Kultura ponašanja je nešto što je najviše zapostavljano a ne bi trebalo jer "lijepa riječ i zlatna vrata otvara"
U današnje vrijeme su mnoga djeca izrazito inteligentna jer im se
nude sadržaji koji potiču intelektualni razvoj puno brže nego li
je to bilo nekada. U razgovoru s njima vrlo brzo shvatiš da znaju
puno, čitaju o svemu, informirani su, većina barata engleskim
jezikom, svira, pleše, bavi se sportom. Uzmeš li vremena da se
pozabaviš njima na duže vrijeme ili kako je to meni omogućeno 4
godine kroz razrednu nastavu, shvatiš da te to njihovo
intelektualno može zavarati.
To što godine djeteta ne odgovaraju njegovoj intelektualnoj
zrelosti, ne znači da se radi o djetetu koje ima razvijene i
druge kompetencije. Bez obzira što su mnoga djeca pametnjakovići
koji puno znaju ne bismo smjeli miješati kruške i jabuke te
smatrati da su ispred svojeg vremena.
I sami znamo da život od nas traži različite vještine te je tako
i kod djeteta važno uzeti u obzir da ga pripremimo za život a ne
da svu nadu ulažemo u intelekt. Došlo je do toga da imamo puno
fakultetski obrazovanih ljudi a mnogi od njih nisu spremni za
samostalni život ili pak su nedovoljno fleksibilni da bi se
prekvalificirali i “stali na svoje noge”.
To nas potiče na razmišljanje što je sve važno raditi s djetetom
da stekne potrebna znanja i vještine koje će mu trebati kroz
život.
Intelektualni razvoj djeteta je važan dio jer ovisi o tijeku
razvojnih faza djeteta, kada će progovoriti, puzati, hodati i dr.
Mozak se razvija postepeno i u skladu s time, dijete uči. Ako
potaknemo razvoj mozga, moguće je da se dijete intelektualno brže
razvija. Tako postoje djeca koja su spretnija, koja imaju
bogatiji rječnik, lakše se izražavaju, sposobnija su, odlično
pamte. Većina aktivnosti koje roditelji rade s djecom su bazirana
na ovu vrstu razvoja.
Emocionalni razvoj djeteta je također bitan dio razvoja djeteta
je će dijete kroz njega razviti samoregulaciju emocija. Ako
dijete svako malo ima emocionalne ispade ljutnje, plača, bijesa,
navale smijeha, čas se srami, čas napada i prijeti, tada nema
razvijenu samoregulaciju i važno je i to naučiti dijete sve do
polaska u školu. O ovome već roditelji manje znaju te su i sami
zbunjeni ponašanjem djeteta i ne znaju što bi radili i kako bi
djetetu pomogli. Zato je važno da se educirate po tom pitanju ili
pak da potražite stručnu pomoć.Socijalne vještine djeteta su
neophodne da bi se dijete znalo snaći u suživotu s ostalom
djecom.
Ovime se dosta bave vrtići kroz socijalizaciju no kod djece koja
su introverti ili pak su auditivci ili kinestete treba više
vremena i puno više truda da se naviknu pozdravljati druge,
razgovarati s drugima, dijeliti stvari, surađivati s ostalom
djecom, slušati i primijeniti ono što su čuli a ne ignorirati ili
se praviti da ne čuju. Vrlo teško uspostavljaju kontakt očima.
Zanemaruju osobni prostor drugih pa vole skakati po drugima ili
se navlačiti s njima. Ovo su vještine koje ne bi roditelji
trebali prepustiti samo vrtiću i školi već je i na njima da se
bave time.
Komunikacijske vještine su vještine koje se također daju razviti.
Naravno da postoje djeca koja su komunikativnija za razliku od
nekih koja nisu, no komunikacija se uči i ako vi prihvatite
dijete da je takvo i ne njegujete taj dio, neće se dogoditi
apsolutno ništa. Ove vještine je najbolje razvijati tako da
roditelji razgovaraju s djetetom, objašnjavaju, čitaju knjige i
objašnjavaju zašto je nešto takvo.
Što manje virtuale a što više stvarnog života i razgovora dovest
će dijete u stanje da mu se moždano umreženje razvije i stekne
ove vještine. Interakcija, druženje uživo, upoznavanje s
nepoznatom djecom u parkiću ili igraonici, odgovaranje na vaša
pitanja ali i traženje da dijete govori potpunom rečenicom a ne
kratkim riječima omogućit će djetetu i ovaj dio razvoja a i
odlična je priprema za život. Bogaćenje mašte omogućit će djetetu
da lakše komunicira.
Kultura ponašanja je nešto što je najviše zapostavljano a ne bi
trebalo jer “lijepa riječ i zlatna vrata otvara”. Ako roditelji
primjenjuju osnove kulturnog ponašanja i dijete će. Ako
svaki dan naučite dijete primjenjivati samo jedno pravilo iz
bontona, odgojit ćete vrlo pristojno dijete i dati mu važnu
ulaznicu za lijep život.
Igra bi trebala biti dio djetetove svakodnevice. Pri tome, ne
igra na računalu ili mobitelu nego interaktivna igra koja
provjereno odlično utječe na razvoj mozga djeteta a na žalost je
sve manje ima u dječjim životima.
Ovo su samo neke od životnih vještina potrebnih djetetu i kada bi
kao roditelji podjednako radili na razvoju svake od njih stvarali
bismo cjelovito biće. Dodamo li još i empatiju koja je također
kod mnoge djece vještina, svaki roditelj bi bio ponosan na svoje
dijete kada ono odraste.
Nadam se da će vam pomoći da kroz usporedbu provjerite koje
aktivnosti vaše dijete već ima razvijeno a na kojima još treba
raditi.
Želite li se educirati još više na polju roditeljstva, prilika
vam je već u naredna 3 tjedna kada održavam roditeljske edukacije
online – Odgoj bez vike, Razumijevanjem do lakšeg odgoja, Mudra
kritika od koje dijete raste.
Detalje i prijavnicu imate na linku https://anitavadas.com/predavanja/odgoj-bez-vike-2/
Želim vam puno sreće a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.