Aktivnosti na otvorenom - poput penjanja po stijenama, timskih sportova ili planinarenja - često zahtijevaju da radimo i s drugima i gradimo važne socijalne vještine...
Posljednjih je godina dokazano da razne terapije koje se
oslanjaju na prirodu mogu potaknuti oporavak od mnogih
psihijatrijskih poremećaja, uključujući i depresiju i ADHD, kaže
psihijatrica dr. Claire Wilcox, a boravak u prirodi, dodaje,
gotovo odmah pomaže kod problema sa spavanjem, smanjuje
žudnju za hranom, osjećaj neodlučnosti i brige.
– Mi za svoju emocionalnu obnovu ovisimo o iscjeliteljskoj
moći prirode, a u zadnje se vrijeme dogodio
mjerljivi porast korištenja raznih staza za
šetanje, ljudi više trče i voze bicikle, planinare i
općenito bježe u prirodu, pokušavajući procesuirati sve što im se
događa… – kaže Wilcox.
Nedavno je istraživanje tako pokazalo i da se osobe koje su
više izložene zelenilu prirode općenito bolje osjećaju: jer
imaju niže otkucaje srca i krvni tlak, te
manje kortizola iz žlijezda slinovnica.
Wilcox kaže da je zbog svega toga terapija divljinom
intervencija koja diljem svijeta postaje sve popularnija,
a koristi se već u liječenju anksioznosti,
depresije i poremećaja ovisnosti. Ljudi koji su prošli programe s
takvim terapijama imaju od njih višestruke koristi, uključujući
smanjenu anksioznost, bolje snalaženje, poboljšanje odnosa s
drugima i promjenu loših ponašanja.
Kako nam sve priroda pomaže:
1. Kretanje
Kad izađemo više se krećemo, a povećanje kretanja je ključno za
naše mentalno zdravlje. Brojne studije tako pokazuju da tjelesna
aktivnost potiče pozitivno raspoloženje, poboljšanu pažnju,
smanjenu tjeskobu, oporavak od ovisnosti i bolji san.
– Jedna je fascinantna studija pokazala da se
isto događa i na neurokemijskoj
razini; pa ovisnici koji su prošli program intenzivnog
vježbanja dožive i veću normalizaciju funkcije dopamina u dijelu
mozga koji je uključen u kontrolu impulsa: što znači
da kretanje sigurno može pomoći i da dulje ostanu
čisti, a vjerojatno će postati i važan dio
liječenja ovisnosti – rekla je psihijatrica.
2. Popravljanje kognitivnih funkcija i
pažnje
Osim vježbanja, studije pokazuju da vrijeme u
prirodi poboljšava i naše mentalne sposobnosti,
što pomaže da donosimo mudrije odluke i lakše mijenjamo
svoje loše navike.
Preliminarna je studija tako pokazala je da je smanjenje
impulzivnosti posljedica izlaganja vanjskim slikama, a sve je
više dokaza da priroda pomaže i u kočenju razvoja Alzheimerove
bolesti.
3. Psihosocijalne dobrobiti i izgradnja
zajednice
Aktivnosti na otvorenom – poput penjanja po stijenama, timskih
sportova ili planinarenja – često zahtijevaju da radimo s drugima
i na njih se oslanjamo, posebno kad se pojave razni
izazovi, pa u prirodi gradimo i važne socijalne vještine.
– U terapiji divljinom izgradnja zajednice je
ključna komponenta, a polaznici kažu
da tijekom liječenja osjećaju više empatije i imaju
više povjerenja u druge, te da ti učinci traju još dugo i nakon
povratka kući – rekla je Wilcox za Psychology
Today i naglasila da prevladavanje fizičkih i
psiholoških prepreka s kojima se susrećemo u
prirodi povećava samoefikasnost, mentalnu otpornost, fizičku
kondiciju, te poboljšava sliku o vlastitom tijelu.
4. Vrijeme u tišini: Vrijeme za odmaranje mozga
i duhovni rast
Priroda nam daje i prijeko potrebno odvajanje od
previše tehnologije, urbane sredine, nereda i stresa
posla ili kućnog okruženja.
– U programima terapije divljinom adolescenti na primjer kažu da
brzo osjete poboljšanje jednostavnih fizičkih pokreta, onih
koje radimo bez intenzivne ili usmjerene pažnje; što im
omogućuje ‘lutanje misli’ i preispitivanje – ispričala je
liječnica, pa mnogi u prirodi imaju i osjećaj
da ‘postoji nešto veće od njih samih’, a mogu dobiti
i veći osjećaj svrhe.