Svaki roditelj bi trebao biti svjestan da je njegova uloga da pripremi dijete za život, a ne da ga zaštiti od života
Svaki roditelj bi za svoje dijete učinio sve samo da mu bude
bolje i da što lakše ide kroz život. Neki roditelji se u tome
trude na vrlo čudan način misleći da će djetetu pomoći ako
umjesto njega učine sve. Tu krene sve po zlu…
Postoje roditelji koji svoje dijete podučavaju i pripremaju za
život tako da mu:
– dozvoljavaju da pogriješi i na tim greškama uči
– oni su tu da potiču dijete na još i još novih pokušaja sve
dok se dijete stekne praksu
– tetoše bolne rane i vidaju ih ali i dalje potiču na nove
procese
– čuvaju djetetu leđa a da dijete to ni ne zna ili ne
osjeti
– tu su kad god zatreba ali ako ne treba ne petljaju se
– dozvoljavaju djetetu da najprije stekne vlastita iskustva a tek
onda ako dijete traži, pomažu u realizaciji
– prebacuju odgovornost na leđa djeteta i uče ga kako da preuzima
odgovornost
– uče samostalnosti
A postoje i oni drugi roditelji koji:
– čine sve umjesto djeteta
– štite ga od frustracija
– zaštićuju od svega
– ne dozvoljavaju da dijete pogriješi
– stvaraju djetetu ovisnost o njima u svemu što radi
– preuzimaju odgovornost na svoja roditeljska leđa umjesto na
leđa djeteta
Svaki roditelj bi trebao biti svjestan da je njegova uloga da
pripremi dijete za život a ne da ga zaštiti od života. Život nam
u svakom danu priprema različite iznenadne situacije i ako kao
roditelji ne pripremimo dijete da se nauči nositi sa stresom,
prije ili kasnije će se morati suočiti s time. Neće dijete vječno
ostati zaštićeno u krilu roditelja.
Istraživanja nam pokazuju da roditelji koji uče djecu
odgovornosti i samostalnosti da se takva djeca lakše nose sa
životnim nedaćama te se bolje suočavaju s njima. U praksi bi
to značilo da nije poanta da vaše dijete nikada ne dobije
jedinicu u školi već da mu dozvolite da je dobije što prije i
naučite ga nositi se s njome, osjetiti tu vrstu frustracije i
nakon toga se pokrenuti i riješiti nešto po tom pitanju, naučiti
i steći hrabrosti da se ispravi ta negativna ocjena.
Ima djece koja sebi ne bi nikada to dozvolila no pitanje je čija
očekivanja ona ispunjavaju i kako će kasnije podnijeti poraz,
naročito ako ih zadesi u pubertetu. Zato je dobro da neke
situacije dopustite djetetu kako bi lakše ustajalo. Naravno, vi
kao roditelji trebate poticati dijete da se izvuče iz te
situacije ali to ne znači da mu ne smijete dozvoliti je kao
životno iskustvo.
Kako radim u školi, sve više nailazim na roditelje koji dolaze
intervenirati umjesto djeteta iako je dijete svaki dan u prilici
pitati učitelja/učiteljicu ono što ga muči. Ako ima strah ili
nelagodu, na roditelju je da ga potiče da to svakako napravi jer
će taj strah od autoriteta prenijeti na odraslo doba, a tko će
onda s odraslom osobom ići kod šefa na razgovor. Shvaćate poantu?
Nije poanta djetetu otežavati život već mu olakšati, a ima
roditelja koji u najboljoj namjeri to rade pogrešno zaštićujući
dijete i ne pripremajući ga za život već će doći trenutak kada će
se ono slomiti a vama neće biti jasno zbog čega jer ste učinili
baš sve da ga zaštitite.
Poanta je pripremiti dijete za život, postepeno, iz dana u dan,
dozvoliti mu iskustva, udarce i padove u skladu s dobi a vi kao
roditelji budite tu, zavidajte rane i pustite dijete da dalje
uči. Znam da nije lako pronaći balans ali sigurna sam da će vam
iskustvo pomoći u tome a ako pak ne znate kako, javite se za
individualno savjetovanje.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.