Pasivno agresivno ponašanje često počinje u ranom djetinjstvu, a posebno je izraženo tijekom adolescencije. I dok ga neki prerastu, dugi psihološke sukobe dovode u odraslu dob...
Pasivna agresija je ono što se ne radi, više nego ono
što se radi, kaže psiholog dr. Scott
Wetzler, autor knjige ‘Život s pasivno-agresivnom
osobom’ i potpredsjednik odjela za psihijatriju i
bihevioralne znanosti Medicinskog centra Montefiore u New
Yorku.
Uzroci pasivno-agresivnog ponašanja
Pasivna agresija je agresiji s klauzulom bijega, objašnjava
Wetzler, u stilu ‘Nisam to napravio; sigurno ste krivo
shvatili’, a može biti jako loša za odnose.
Često su, kaže psiholog, ljudi pasivno agresivni kad
su ljuti, a njihovi strahovi im priječe da to otvoreno
izraze.
– Takvo ponašanje često počinje u ranom djetinjstvu, a
posebno je izraženo tijekom adolescencije. Neki ga ljudi
prerastu, ostavljajući ga za sobom, a dugi ne, pa psihološke
sukobe dovode u odraslu dob. Iako se svi u jednom trenutku
ponašaju pasivno-agresivno, ljude s problemom razlikuje
to što to čine prečesto i u neprikladnim situacijama.
Prepoznavanje pasivno-agresivnog ponašanja
Ako se često nađete u problemu ako nešto napravite, ali i ako ne
napravite, to je dobar pokazatelj da imate posla s
pasivno-agresivnom osobom, kaže psiholog dr. Rudy Nydegger, šef
odjela za psihologiju u bolnici Ellis u Schenectadyju, New York
Drugi je znak kad osoba govori ili radi stvari koje zvuče
neprijateljski, ali ona to poriče kad ju pitate: Nydegger kaže da
pasivno-agresivni pojedinac neće direktno reagirati na probleme,
nego će obično eksternalizirati ili kriviti druge.
Redovit odnos s pasivno-agresivnom osobom može biti zbunjujući i
frustrirajući i najbolje je prepoznati pasivnu agresiju kao oblik
neprijateljstva, kaže Wetzler: Postavite granice, provedite
ih i budite u tome ustrajni.
Nydegger dodaje da ne biste trebali upasti u zamku pokušavanja
shvaćanja onoga što pasivno-agresivna osoba doista govori.
– Trebali biste odgovoriti samo na njihove stvarne riječi – kaže
on, jer time uklanjate manipulacijski učinak njihovog ponašanja.
Na primjer, ako osoba kaže nešto neprijateljski, pitate: ‘Zašto
si to rekao? To nije bilo lijepo’, a ona kaže: ‘Nije bilo
zlonamjerno, samo sam ukazao na ono što su drugi rekli.’
Tada možete odgovoriti:
‘Hvala na povratnoj informaciji, to mi je pomoglo.’ Time se
uklanja učinak koji je osoba pokušavala izazvati, a čime se
neutralizira pasivno-agresivno ponašanje, kaže Nydegger.
Ako mislite da ste pasivno-agresivni, pravi način da to saznate
je da budete potpuno iskreni prema sebi. Kad
ste ljuti ili neprijateljski raspoloženi prema nekom,
budite iskreni i primjereni, kaže Nydegger. Na primjer, ako
vas ljudi često optužuju da ste pasivno-agresivni, te dobro
sagledajte sebe i svoje namjere.
– Ako otkrijete da vas ljudi izbjegavaju ili ne žele s vama
raspravljati o bilo čemu kontroverznom i čini se da se osjećaju
ugroženi bez ikakvog vidljivog razloga, to može biti
pokazatelji pokazujete pasivno-agresivno ponašanje, dodaje
Nydegger.
Kada zatražiti stručnu pomoć
Ako sve što radite nailazi na negativne reakcije
ili vaše ponašanje rezultira ishodima koji na vas negativno
utječu društveno, međuljudski ili profesionalno, možda je vrijeme
da potražite pomoć, kaže Nydegger. Čak i ako se pokaže da
pasivno-agresivno ponašanje nije uzrok i nemate dijagnosticirano
stanje (poput narcističkog poremećaja osobnosti), razgovor sa
stručnjakom može vam pomoći u rješavanju tog problema.
Ipak, treba imati na umu da je psihoterapija korisna samo ako
ljudi prepoznaju da imaju problem i spremni su i voljni na
tome raditi.
Nažalost, mnogi ljudi s pasivnom agresijom ne priznaju da imaju
problem i/ili nisu motivirani da ga riješe, kaže Wetzler.
Međutim, ako i kada pasivno-agresivna osoba shvati cijenu svog
ponašanja i preuzme odgovornost za sebe, psihoterapija može biti
vrlo učinkovita, rekao je Nydegger za Real
Simple.