba biti usklađena s ostalim javnim politikama
Sve češće se ističe da svatko treba biti odgovoran prema svome i
tuđem zdravlju, no rijetko se spominje da su potrebni i neki
socio-ekonomski preduvjeti pogotovo s obzirom na to da
brojni građani i građanke muku muče s brojnim ekonomskim,
društvenim i zdravstvenim problemima, piše
RTL.
Iako ima nezanemariv broj onih građanki i građana koji su doista
neodgovorni prema svojem zdravlju, ipak u široj zdravstvenoj
jednadžbi koja se ne može oslanjati samo na individualan pristup
izostaje podrobnije promišljanje o tome koliko si zdravlja
građani i građanke u Hrvatskoj mogu priuštiti i što nas
čeka u budućnosti uzimajući u obzir klimatsku krizu?
Je li živjeti zdravo (što uključuje i zdravu prehranu) samo za
dobrostojeće ili je riječ o mitu i koliko nam svima nedostaje i
kvalitetna edukacija o prehrani, a pogotovo usklađenost
različitih javnih politika poput obrazovne, okolišne, radnog
zakonodavstva … s onom zdravstvenom?
Osim primjerice redovite tjelesne aktivnosti te dobrog sna, među
ključnim elementima zdravog načina života svakako
je prehrana, a na tom polju generalni savjeti dobro su
poznati: preporuka je da se konzumira manje ugljikohidrata te
više cjelovitih žitarica. Ako govorimo o unosu bjelančevina,
odabir izvora istih treba biti više biljnog podrijetla kao što su
mahune, grah i slično, a treba smanjiti unos crvenog mesa.
Također, definitivno bi bilo poželjno povećati unos ribe, a
svakako se preporuča i veći unos povrća od onog trenutnog.
”S obzirom na stalan porast cijena hrane, hraniti se zdravo
moguće je unutar svojih financijskih mogućnosti, ali postaje sve
veći izazov”, istaknula je za Vijesti.hr Eva Pavić,
rukovoditeljica Sektora za prehranu i dijetetiku KBC-a
Zagreb.
”Općenito se smatra da je ‘zdravija’ hrana skuplja, što zapravo
i ne mora biti točno, ponekad su gotovi industrijski proizvodi
skuplji, a ujedno nutritivno siromašniji, nego ono što sami
pripremimo u svom kućanstvu”, napominje Pavić, ali i
upozorava: ”Iako je Vlada snizila stope PDV-a s 25 na 13 posto
od početka godine na svježe meso, ribu, jaja, voće i povrće,
očekivano pojeftinjenje nije se dogodilo u potpunosti.
Pojeftinilo je donekle voće. Povrće varira s obzirom na sezonu,
no čini se da je sada skuplje nego prije, a očekivano
pojeftinjenje ribe koja se svrstava u kategoriju zdravije hrane
nažalost nije se dogodilo ili ako jest, onda je sniženje
zanemarivo. Konkretno prije donošenja ove mjere cijena lososa i
tune bile su 100 kuna po kilogramu, a sada su 120 kuan po
kilogramu, barem u većini ribarnica”.
Da treba voditi brigu o tome da su građani i građanke danas
cjenovno osjetljivi, svjesni su i u Hrvatskoj agenciji za
poljoprivredu i prehranu (HAPIH) pa napominju da ”stoga treba
sugerirati unos ribe koje su pristupačnije našim potrošačima, kao
što su npr. skuše ili srdele”.
Sve ranije navedene namirnice nisu cjenovno zahtjevne, ističu iz
HAPIH-a, pozivajući se na istraživanje Eurobarometra, koje je
provedeno u travnju 2019. godine na području Hrvatske ,a prema
kojemu su sigurnost hrane, cijena i podrijetlo hrane tri
najvažnije stvari na koje ljudi obraćaju pažnju prilikom kupovine
hrane. Istovremeno, okus i hranjivi sadržaj hrane te etika i
uvjerenja kupaca ocijenjeni su kao znatno manje važni te se iz
navedenog može zaključiti da je u Hrvatskoj cijena namirnica
prioritet u odnosu na tzv. zdravu hranu, odnosno njezin hranjivi
sadržaj, piše
RTL.
Kad se govori o obrocima, doručak se ističe kao kraljevski
početak, a Pavić je napravila nutritivnu i financijsku usporedbu
omiljenog doručka u Hrvatskoj i njegove ‘zdravije’ varijante sa
zobenim pahuljicama: ”Razlika je velika jer ‘zdravijim’ doručkom
unesemo trećinu dnevnih potreba za kalijem, kalcijem, magnezijem
i željezom te zdraviju opciju masnoća i značajnu količinu
prehrambenih vlakana dok kroasanom uglavnom unesemo zasićene
masti i jednostavne šećere, a gotovo bez minerala, vitamina i
vlakana što ga čini nutritivno siromašnom hranom”.
”Hrvatska ima dosta dobre donesene nacionalne preventivne
programe, nacionalne smjernice, pravilnike i zakone, ali smo jako
loši u njihovoj provedbi i primjeni u praksi. Kao primjer navela
bih Nacionalne smjernice za prehranu učenika u osnovnim školama
izdane od strane Ministarstva zdravstva, koje su stručne, dobro
napisane, prilagođene potrebama djece, ali nisu provedene u
većini osnovnih škola u Hrvatskoj”, upozorava Pavić.
