Kako dijete od malih nogu živi s roditeljima, neki roditeljski nesvjesni postupci znaju dovoditi do toga.
Često me roditelji pitaju kako da pomognu djeci koja imaju nisko
samopouzdanje, što da oni kao roditelji čine? Dati općeniti
odgovor na ovo pitanje je nemoguća misija jer ne znam uzrok zbog
kojeg je došlo do toga da djetetovo samopouzdanje bude nisko.
U skladu s time treba biti i savjet zato što ne postane svako
dijete niskog samopouzdanja iz istog razloga i istim postupcima
djelovanja. Kako dijete od malih nogu živi s roditeljima, neki
roditeljski nesvjesni postupci znaju dovoditi do toga.
Iako roditelj to radi u najboljoj namjeri, neki postupci prema
djetetu znaju ispasti pogrešno. I dok roditelj u najboljoj
namjeri radi jedno, dijete s vremenom postaje sasvim drugačije.
Tek kasnije roditelj uvidi što se dogodilo, no…
Zbog čega sve dijete može imati nisko samopouzdanje?
Ima nekih roditelja koji previše štite svoje dijete želeći
mu pomoći da ne strada ili ne bude povrijeđeno kao što su možda
oni bili. U tom prezaštićivanju ne dozvoljavaju djetetu da uči na
vlastitim greškama te takvo dijete nema dovoljno iskustva što su
greške. Tako ispada da ono sazna za greške sasvim slučajno kada
mu se dogode i tada ne zna što bi s time. Kako su uvijek to
rješavali roditelji, ono sad ne zna što je za činiti, bude
nesigurno, plačljivo, bojažljivo i u potpunom grču jer ne zna
samostalno riješiti problem.
Na primjer, to primjećujem u školi kod neke djece kada zaborave
bilježnicu, papuče ili neku stvar, oni sada nemaju rješenje za
takvu situaciju. Neki od njih nazovu roditelje i oni dojure
noseći i spašavajući situaciju. Umjesto da puste dijete da se
snađe. Zanimljivo je da neka djeca sjede čitav sat bez da pišu
jer nemaju bilježnicu. Kad im kažeš da su mogli pisati u drugu
ili uzeti papir, oni se toga uopće ne sjete.
Time što ih roditelji prezaštićuju kad su djeca mala, lišavaju ih
mogućnosti da jednog dana donose važne odluke jer mala djeca
vježbaju odlučivanje i traženje rješenja kad su mali kako bi i
greške bile manje. To je svojevrsna priprema za odraslo doba. O
tome sam pisala u prošlom članku.
Još jedan razlog zbog kojeg dođe do niskog samopouzdanja je kada
roditelji odgajaju dijete kritikom. Ima nekih roditelja koji
misle da će time što dijete korigiraju pri svakom koraku ili
situaciji da će tada dijete biti bolje i znati točno što treba.
Realnost pokazuje nešto sasvim drugo.
U realnosti dijete saznaje sve što je krivo napravilo no pri tome
je povrijeđen i tužan te nastoji zaboraviti taj događaj, samim
time zaboravlja i savjete ili pak ih s vremenom odbija čuti. Tako
zapravo ne dobivamo dijete koje postaje sve bolje nego sve
lošije…iznutra naročito.
Počinje o sebi misliti da s njim nešto nije u redu, da ono u
ničemu nije dovoljno dobro, uglavnom se prestaje truditi ili pak
samo sebe omalovaži. Takav postupak prema djetetu dovodi do
niskog samopouzdanja kroz čitav život. Od kritike se teško
oporaviti i uvijek sumnjaš u sebe jesi li dovoljno dobar pa sebi
uskraćuješ dosta prilika u životu.
Takva djeca često znaju napustiti roditelje i otići negdje raditi
ili se maknuti što dalje od kritiziranja kako bi se oporavila i
ostatak života možda oporavila time da više vjeruju u sebe.
Iduće srijede, 4. studenog u 19 sati imam
predavanje na tu temu ‘Mudra kritika od koje dijete
raste’. Postoji metodologija kojom možete dati djetetu
povratnu informaciju bez da ga povrijedite a opet postići ćete
željeni rezultat. Ako želite naučiti KAKO, prijave su u
tijeku.
Kada roditelji imaju više djece, nesvjesno znaju uspoređivati
jedno s drugim. Tako se dijete od malih nogu počinje uspoređivati
i s braćom ali i s vršnjacima te shvaća da nije u svemu odlično.
U dječjoj glavi ispada da u svemu treba biti odličan ili to ne
valja.
Takva djeca znaju naginjati i perfekcionizmu pa ne žele ni
započinjati zadatke. Samopouzdanje im je loše i vjera u sebe
nikakva. Čak i ako ih roditelji pohvale, takva djeca to ne
prihvaćaju, ne žele čuti ili sebe kritiziraju.
Razloga za nisko samopouzdanje može biti još i više. Ima i djece
koju vršnjaci učestalo zezaju ili zbijaju šale na njihov račun,
te s vremenom dijete počinje sumnjati u sebe.
Ako dijete u pubertetu dobije akne, to mu zna obilježiti život.
Jednako je tako gojaznoj djeci ili fizički nespretnoj djeci.
Uspoređuju se s drugima i primjećuju da nisu isti kao drugi te
zbog toga sumnjaju u sebe i ne vjeruju si dovoljno. iako su
roditelji napravili sve kako treba u odgoju, na neku djecu znaju
postupci vršnjaka poprilično djelovati te srozati
samopouzdanje.
U situacijama kada dijete shvati da ima problema u čitanju,
pisanju ili u učenju, a moguće je i u razvoju, to na dijete
ostavlja trag ili ožiljak te ono poprilično sumnja u sebe.
Roditelji takve djece se moraju izrazito potruditi da vrate
takvom djetetu samopouzdanje no nije im lako.
Primjere iz života i razloge zbog kojih sve dijete ima nisko
samopouzdanje bih mogla navoditi još i još. Poanta je da nije
jednostavno dati odgovor na jedno pitanje jer nijedno dijete nije
isto kao sva druga. Djecu ne odgajamo uniformirano. Uvijek ovisi
o sredini u kojoj odrasta i sve to treba uzeti u obzir.
I što je od svega navedenog istina za vaše dijete?
Vjerujem da je svatko od vas dao drugačiji odgovor ili možda čak
rekao da vaše dijete nema problem s time nego s nečim sasvim
drugim.
To je razlog zašto više volim raditi individualno sa svakim
roditeljem posebno ili sa svakim tinejdžerom posebno jer nisu i
nikad neće biti svi isti, zahtijevaju individualni pristup jer je
praksa pokazala da je napredak bolji a roditelji i djeca
zadovoljniji.
Individualna savjetovanja radim u uredu u Čakovcu ili online
prema dogovorenom terminu. Javiti se možete na telefon i
rezervirati svoj termin.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: info@anitavadas.com
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.