Čiča-miča gotova je priča, što se mora – nije teško, spava kao beba...
Diljem Lijepe Naše postoji mnoštvo poštapalica, uzrečica i
poslovica koje se upotrebljavaju u svakodnevnom govoru i pismu,
ali kada malo zastanete i bolje ih poslušate ili pročitate,
pitate se što uopće znače i zašto se rabe u određenom kontekstu?
Na tu temu pokrenula se i rasprava na hrvatskom Redditu: Izrazi
koje koristimo svakodnevno, a nemaju smisla. Autor ju je otvorio
pitanjem: “Zašto se kaže ‘tri, četiri, sad’ za početak
utrke, natjecanja, oklade…
Pokušavam pronaći smisao toga, ali ne nalazim. Niti je 3 prvi
broj, niti je 4 zadnji, Zašto ne počinje od 0 ili 1? ? Ili ako
već počinje od 3 i ima 3 stupnja odbrojavanja, zašto ne ide 3, 2,
1? Ne kužim.” Brzo je stigao prvi komentar u kojem je korisnik
pokušao objasniti. “‘Jedan, dva, jedan dva’ koristi se za
isprobavanje ozvučenja. Pa je onda ‘tri, četiri,
sad’ da ne bude zabune.”
Javio se još jedan i napisao da se 5 i 6 ne mogu koristiti
jer se koriste za uzrečicu poput: “A on ni pet ni šest nego onu
najružniju.” Druga izreka koja zbunjuje ljude jest “spava kao
beba”, ali mnogi su objasnili da se to koristi jer bebe spavaju
bezbrižno, uz buku, glasove drugih…
Ipak, ima i onih kojima je ta usporedba suluda jer, kako kažu,
njihova djeca su se uvijek budila, plakala, trzala se na svaki
zvuk. Morbidno im je, pišu ljudi, i kada netko kaže “spava
kao zaklan”. “Kad god sam to koristio za naše dijete, supruga bi
poludjela.”
Jedna od rečenica koju možemo čuti gotovo svakodnevno jest:
“Što se mora, nije teško”, ali kako kaže jedan korisnik, to je
potpuno besmisleno jer “baš to što se mora uglavnom i jest
najteže raditi”. “Poanta je da tu nema izbora već to mora biti
napravljeno”, objasnio mu je netko. Mnogi su se osvrnuli i na
neke uzrečice za koje se pitaju jesu li gramatički
ispravne. “Maslinovo ulje. Maslina je ženskog roda, zar ne
bi onda trebalo biti maslinino ulje?”
“Najomiljeniji nije gramatički ispravno. Može biti samo omiljen,
to je već najveći stupanj.” “Može li mi netko objasniti što znači
“čiča miča, gotova je priča?” na kraju svake basne, bajke i
odakle potječe? Jer mi 3 lektora, 2 profesora povijesti i jedan
profesor hrvatskog nisu znali objasniti”, pitao je netko, a drugi
su mu kratko objasnili i ovu “besmislicu”: “To se koristi samo
zato jer se rimuje…”