Konačno je došao i posljednji dan nastave a uskoro i vrtići ulaze u ljetnu pauzu, tako da će djeca sve više vremena provoditi sa svojim roditeljima, bakama, djedama, tetama...
Je li to dobro ili loše?
Za roditelje koji znaju KAKO s djecom je odlično, ali za one koji
su uglavnom posvećeni svojem poslu i s djecom borave kraće
vrijeme u danu, bit će malkice teže.
Mnogi roditelji očekuju od sustava da odradi za njihovu djecu ono
što je zadatak svakom roditelju, no u nedostatku vremena tijekom
dana, odradi se ono osnovno.
Na što sve točno roditelji trebaju paziti prilikom odgoja
djeteta?
– osnovne životne potrebe djeteta
Ovo je najlakši dio odgoja svakom roditelju jer djetetu trebaju
omogućiti dom, hranu, odjeću, obuću i osnovne potrepštine za
život. I dok su nekada ljudi živjeli u neimaštini, danas živimo u
vremenu izobilja gdje je još najlakše osigurati djetetu ove
osnovne potrebe. Čim dijete progovori već i smo zna reći što mu
treba i roditelj mu to može omogućiti, npr. da je gladno, žedno,
da mu se spava, da mu je hladno ili prevruće.
– emocionalne potrebe djeteta
Ovo je već nešto zahtjevniji zadatak za roditelje jer ovo dijete
ne zna izgovoriti. Može tražiti dodire, zagrljaje i brigu ali
roditelji koji nemaju vremena neće se zamarati time da trebaju
djetetu pružiti emocionalnu podršku iako je ona neophodna u
razvoju djeteta. Dijete je do sedme godine u emocionalnoj fazi i
potrebno je izgraditi ovaj aspekt osobnosti kako bi dijete
postiglo regulaciju emocija a ne zatomljivanje vlastitih emocija
ili pak neregulirano izražavanje.
Praksa je pokazala da mnogi roditelji zanemaruju ovaj aspekt, ne
zato što to rade namjerno već iz čistog neznanja o tome koliko je
ovo važno za život djeteta.
Dijete koje ne nauči izražavati vlastite emocije na pravilan
način, najčešće to radi ljutnjom ili bijesom dok je paleta ostali
emocija gotovo neprisutna u životu djeteta.
Zato se roditelji trebaju educirati kako bi shvatili važnost i
ovog djela života djeteta.
– psihološke potrebe djeteta
Roditelji koji nameću djetetu svoje mišljenje, ne uvažavajući
njihovo i ne podučavajući dijete koliko je bitno da se dijete
izrazi i kaže svoje mišljenje, odgajaju dijete poslušnika koje
neće moći misliti svojom glavom ili se zbog niskog samopouzdanja
neće usuditi izreći svoje mišljenje. Zanemarivanjem ovih potreba
ne izgrađujemo kompletnu osobnost djeteta ne shvaćajući koliko se
to odražava na samopoštovanje djeteta, njegovo samopouzdanje,
mogućnost da se slobodno izrazi, da ga se prihvati baš takvog
kakav jest.
– socijalne potrebe djeteta
Nimalo manje vremena ne bismo trebali posvećivati socijalnom
aspektu življenja koji se posljednjih godina sveo na druženje
preko društvenih mreža a sve manje se njeguje druženje uživo. Pa
se tako dijete uglavnom druži u vrtiću i školi ili pak na
treninzima ili rođendanima gdje je uglavnom zastupljeno tematsko
druženje.
Kada dijete treba slobodnu vrstu druženja, ono se ne zna
ponašati, ne zna prići drugom djetetu i igrati se pa čak i preko
društvenih mreža ne postoji kultura pravilno prilaženja i
upoznavanja s drugima. Dijete koje tome ne podučimo, neće znati
kako stjecati prijatelje. Zato djeca radije pribjegavaju dosadi
jer ne znaju kako doći do prijatelja ili se socijalizirati na
pravilan način.
Sve je više djece koja se ne znaju nositi s porazom ili ne znaju
gubiti. To je isto važan aspekt života jer nije život samo
pobjeđivanje već i način kako se nosiš s porazima kojih je čak
još i više tijekom života.
– kultura ponašanja
Još jedan bitan aspekt života djeteta za koji kao učiteljica
tvrdim da je na izumiranju jer dolaze djeca od 7 godina u školu i
nitko ih još do sada nije naučio ophođenju prema učiteljima ili
starijima, respektiranju i ponašanju s poštovanjem. Naučeni su
preko društvenih mreža svima se obraćati s “ti” i njima je to
normalno. Zato je za roditelje bitno da pravila bontona ili
osnove kulture ponašanja podučavaju djecu od malih nogu –
propuštanje starijih, razgovor u tonu poštovanja i uvažavanja,
ustati starijima i tome slično.
Sve dok roditelji ne pridaju važnost tome i sami primjerom ne
pokažu djeci, ona to ni neće znati a kamoli slijediti.
Kao što vidite, posla je ko u priči.
Ako ovo ljeto krenete vrijeme s djecom koristiti da se dotaknete
svakog navedenog aspekta, dani će vam biti prekratki. Sve
navedeno nije unutar pravila vrtića i škole te bi se kao
roditelji trebali zauzeti da sami podučite dijete tome.
Uz sve ovo je dobro naučiti nešto više i o efikasnim metodama
odgoja kako ne biste koristili zastarjele metode koje više ne
daju efekta već su kontraproduktivne.
Edukacija na temu neefikasnih i efikasnih metoda odgoja i
njihovoj primjeni održat će se 3. i 5. srpnja, online a više o
tome možete doznati na ovom linku
https://anitavadas.com/predavanja/neefikasne-metode-odgoja-djeteta/
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V. 