Nije problem sam perfekcionizam nego način da se dijete nosi s njime. Zato bi više vremena trebali posvetiti tome.
Imate li situacije u kojima dijete ne želi započinjati crtati,
pisati ili nešto raditi? Ili pak gumicom nekoliko puta obriše
napisano pod izgovorom da nije dovoljno dobro? Možda radi dramu
oko napisanog sastavka da to nije dovoljno dobro ili pak dramu
kada treba ići u školu odgovarati neki predmet jer nije naučilo
dovoljno dobro? Žali se da ga boli trbuh kada treba početi neku
aktivnost? Ima nervozu želuca?
Takve i slične situacije ukazuju da dijete naginje perfekcionizmu
koji je od nekog naučilo ili pak su mu od malih nogu nametnuta
visoka očekivanja roditelja te je dijete to nesvjesno preuzelo i
samo postalo takvo.
Nije problem sam perfekcionizam nego način da se dijete nosi s
njime. Zato bi više vremena trebali posvetiti tome.
Ako je dijete preuzelo to od vas a vi toga niste svjesni, tada se
vi već odlično nosite s tim i znate kako na kraj s time i upravo
to trebate podučiti svoje dijete. Sve dok ga ne podučite tome,
drame će biti neizbježne.
Kako perfekcionizam utječe na dijete i što činiti?
Dijete je opterećeno visokim očekivanjima koje predstavlja samo
sebi ili mu ih nameću roditelji, te zbog toga odustaje od posla
prije nego li je uopće počelo. Zato i roditelje iscrpljuje
više to nagovaranje da dijete započne nego li sam postupak
rada.
Zatim dijete perfekcionist se ne želi uključiti u neke aktivnosti
pod izgovorom da ono to ne zna, nije probalo, nije dobro, ne može
i tako radije ostaje po strani bez da imalo proba. Ne shvaća da
će do uspjeha doći tako što napravi što veći broj pokušaja i
vježbom.
Perfekcionizam zatvara vrata djetetu u samom startu i zato su
roditelji razočarani djetetom a dijete umjesto da opravda tu
svoju osobinu, niti ne pokušava započeti neku aktivnost. Tako se
vrtimo u krug. Očekujemo puno a ne dobijemo ništa.
Upravo zbog toga je važno spustiti roditeljska očekivanja jer će
inače dijete još više odbijati početi raditi. Dogovorite neki
minimalni standard koji znate da će dijete postići a sve iznad
toga su bonusi iznenađenja. No, potrebno je puno motivacije prije
početka kako bi dijete shvatilo da uvodite novo ponašanje.
Dijete perfekcionist osjeća kao da ga svi i u svakom trenutku
ocjenjuju i promatraju i osjeća se vrlo neugodno u vlastitoj
koži. Druga strana medalje perfekcionizmu je sram i zato se
dijete u stvari srami započeti nešto jer misli da neće biti
savršeno, i to od prvog pokušaja.
Kritike i kazne su takvoj djeci uteg oko vrata i treba ih
minimalizirati ili čak izbaciti. Dijete perfekcionista ima svoj
glas u glavi koji ga kažnjava i žešće nego li vi kao roditelj
tako da ne brinite o tome. Ono što takvom djetetu fali je
motivacija, pohvala i poticaji. Zato to pojačajte i neka bude sve
više i više toga. Ne bojte se da ćete pretjerati jer nećete zato
što dijete od svojih kritika od glasa u glavi ne čuje sve vaše
pohvale i poticaje.
Kada primijetite da dijete ima tu osobinu perfekcionizma, tada
pohvaljujte sve više svaki djetetov pokušaj počinjanja zadatka,
svaku aktivnost koju je dijete privelo kraju ili pak odradilo od
početka do kraja. Ne komentirajte rezultate nego postupke tako
ćete dijete potaknuti da započinje i privodi kraju. Smanjit ćete
mu fokus na rezultate a pojačati fokus na samo činjenje i
započinjanje koje je veći problem za dijete.
Dijete perfekcionista ima vrlo nisko samopoštovanje. Nije svjesno
ničeg što je dobro. Kao roditelji mu svakodnevno osvještavajte u
čemu je dijete dobro. Isto tako – nećete pretjerati, ne
brinite. Dapače, zacijelit ćete rane koje dijete samo sebi zadaje
na dnevnoj razini.
Smanjite svoja roditeljska očekivanja koliko god je to moguće.
Možda da poradite i na vlastitom perfekcionizmu, ako ga
ima.
Uvedite neke igre u kojima je prirodno gubiti, ili griješiti ili
ih izmislite. Slavite gubitke a ne pobjede. Nije djetetu to lako
prihvatiti no s vremenom će naučiti sudjelovati a ne samo
pobjeđivati ili pak biti savršeno.
Dozvolite djetetu da se isprlja i namjerno kuhajte ili mijesite,
bojite prstićima s temperama ili pak izađite van kada pada kiša i
gazite po blatu. Uvedite takve aktivnosti kao zabavu i puno se
smijte i ne gledajte u prljavo već u količinu smijeha i zabave.
Prihvatite sve ocjene, a ne samo petice i četvorke. Spominjite ih
u razgovorima kao prihvatljive a ne neprihvatljive jer je velika
vjerojatnost da će svaku od njih dijete barem jednom donijeti iz
škole. A tada bi mu to mogao biti kraj svijeta. Zato pripremite
dijete i na to.
Ono što je najvažnije da kao roditelj omogućite djetetu
sigurnost, puno ljubavi i neprestanu podršku, motivaciju i
pohvalu. ‘Samo’ to u enormnoj količini i budite bez brige, s
vremenom će perfekcionizam olabaviti.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: info@anitavadas.com
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.