Prihvatite ga takvog kakav jest i naučite funkcionirati s njime.
Događa li vam se da ponovite djetetu više puta neku uputu a ono
je jednostavno ne posluša? Ili da nabrojite što sve treba činiti
a ono nikako da to učini sve dok ne počnete galamiti? Ili pak
imate dojam kao da vas dijete ne čuje, kao da je isključeno i
nije prisutno? Zbog čega se sve ovo dešava? Radi li to
dijete namjerno ili je u pitanju nešto drugo?
Neka djeca imaju sposobnost ‘isključivanja’. Kada gledaju crtić,
čuju samo crtić i isključe se na sve ostale zvukove. Pri tome to
ne rade da ignoriraju vas nego je to svojevrsno koncentriranje na
jednu stvar. Time mogu bolje slušati inače im se dešava
dekoncentracija.
Kada takvoj djeci govorite nešto dok su oni u fazi
‘isključivanja’ oni vas ne čuju niti nemaju pojma što ste rekli.
Kao da niste rekli ništa. Ne registriraju uopće ništa drugo osim
onog što gledaju ili ono što rade. To se može dešavati i kada se
dijete igra s igračkama. Potpuno se posveti igri i ‘isključi’ sve
ostale zvukove i jednostavno ih ne detektira. Ne radi to
vama u inat nego zbog preživljavanja.
Naime, takva djeca imaju izuzetnu sposobnost koncentriranja na
jednu aktivnost, pažnja im je usmjerena i u potpunosti se posvete
tome. To je njihov način življenja.
Kako mnoge roditelje to ljuti, djeca se trude zbog njih ne to
raditi i vježbaju multitasking koji je ‘bolest’ novog doba.
Iluzija je da ćemo biti brži i efikasniji ako radimo više stvari
odjednom.
Istraživanja vezana uz multitasking su pokazala da tada nismo
dovoljno pažljivi niti koncentrirani te da se uglavnom dešavaju
greške koje kasnije trebamo ispravljati i vremenski dođemo na
isto. Pri tome zaboravljamo što smo činili jer mozak ne memorira
toliko aktivnosti odjednom nego samo neku od njih. Zato se ne
možemo sjetiti jesmo li ugasili nešto ili odradili nešto. Zato
vaše maleno čudo koje vas nervira svojim ‘isključivanjem’ zapravo
instinktivno radi odličnu stvar sve dok ga mi ne odviknemo i
uvjerimo da je to loše i da to nije dobro a sve zbog toga što
imamo dojam da nas ne sluša.
Ima i dosta odraslih koji imaju tu sposobnost te shvaćaju i
razumiju o čemu pričam. Nije s njima ništa pogrešno ni loše nego
je to način preživljavanja. Evo zašto.
Mozak tih ljudi može se fokusirati na jednu aktivnosti i oni mogu
čuti samo to. U slučaju da se nađu usred buke (istovremeno se
dešava nekoliko bučnih aktivnosti, npr. netko im nešto govori,
glasno radi TV, svira radio i još je neko bušenje u tijeku) tada
ni jedan od tih zvukova ne čuju razgovijetno nego imaju dojam kao
da istovremeno slušaju nekoliko radio stanica u isto vrijeme i ni
jednu ne mogu razaznati najbolje jer ih sve čuju kao jednu
miješanu. To ih umara, dekoncentrira pa čak i ljuti. Takva
djeca najčešće zatvaraju rukama uši ili galame ‘Šuti!’ dok će
odrasli biti nervozni i ljuti te napustiti prostor u kojem se to
dešava.
Zato je odlično ako nauče ‘isključivanje’ jer će tada moći
isključiti neke od tih zvukova te nastaviti koliko toliko
normalno funkcionirati. Ne mogu dugo ostati u takvom stanju.
Umara ih. Zato djeca nakon toga često odspavaju a odrasli se
povuku u osamu. Sve pod izgovorom da se resetiraju.
Kako pomoći takvoj djeci i što činiti da im olakšate?
Važno je da se ne ljutite na njihovo ‘isključivanje’ i da ih
prihvatite takvima jer im je to jedini način funkcioniranja.
Dozvolite da se odmaraju jer im buka djeluje na živčani sustav te
su nervozniji kada su dugo u buci.
Poželjno je isključivati sve aparate u domu koji nužno ne moraju
raditi (glazba, TV, zvukovi na mobitelu i sl.). Kada im se želite
obratiti, najprije ih dozovite ili imajte jednu istu rečenicu
kojom ih dozivate, npr. ‘Zlato, mogu li ti nešto reći?’. Nakon
toga sačekajte koju sekundu da se ‘vrate’ iz svojih misli i tek
tada im dajte upute.
Najgore što možete učiniti je davati im upute iz daljine ili im
govoriti nešto iz kuhinje dok su oni u sobi. Ako su isključeni,
doslovno vaše riječi idu u vjetar. Takvu djecu ne možete
mijenjati. Možete mijenjati jedino svoj pristup prema njima. Zato
je moja topla preporuka i savjet od srca da im pristupate
drugačije i dobit ćete maksimum od njih.
U suprotnom, samo ćete se ljutiti i nervirati, imat ćete loš
odnos a njima ćete stvarati dojam da nešto s njima nije u redu
što nije točno. To je kao da nekome tko nema desnu ruku
neprestano govorite da je loš i da s njime nešto nije u redu.
Prihvatite ga takvog kakav jest i naučite funkcionirati s njime.
Tako je i na vama da naučite prepoznati takvo dijete i
prilagoditi svoj način funkcioniranja. Zato je važna
edukacija roditelja.
Dosta radim s roditeljima takve djece na individualnim
savjetovanjima pa ako imate potrebu za još više detalja, slobodno
se javite na mail info@anitavadas.com da vam pomognem još i više.
Najgore što možete učiniti je kritizirati takvo dijete jer će vam
povjerovati da je s njime nešto pogrešno i samopoštovanje će mu
biti nikakvo.
Ove subote imam edukaciju za roditelje ‘Mudra kritika od
koje dijete ‘raste’ na kojoj možete naučiti kako djetetu
dati povratnu informaciju bez da ga kritizirate i povrijedite.
Prijave su na mail.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: info@anitavadas.com
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.