Što nam je za činiti? Mijenjati inteligentno dijete u neinteligentno? Suludo
Nema toga što dijete ne bi voljelo isprobati. Nema te stvari
koju ne bi htio dodirnuti ili pokušaja kojeg ne bi htjelo
iskušati. Kako im je većina što postoji nepoznato, zapravo se
radi o istraživanju koje dijete radi. Istraživački uči o svijetu
i stvarima oko sebe. Sve što ne možemo samo istražiti, to će
pitati roditelje ili starije. I to sve dok ne sazna ono što ga
zanima.
Nekim je roditeljima to prenaporno. Već su toliko puta
objasnili, a dijete još ispituje.
Što mislite zašto to radi? Da vas isprovocira? Da vas naljuti?
Zato što ima nešto protiv vas? Ili pak to radi jer mu još
uvijek nije jasno pa želi istražiti. Kada mu jednom bude jasno,
tada će prestati ispitivati.
Znate kako ćete znati da je djetetu jasno? Počinje samo pričati
priču koju je doznalo. Počinje drugima objašnjavati ono što zna.
Čak počinje i vama objašnjavati to isto što se vi njemu
objašnjavali. I da, vama je to dosadno?! Genijalcu nije jer
tako uči.
Zar i vi ne učite tako? Ispitujete i istražujete sve dok vam ne
bude jasno, a nakon toga prepričavate i objašnjavate, da ne kažem
“davite” druge onime što ste naučili. Tako se uči. Tako i dijete
uči.
No, roditelj ne razumije da je to način učenja te smatra da je
dijete davitelj koji ga želi ugroziti ispitivanjem. Ne tješi
ih uopće činjenica da se radi o vrlo inteligentnoj i mudroj
djeci. Pokazalo se da su takva djeca napornija svojim pitanjima,
kako roditeljima tako i edukatorima, u vrtiću i školi.
Što nam je za činiti? Mijenjati inteligentno dijete u
neinteligentno? Suludo. Ne mu dati potrebne informacije?
Govoriti djetetu da “Šuti i ne davi!” ili da je “Naporno i
dosadno s tim ispitivanjem.”? Takvim porukama će dijete primiti
poruku da ne treba ispitivati i zamislite, prestat će vam to
raditi. Znate zašto? Zato što vas bezuvjetno voli i zaista
vas iz ljubavi ne želi opterećivati. No, time gubi i dijete a i
vi. Jer takva djeca se više nikada neće usuditi raspitivati jer
će misliti da su davež svojim pitanjima.
Znate one odrasle ljude koji počinju rečenice, “Oprosti što
davim” ili “ne želim biti naporna ispitivanjem”? To su ljudi koje
su uvjerili da su naporni i prestali su pitati, pa se čak i za
najobičnija pitanja ispričavaju. Žalosno, zar ne?
Znači, mijenjamo svoj stav i pogled na situaciju i osobu.
Prihvatimo da je pred nama inteligentno dijete i to je to. Zatim,
pokušamo odgovoriti na svako moguće i nemoguće pitanje ili
naučimo dijete kako da smo dođe do odgovora, gdje da ih potraži,
kako da ih izgugla i nađe u enciklopedijama.
Stvorite sebi širu sliku. Gledajte u budućnost. Vaše će
dijete biti istraživač pa je na vama da ga tome
podučite. Uvijek će se pitati KAKO je nešto nastalo a ne
samo za što se koristi. Takva djeca znaju biti izumitelji i
istraživači, mali genijalci. Takva djeca pomažu da svijet
ide naprijed.
Ne ubijajte ga u pojam svojim ‘ne znam’, ‘pusti me’, ‘nemam
pojma’…. Radije koristite riječi ‘ja ne znam, ali znam gdje
možemo naći’, ‘potraži odgovor i javi što si saznao’…
Sve je to za dobrobit djeteta i namjera kojom to radi je čista
znatiželja i istraživanje.
Njegujte tu osobinu. Neka istražuje svijet, neka uči i neka zna
gdje potražiti odgovore.
Nije to naporno! To je genijalno!
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.