S obzirom na to da je vrijeme blagdana, ali riječ je o važnoj
preporuci koja vrijedi uvijek, kupnja hrane treba biti planirana
i organizirana kako se ne bismo doveli u situaciju da kupljenu
hranu moramo bacati, ističe Sokolić: ”Ako govorimo o širem
kontekstu i osvrnemo se na bacanje hrane, još uvijek se najveća
količina bačene hrane baci u domovima – čak 53 posto od ukupne
bačene hrane. Stoga aktivnosti Ministarstva poljoprivrede i
HAPIH-a idu i u smjeru edukacije potrošača kako bi se smanjilo
bacanje hrane”.
A najčešći razlozi bacanja hrane u kućanstvima su upravo
izostanak planiranja kupnje ili impulzivna kupnja, kupnja
prevelikih zaliha hrane, prevelike porcije, nečitanje i/ili
nerazumijevanje deklaracija na proizvodu i često posljedično,
nepravilno čuvanje i skladištenje hrane. Dosadašnja istraživanja
upućuju na to da najviše hrane bacaju samci, zatim obitelji s
malom djecom, stanovnici u većim gradovima te obitelji s većim
prihodima i mladi ljudi do 25 godina.
Infografika
s rezultatima istraživanja (Izvor: doktorski rad Branka Ilakovac,
2018)
”Potrošači koji imaju razvijene navike planiranja, koji
sastavljaju tjedne jelovnike, provjeravaju stanje namirnica prije
odlaska u kupovinu i imaju popis kojega se pridržavaju u nabavci
bacaju mnogo manje. Također, važni su znanje i vještine kod
planiranja i pripreme obroka pa osoba koja pripremi točnu
količinu jela za sebe i svoje ukućane neće biti u situaciji
baciti hranu. Isto tako, kreativni u kuhinji će vješto
iskoristiti ostatke obroka za pripremu novoga jela ili
iskombinirati u idućem obroku, a oni koji nemaju te vještine i
znanja vjerojatno će ih bez mnogo razmišljanja baciti u smeće”,
istaknula je ranije za Vijesti.hr upozorava Branka
Ilakovac iz Centra za prevenciju otpada od hrane, koja je
doktorirala upravo na temu ponašanju kućanstava u postupanju s
otpadom od hrane.
Također, temeljem istraživanja ustanovljeno je kako samo oko
trećine hrvatskih građana razumije razliku rokova trajanja
‘upotrijebiti do’ i ‘najbolje upotrijebiti do’ pa je to
nerazumijevanje također često razlog bacanja hrane u kućanstvima.
U svrhu edukacije Ministarstvo i Agencija su izradili edukativni
video spot, no kao što redovito upozoravamo – problematika
bacanja hrane prisutna je u cijeloj Europskoj uniji – na području
EU godišnje se u kućanstvima baci čak oko 92 kilograma hrane po
članu kućanstva.
Sa stajališta sigurnosti hrane, posebnu pažnju treba posvetiti
pravilnom rukovanju hranom, napominju iz HAPIH-a: ”Najčešće
greške prilikom pripreme hrane su omogućavanje doticaja sirove i
termički obrađene hrane te nedovoljno posvećivanje pažnje
pravilima higijene i nepostizanje potrebne temperature u svim
fazama čuvanja i pripreme hrane (nedovoljno niske ili nedovoljno
visoke temperature)”.
Stoga je važno pridržavati se ovih preporuka:
– prije rukovanja hranom obavezno oprati ruke, radne površine i
pribor vrućom vodom i deterdžentom
– prije termičke obrade namirnice temeljito oprati
– namirnice koje kuhate potpuno termički obraditi (temperatura
iznad 65 °C) i konzumirati u roku od najdulje dva sata nakon
obrade ili ih čuvati u hladnjaku na temperaturi ispod 5 °C
– izbjegavati pripremu jela od termički neobrađenih jaja (jaja
dobro ispeći ili skuhati)
– pripremljeno jelo ne smije stajati duže od dva do tri sata na
sobnoj temperaturi
– odmrzavanje hrane kao i podgrijavanje obavite u što kraćem roku
bez duljeg stajanja na sobnoj temperaturi
– sirovu hranu odlagati u zatvorene i zasebne posude te držati u
hladnjaku na temperaturi ispod 8 °C,
– zaštititi hranu od kontakta s insektima
– polukrvavo, nedovoljno pečeno meso s roštilja ljeti treba
izbjegavati (nikako vraćati meso u posudu u kojoj je bilo
marinirano)
– prilikom kupovine zamrznute proizvode kupovati posljednje.
Ako jelo nije pohranjeno u hladnjak, za nekoliko sati patogeni i
ostali mikroorganizmi mogu se umnožiti u većem broju i utjecati
na sigurnost te hrane i ona postaje prijetnja za zdravlje. Stoga
je od iznimne važnosti provođenje dobre higijenske prakse u
vlastitoj kuhinji/domaćinstvu i pravovremena pohrana hrane u
hladnjak.
Što se tiče sustava sigurnosti hrane u Hrvatskoj, a tako i na
području cijele EU, on je utemeljen na preventivnom pristupu te
dobro organiziranom institucionalnom okviru u okviru kojega
postoje brojni alati koji doprinose zaštite građana i građanki u
pogledu sigurnosti hrane, ističu iz HAPIH-a.
Međutim, iako u Hrvatskoj bacamo manje hrane nego drugi u EU, i
dalje imamo problem – ne samo moralni, nego i ekološki i
ekonomski, a doniranje hrane uvelike pridonosi rješavanju
sva ta tri segmenta, o čemu smo također pisali istražujući gdje
je i kako zapeo projekt Hrvatskoj prijeko potrebne banke hrane.