Što više dijete svega ima, to je dosada veća, a ono manje kreativno.

Imate li osjećaj da se vaše dijete često dosađuje i iz dosade pribjegava gledanju TV-a ili igranju igrica? Žali li se vaše dijete da mu je dosadno i da ne zna što bi? Od svih silnih igračaka koje ima u sobi, vaše dijete ne zna što bi? Kada vidimo što sve današnja djeca imaju od mogućnosti za igru i usporedimo to s našim djetinjstvom, pomislimo gdje bi nama bio kraj da smo sve to imali.

No, dogodilo se baš suprotno - što više dijete svega ima, to je dosada veća, a ono manje kreativno. 

Kako je došlo do toga i u čemu je štos?

Više je razloga zbog čega se javlja dosada kod djeteta te ću ih nabrojiti sve a vi pronađite svoj uzrok i rješenje za sebe.

Jedan od razloga dosade je što djetetu najviše nedostaje društvo za igru sa svime što ima. Katkada je bolje imati čak i jednu igračku a dobro društvo s kojim bi se igrao, nego hrpu igračaka a nikog za igru. Djeca su društvena bića i vole interakciju. Ako im ne omogućite redovito druženje s vršnjacima, s vremenom će 'pobjeći' u virtualni svijet gdje ima društva, kakvog takvog. 

Rješenje za ovakvu vrstu dosade je prakticiranje i organiziranje druženja s prijateljima, tako da vaše dijete ide kod nekog na igru ili da netko dolazi k vama na igru. ovo je potrebno organizirati najmanje jednom do dva puta tjedno, ovisno o obavezama. U početku organizirajte vi roditelji, a kasnije možete prepustiti i djetetu, naročito ako prijatelji stanuju bliže. 

Drugi razlog dosade je što dijete od šume ne vidi drvo. Ima svega, pa čak i previše svega i onda se nije stiglo emotivno vezati ni za jednu igračku. Kada dijete napravi emotivnu vezu sa svojom igračkom ili nekom igrom, tada se i s njome igra. Kako roditelji kupuju ili pak dijete dobiva sve više igračaka, ne može sa svima imati vezu i tako se ne igra niti s jednom i dosadne su. Nemaju svoju priču.

Rješenje za ovo je da smanjite količinu igračaka tako da ih spremite negdje i u serijama vadite svakih nekoliko mjeseci. Tako će s manjom količinom igračaka dijete moći razviti odnos. To možete i zajedno raditi.

Drugo rješenje je da kada dijete dobije igračku, potaknete ga da nekoliko dana stvori odnos s njome, da se i vi igrate i pričate o njoj, potaknete maštu, da pronađete mjesto gdje ona 'živi, spava, jede…'. Da potaknete dijete da je više čuva i pazi.

Treći razlog dosade je nezahvalnost. Jeste li naučili dijete zahvalnosti? nekako nam ovo promakne ili mislimo i podrazumijevamo da bi to dijete samo trebalo biti, no nije. Nezahvalno je na svemu što ste kupili i kao da ne cijeni dovoljno sve što ima, a ima puno više no što treba. 

Kako razviti zahvalnost djeteta?

Za ovo vam trebaju dani i mjeseci vježbe. Ne ide preko noći. Isplati se investirati u to jer ćete tako stvoriti odlične temelje za život djeteta. Najavite djetetu da ćete se svaki dan igrati igru zahvaljivanja na svemu što ima. Ono čega se ne sjeti ćete maknuti iz sobice. No, ne odmah prvi tjedan, nego nakon tjedan dana igre. Dajte ipak šansu djetetu da osvijesti sve što posjeduje. 

Svaki dan uzmite neko vrijeme kada sjednete s djetetom i neka vam pobroji sve igračke koje ima. Ostale kojih se ne sjeti ćete nakon nekog vremena pospremiti negdje da čekaju bolja vremena ili pokloniti u bolnicu ili obitelji u potrebi. Vama prepuštam što ćete. Bitno da se dogovorite s djetetom kuda ćete s njima. Nije nužno da ih date nekome, možete ih samo pospremiti na tavan neko vrijeme dok se dijete ne sjeti na njih.

Poanta je da kod djeteta potaknete emotivnu vezu za ono što voli i do čega mu je stalo. Sve one koje će željeti zadržati, potrudit će se igrati s njima i vezati za njih kao i zapamtiti ih. No, samim time će i biti zahvalno za sve te koje ima. 

Ostale koje ne trebaju ili nisu važne, nije im ni mjesto u sobi. Nije poanta ove igre da uzimate, nego da osvještavate imanje i budite zahvalnost za ono što voli i posjeduje. 

Možete reći i da trebate vidjeti da se s tima igra a ne da samo stoje. Ako je nekoj igrački dosano kod njega, neka ode nekom drugom djetetu koje nema ili je tužno.

Osim zahvalnosti, ovime možete razvijati i empatiju. Potrebno je najmanje tri mjeseca svakodnevnih razgovora i igri da bi dijete postalo zahvalno za ono što ima. Usput možete svakoj igrački dati mjesto gdje živi i učiti spremati sobu.

Četvrti razlog dosade je ubrzani život roditelja koji dijete vidi i učenje od vas, te hoće i ono tako, još i još igračaka. Ako roditelji često odlaze u shopping i u nabavke, dijete pomišlja da je to svrha života i najveće zadovoljstvo života. Ako su roditelji sretni u shoppingu, onda i ja sebi trebam kupovati stvari i bit ću sretan. Jednostavno kopira vas odrasle te svaki izlazak iz kuće koristi da kupi nešto i time sebe prividno usreći. Tako gomila stvari s kojima kasnije ne zna što bi jer nije poanta da se s njima nešto čini već je poanta u činu shoppinga koji dijete usrećuje. Sve mimi toga je dosadno. Znači, ako bi vaše dijete samo kupovalo, naučilo je da je sreća u kupovanju. 

Rješenje za ovo je da potaknete dijete na davanje i poklanjanje da uvidi kako je još veća sreća u tome kada usrećiš nekog drugog. No, tu budite pažljivi da i vi roditelji počnete poklanjati drugima jer djetetu ste vi uzor te treba nekog koga će promatrati i učiti od vas. Prvo vi da bi onda dijete. Ili možete zajedno učiti i uživati u učenju davanja i radosti usrećivanja drugih u davanju. 

Ovo su samo neki od uzroka dosade i ako nisam ni jedan pogodila, savjetujem da mi se javite na individualno savjetovanje da zajedno riješimo i pomognemo djetetu da ne ide kroz život dosađujući se i da nauči vidjeti ljepšu stranu života.

Ako pak se povremeno ili često nervirate ili živcirate ponašanjem djeteta, pozivam vas na predavanje Zbog čega sve roditelji živčane - okidači roditelja koje će biti 24. veljače u Čakovcu u I. OŠ Čakovec. 

Prijaviti se možete ovdje.

Želim vam puno sreće, a ako zapne - tu sam!

Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: [email protected]
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.