Odgovori su pokazali da su, primjerice, psi velikih pasmina neposlušniji i manje smireni od pasa malih pasmina ili čak bučnije laju.
Razmišljanje o određenoj pasmini psa i nabrajanje
njezinih prednosti i slabosti, te definiranje
ponašanja životinje djelomično je pogrešno prema znanosti jer su
neki istraživači pokazali kako pasmina ne utječe
presudno na način na koji se pas ponaša u odnosu na drugog
psa, piše
Novi list.
Tim stručnjaka sa Sveučilišta u Massachusettsu želio
je razbiti ovaj mit kreiranjem vlastite baze
podataka – Darwinove arke – te od vlasnika čistokrvnih pasa, ali
i mješanaca zatražiti da ispune upitnik od 100
pitanja kako bi otkrili jesu li pasmine njihovih
ljubimaca dijelili ili ne navike i prerogative kojima
se toliko hvale i koji su bili razlogom genetske
selekcije godinama i godinama.
I tako su u kratkom vremenu istraživači usporedili
odgovore više od 18.000 ispitanika, od kojih gotovo polovica
ima čistokrvnog psa, i sekvencionirali DNK 2.155 pasa.
Podaci istraživanja zatim su obrađeni i objavljeni u
časopisu Science.
Dok su neke prevladavajuće karakteristike pronađene u
nekim pasminama koje bi bile nasljedne, kao što je sklonost
zavijanju kod biglova ili bloodhoundsa (također poznatih kao psi
sv. Humberta), druga ponašanja nisu pronašla značajno
podudaranje u naslijeđu ili genetici životinja koje
pripadaju istoj pasmini kao što je, primjerice, velika
društvenost labradora.
Analiza genoma potvrdila je i ono što
su prijavili sami vlasnici pasa.
Stručnjaci su identificirali 11 regija koje su značajno
povezane s ponašanjem i 136 sugestivnih regija: dok su u
potonjim estetske osobine nasljedne za čiste pasmine i
dobro se razlikuju jedna od druge, kako zahtijeva selekcija, ista
diferencijacija nije pronađena u regijama povezanim s
ponašanjem.
No, tipične osobine nisu jedine koje se promatraju s velikom
pozornošću, već i veličina pasa i uloga koju ona ima u
ponašanju životinja.
Odgovori su pokazali da su, primjerice, psi velikih pasmina
neposlušniji i manje smireni od pasa malih pasmina ili
čak bučnije laju. Ove klišeje svi smo čuli barem jednom.
Iako ionako nisu sve stereotipi, istraživanje tima znanstvenika
pokazalo je kako je ponašanje psa vrlo promjenjivo i na
njega utječe prije svega niz čimbenika, među
kojima je okolina u kojoj je rođen i odrastao,
a ne pripadnost određenoj pasmini, piše
Novi list.