Smeta li vam kada netko nepoznati kaže nešto vašem djetetu? Kada ga korigira i ispravi ili komentira ponašanje djeteta?
Jeste li ikada razmišljali što je to što vas kao roditelje drži u
najvećoj iluziji? To je tema o kojoj posljednjih godina nitko ne
voli pričati a naša se djeca provlače kroz prste.
Smeta li vam kada netko nepoznati kaže nešto vašem djetetu? Kada
ga korigira i ispravi ili komentira ponašanje djeteta?
Ili kada odgajatelji u vrtiću ili učitelji u školi komentiraju
ponašanje vašeg djeteta i govore vam o njegovom lošem ponašanju?
Što se dešava u vama? Kao da se to vama dešava, zar ne? U
današnje vrijeme roditelji se poistovjećuju s djetetom i njegovim
ponašanjem. Kao da se to vama dešava.
Prije nije bilo tako. Sjetite se svojeg djetinjstva ili pitajte
svoje roditelje. Kada bi učitelj rekao da je dijete krivo,
roditelj bi vjerovao učitelju i krivicu prebacio na dijete i ono
se opravdavalo ili poradilo na svojem ponašanju.
Ljudi su više koristili javni prijevoz i djeca su bila više
izložena drugima te su si drugi uzimali za pravo reći nekome u
vlaku da se ne ponaša kako treba, ili na cesti ili u dućanima.
Svi i svatko su brinuli o ponašanju u društvu. U to vrijeme nisu
roditelji zamjerali drugima na tome već su prihvaćali kritiku i
svi zajedno korigirali ponašanje djeteta.
Zašto je to tada bilo tako a danas nije? Zato što roditelji tada
nisu preuzimali odgovornost na sebe već su prebacivali na dijete
ili na onog čije je ponašanje.
Danas roditelji ili djelomično ili u potpunosti preuzimaju
odgovornost na sebe, lišavajući dijete odgovornosti i tako dijete
ne mora ništa a roditelj se nervira i ljuti na pogrešne ljude –
one koji nastoje korigirati ponašanje djeteta.
Tko tu gubi? Tko se izvlači? Tko gubi odgovornost? I tko se u
konačnici neće promijeniti? DIJETE. Je li to dobro za dijete?
Nije nimalo. Zato je dobro da razmislite i ne preuzimate na sebe
odgovornost koja nije vaša. Vaš dio odgovornosti je u
tolikoj mjeri da ste dužni naučiti dijete i podučiti ga pravilnom
i korektnom ponašanju koristeći raznorazne metode (pri tome
isključujem bilo kakvo nasilje). Samo ponašanje je djetetov dio
dogovornosti i na tome treba poraditi.
Kako da radite na tome?
1. Nemojte sve shvaćati osobno već nastojite distancirati što je
vaš dio odgovornosti a što je djetetov dio.
2. Ako shvatite da nešto niste odradili s djetetom a u tom smjeru
ide kritika, tada uzmite vremena i podučite dijete tome sve dok
ne nauči.
3. Ako ste već podučili dijete tome, ali dijete uporno to ne
primjenjuje, tada uzmite vremena i dosljedno uvedite nove navike,
za dobrobit djeteta. Za uvođenje nove navike je potrebno 3 do 6
mjeseci.
4. Vježbajte preuzimati na sebe svoj dio odgovornosti, a djetetu
puštajte njegov dio.
Sve dok se dijete provlači u društvu od svoje odgovornosti,
nećemo odgojiti čovjeka koji će brinuti o sebi, svojim
roditeljima, svojoj obitelji i u konačnici o svojoj djeci.
Izvlačit će se od odgovornosti a to nije dobro za nikog.
Zato apeliram na vas da promislite i naučite ne na sebe
preuzimati dio kolača koji je djetetov jer ćete mu tako više
pomoći a ne odmoći. Dosta često mi dolaze roditelji na
individualno savjetovanje vezano uz ovu temu i vrijeme je da se
glasno progovori ono što polako postaje društveni problem – djeca
su naučila provlačiti se te malkice tražiti zaštitu majke, bake,
djede, učitelja ili koga god nađu. Kada im jednom to pođe za
rukom, razvijat će obrazac koji nije “zdrav” za dijete i od kojeg
nema koristi ni roditelj – bijeg od osobne odgovornosti i
prebacivanje krivnje na druge.
Zato promislite što je vaš dio, što je dio djeteta i na čemu
možete zajednički poraditi u odgoju kako biste odgojili
odgovornog čovjeka za dobrobit svih.
Želim vam puno sreće – a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.
P.S. Za individualna savjetovanja možete se javiti na 098 564
290.