Tko određuje standard tko je dobar roditelj a tko nije?
K meni dolaze roditelji različitih pogleda i stavova u odgoju te
jedan uči dijete jedno, a drugi drugo. U tom razmimoilaženju se
pitaju kako je to dobro za dijete.
Sve je dobro za dijete. Evo kako!
Dijete se rađa bez ikakvog iskustva i kroz svoj mali život stječe
raznorazna iskustva – iskustvo prezaštićivanja, iskustvo svađe
roditelja, iskustvo rastave, iskustvo idilične obitelji, iskustvo
biti bez novaca i s puno novaca, iskustvo puno ljubavi i ono bez,
iskustvo bez braće i sestara i ono sa, iskustvo življenja u većim
ili manjim sredinama, iskustvo s ili bez jednog roditelja,
iskustvo odrastanja sa bolesti i još puno drugih iskustava.
Postoji uvjerenje kako djeca biraju roditelje. Prema tome, ta
dušica je odabrala baš takve roditelje koje ima…valjda s razlogom
jer je željela baš takvo životno iskustvo.
Ako je tome tako, roditelj sa svoje strane treba dati sve od sebe
da svoju ulogu roditelja odigra baš onako kako najbolje umije i
zna jer dijete baš to i očekuje od njega. Tako stječe novo
iskustvo i time prolazi kroz život.
Ima puno osviještenih roditelja koji se educiraju i uče kako da
budu još bolji svojoj djeci. No, ima i onih koji su uvjereni da
su najbolji iako sa strane po mišljenju većine nije tome
tako.
Tko određuje standard tko je dobar roditelj a tko nije?
Sve su to samo mišljenja drugih ljudi. Život nudi paletu
raznoraznih odnosa i kroz svaki odnos imamo novo iskustvo nakon
kojeg postajemo bolji i znamo kako s takvima, zar ne? Bez tog
iskustva ne bismo to znali. Tako i dijete, voli i vjeruje u oba
roditelja. Smatra da za njega rade u najboljoj namjeri i do
određenog perioda ostaje uz roditelje. Ako procijeni da mu tu
više nije dobro, odlazi dalje.
Ono što je djetetu najvažnije u cijeloj životnoj priči je da
barem jedna osoba vjeruje u njega. Samo jedna jedina osoba je
dovoljna za njegov let kroz život. To je ona jedna osoba koja će
djetetu dizati samopouzdanje kada mu padne, koja će njega dizati
kada padne, koja će ga motivirati i inspirirati, koja će mu prema
potrebi dati ‘šut u guzu’ . To je osoba koja će biti tu za njega
kad god bude u nedoumici i dilemi, na koju se može osloniti,
kojoj može reći sve bez da će ga osuđivati.
Svima nama je dovoljna samo jedna takva osoba da nam život bude
lakši. Naročito je takva osoba potrebna djetetu jer ono nema
iskustva i tek uči živjeti i tek stječe nova životna iskustva.
Kako bi mu to išlo što bolje, potrebno je netko takav.
Roditelji često misle da su to oni. I divno je ako jesu. No, nije
nužno i nije neophodno da to budu oni. Dijete će tu osobu naći u
učiteljima, nekom dobrom susjedu, krsnoj kumi, kućnim
prijateljima ili možda tek u svojem pravom prijatelju. Ako pak ne
nađe u nikome, tada sam sebi postaje takva osoba. To je vrlo
rijetko, no moguće. Ono što na svojim predavanjima učim roditelje
je da oni budu takva osoba, da oni učine sve da zadobiju
povjerenje djeteta te se potrude biti takva osoba kojoj će se
dijete iznova i iznova vraćati po inspiraciju, podršku, ljubav,
utjehu i sve ono čega u ovome svijetu nedostaje.
No, razumijem da katkada karakter osobe ne dozvoljava
roditelju da bude takva osoba. I to je u redu. Bolje je ne
glumiti nego biti iskren. Dijete će se već snaći. Moja poruka
roditeljima je da se ne moraju oba truditi biti usklađena u
odgoju, ako to nije moguće. Ako živite u skladnom braku i vrlo
ste sličnih pogleda, onda je to u redu. No, nemojte sebi
bespotrebno nabijati komplekse ako to u stvarnom životu ne
funkcionira. Dijete će se snaći. Možda nećete moći prihvatiti baš
sve ideje s kojima vam dijete dolazi, no ako se potrudite biti
fleksibilni, uspjet ćete. Ako pak i nećete, dijete će pronaći
nekog tko vjeruje u njega.
Za let kroz život nam je potrebna samo jedna osoba koja vjeruje u
nas! Ako možete, budite to vi! Ako ne možete, budite ono što
jeste i bit ćete najbolji učitelj svojem djetetu. Ionako
postoje oni od kojih učimo kakvi želimo biti i oni od kojih učimo
kakvi nikada ne želimo postati. Sve je to za naše dobro.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.